Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku prouzročila je iznimno negative posljedice na demografski razvoj cijele države. Ipak to se posebice vidi na razini pojedinih područja. Područja čiji je demografski razvoj bio najviše pogođen agresijom svakako su područja koja su bila duže razdoblje pod okupacijom.
U seriji članaka o demografskim gubicima na okupiranom području osvrnuti ću se na ona područja koja nisu bila pod hrvatskom vlašću 3. siječnja 1992. godine kada je na snagu stupilo Sarajevsko primirje kojim je ustvari završeno osvajanje hrvatske zemlje. Tog datuma pod okupacijom se našla četvrtina ukupnog teritorija Republike Hrvatske.
Prikazati ću najosnovnije demografske promjene na okupiranom području koristeći se popisima stanovništva iz 1991. te 2001. godine uočavajući razlike u broju stanovnika, ali i narodnosnom i dobnom sastavu stanovništva.
PROMJENA BROJA STANOVNIKA
Na području koje je 3. siječnja 1992. bilo pod okupacijom prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo je 517.493 stanovnika, odnosno 11,6% sveukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Prema popisu iz 2001. godine na tom je području živjelo 318.953 stanovnika, dakle 48,4% stanovnika manje nego 1991. Taj postotak bitno se razlikuje od smanjenja ukupnog broja stanovništva Hrvatske koje je u istom periodu iznosilo 6,6%.
Razlozi takvog nerazmjera u padu broja stanovništva između okupiranog i neokupiranog teritorija su višestruki. Za vrijeme Domovinskog rata stanovništvo okupiranih područja imalo je znatno veće izravne demografske gubitke od stanovništva ostalog područja. S okupiranog područja prognano je ili izbjeglo oko 200 tisuća nesrpskog stanovništva, od kojeg se dobar dio do 2001. nije vratio svojim domovima.
Treba imati na umu da se i velik broj srpskog stanovništva iselio s tih područja. Premda su Srbi napuštali i slobodna područja Hrvatske, daleko najveći broj napustio je svoje domove s okupiranih područja. To možemo vidjeti prema UNHCR-ovom izvješću iz 1996. godine koje nam govori kako je u Srbiji od oko 282 tisuće „izbjeglih“ Srba iz Hrvatske njih 87,2% dolazilo se okupiranih područja, ponajviše nakon oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske – „Bljesak“ i „Oluja“.
Bitno je spomenuti i da je znatnu ulogu odigrala činjenica da su i prije rata okupirana područja bila zahvaćena nepovoljnim demografskim procesima. Pojedina okupirana područja (istočna Lika, Kordun i Banovina) već su 1960-ih godina bila područja hrvatske s najnižim prirodnim prirastom, a u kasnijim razdobljima najvećim prirodnim padom stanovništva.
Analiza promjene broja stanovnika između dva popisa po naseljima u okupiranom području dovela je do šokantnih zaključaka. U čak 1037 naselja broj stanovnika je pao, u 4 naselja broj je ostao nepromjenjen, dok je porast zabilježilo tek 29 naselja. Broj naselja u kojima se broj stanovnika smanjio između 80 i 89% iznosi 101, a između 90 i 99% 86. U čak 14 naselja koja su bila okupirana početkom 1992. godine u popisu iz 2001. nije popisan niti jedan stanovnik.
Naslovna fotografija:
Pakrac 1995. (autor Tony Hnojčik)
Literatura:
Živić, Dražen. „Demografske prilike u Hrvatskoj početkom 1990-ih godina“ Časopis za suvremenu povijest, god. 40, br. 1 (2008) 219. – 236.
Živić, Dražen. „Prisilne migracije i etničke promjene u Hrvatskoj između 1991. i 2001.“ Časopis za suvremenu povijest, god. 36, br. 2 (2004) 639-661.
Web izvori:
Državni zavod za statistiku – www.dzs.hr, pristup ostvaren 23. travnja 2021.