U srijedu, 28. veljače ove godine, u Šenkovcu u Općini Brdovec održano je predstavljanje dviju knjiga (Oni su naš vječni plamen i Lijepom našom odzvanja vam ime) o braniteljima zaprešićkoga kraja autora Branka Zbukvića. Društveni dom u Šenkovcu bio je popunjen do posljednjeg mjesta, a među uzvanicima bilo je mnoštvo poznatih lica iz kulturnog i društveno-političkog života zaprešićkoga kraja, od predsjednika braniteljskih udruga, preko kulturnjaka do bivših i sadašnjih političara. Zainteresirano mnoštvo došlo je podržati autora Zbukvića koji je neumornim dugogodišnjim radom Zaprešiću i okolici podario trajni spomen na 45 poginulih branitelja zaprešićkoga kraja – knjige koje će ostati vječni spomen na njih za sve buduće naraštaje.
Organizator ovog događaja je organizacija Hrvatski sokol iz Brdovca. U ime organizatora nazočne je pozdravio, predstavio predstavljače te održao uvodni i završni govor gospodin Željko Baća, predsjednik spomenute udruge. Osim njega, govore su održali neki od uzvanika i predstavljači knjige – gosp. Zlatko Šoštarić, glavni urednik TV Zapad, gđa Biserka Brašić, nakladnica oba izdanja te predsjednica udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskoga rata iz Zaprešića, recenzent i autor predgovora drugog izdanja knjige, a ujedno i autor ovih redaka. Osim njih, publici su se obratili sam autor te gosp. Tomo Gelo koji je okupljenom mnoštvu izrecitirao jednu od svojih pjesama o braniteljima.
U sklopu programa nastupalo je Kulturno-umjetničko društvo Mihovil Krušlin iz Šenkovca. Autor Zbukvić u svojoj izjavi za medije najavio je i treće izdanje knjige. U nastavku ovog izvještaja donosimo vam prigodnu riječ recenzenta knjige s predstavljanja spomenutih knjiga.
Riječ na predstavljanju dviju knjiga gosp. Branka Zbukvića:
Poštovani uzvanici, poštovane dame i gospodo, sve vas srdačno pozdravljam!
Dopustite mi da na početku govora još jednom zahvalim autoru i gospodinu Branku Zbukviću na ukazanom povjerenju glede recenzije drugog izdanja njegove knjige, odnosno knjige Lijepom našom odzvanja vam ime otisnute 2019. godine. Bila mi je čast surađivati s njim na tako lijepom i važnom izdanju, izdanju koje je nastavak njegove prve knjige Oni su naš vječni plamen otisnute 2005. godine. S obzirom na činjenicu da mi je ukazano povjerenje da budem recenzent i autor predgovora knjizi Lijepom našom odzvanja vam ime, moj govor večeras većim dijelom odnosit će se na spomenutu knjigu.
Riječ je, kao što sam već spomenuo, o knjizi koja je zapravo nastavak knjige Oni su naš vječni plamen. Obje knjige izdala je Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata iz Zaprešića, kojoj je na čelu već duže vrijeme gospođa Biserka Brašić, majka poginuloga hrvatskog branitelja Marija Brašića, koji je poginuo u Peckom početkom rujna 1991. godine. Upravo njegova priča prva je u nizu priča koje su središnja tema ove knjige. Osim priče o njemu, knjiga sadrži još 44 dirljive priče o braniteljima zaprešićkog kraja.
Knjiga Branka Zbukvića Lijepom našom odzvanja vam ime, osim spomenutih tekstova o braniteljima, sadrži autorove autorske pjesme koje je posvetio braniteljima spomenutima u knjizi. Tim činom odao im je počast na jedan vrlo poseban način, rekao bih na način koji je već postao zaštitni znak našega dragog Branka, jer mi koji ga znamo malo bolje, znamo da voli pisati i time odavati počast brojnim važnim osobama. Nakon predgovora i uvodnih tekstova u knjizi nalazi se prva u nizu autorovih pjesama u ovoj knjizi. Naslovljena je isto kao knjiga – Lijepom našom odzvanja vam ime. Pjesma je to snažnog teksta i poruke kojom nas autor uvodi u ovu, možemo to slobodno tako reći – mračnu tematiku knjige. Mračnu zato što oni – branitelji koji su zastupljeni u njoj – nisu više s nama. Barem ne fizički, ali duhom sigurno jesu. Pjesma Lijepom našom odzvanja vam ime podsjeća nas na to tko smo, što smo, odakle smo i tko se borio te na kraju izborio da budemo ovdje gdje danas jesmo. Oni koji su se borili za to gdje danas jesmo su upravo naši branitelji. Mogu slobodno reći da su upravo oni temelj današnje hrvatske državnosti. Oni su spremno stali na kraj neprijatelju, obranili hrvatsku domovinu i to sve pod cijenu ranjavanja i stradavanja. Brojni hrvatski branitelji položili su svoje živote u Domovinskom ratu, a tako i brojni zaprešićki dečki. Kažem dečki jer većina njih tada su bili upravo to – mladi dečki koji su bez puno razmišljanja branili ono što im je bilo sveto – svoju Hrvatsku. Na tome im svakako moramo vječno biti zahvalni i uporno podsjećati mlađe generacije tko su oni bili i zašto su važni. Upravo ove dvije knjige podsjetnik su na to koliko velik teret su dečki iz zaprešićkog kraja ponijeli otišavši u rat i u njemu obranivši svoj dom.
Autor u knjizi/knjigama donosi biografske tekstove poginulih, nestalih i preminulih branitelja, njihove fotografije, fotografije njihovih obitelji, razgovore s članovima njihovih obitelji. Prikupljanjem podataka na autor je uspješno stvorio građu koja neće biti samo vječni spomeni onima kojih nema, već i koristan izvor istraživačima zainteresiranima za poginule branitelje zaprešićkog kraja. Pogledamo li samo mjesta i godine u kojima su spomenuti branitelji poginuli, svakako ne možemo ostati ravnodušni. Njihovi ratni putovi protezali su se kroz razne krajeve Lijepe Naše i susjedne nam Bosne i Hercegovine.
U ovoj knjizi autor vješto i s pregršt emocija opisuje svjedočanstva, odnose s pokojnim braniteljima i njihovim obiteljima. Detalje o životima branitelja prije i u vrijeme rata na vješt način povezuje upravo s članovima njihovih obitelji. Bolna sjećanja u ovoj knjizi prerasla su u osjećaj ponosa i time nam autor daje do znanja na što bi sve pokojni branitelji bili ponosni da su živi (primjerice, razni obiteljski uspjesi).
Kada sam pisao predgovor za ovu knjigu, bila je obljetnica dočeka Vatrenih 2019. godine. Otada su se naši Vatreni vratili s još jednom medaljom iz Katra pretprošle godine. Ne znam kako vama, ali meni je uvijek poseban osjećaj kada neka od naših reprezentacija osvoji medalju na velikim natjecanjima. Imam osjećaj da se tada u ljudima budi uspavali ponos – ponos što su Hrvati i što pripadaju upravo hrvatskoj kulturi i identitetu. Upravo iz tog razloga moramo biti svjesni da zadaća čuvanja hrvatskog identiteta, kulture i običaja nije laka, ali svakako je vrijedna truda. Ako su se hrvatski branitelji, pa tako i branitelji zaprešićkog kraja, imali snage ustati i oduprijeti znatno brojnijem neprijatelju te ga u konačnici i poraziti, onda ni nama danas ne smije biti teško raditi na očuvanju našeg identiteta, naših običaja. Autoru ove knjige zasigurno nije bilo teško podariti nam ove dvije knjige kojima nas neumorno podsjeća na dečke iz našeg kraja, dečke koji su imali hrabrosti. Naša zadaća je da nastavimo zajedničkim silama čuvati pozitivno sjećanje na njih, ali i na sve ostale hrvatske branitelje i sve one koji su doprinijeli stvaranju suverene i samostalne Hrvatske. Neki će možda reći da se ti dečki nisu borili za Hrvatsku kakvu danas imamo, ali siguran sam da bi oni uvijek radije izabrali Hrvatsku nego Jugoslaviju u kojoj je hrvatski narod bio narod drugog reda. Zato na njih moramo biti ponosni i sa zadovoljstvom raditi na boljitku Lijepe Naše koju su nam, da se tako izrazim, naši dečki – naši branitelji ostavili na čuvanje. Domovinski rat oduvijek spominjem kao temelj suvremene hrvatske, a naše branitelje kao glavne nosioce toga temelja. Stoga hvala njima i hvala našem dragom autoru koji brine da oni ne budu zaboravljeni, jer nipošto ne smijemo dozvoliti da oni budu zaboravljeni. Radeći na bazi poginulih i nestalih branitelja i civila u Domovinskome ratu prilikom svoga rada u Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata (2018/19.), imao sam priliku pročitati brojne mučne ratne priče poginulih i nestalih osoba. Njihov vječni plamen zaista mora zauvijek gorjeti u svima nama jer to je jedini ispravan način da se ne zaborave.
Ove knjige velik su doprinos zaprešićkom kraju, ali i cijeloj Hrvatskoj. Neka nam upravo one budu primjer kako se s poštovanjem odnositi prema Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima. Nadam se da ćemo u budućnosti imati priliku predstaviti i neku autorovu knjigu s njegovim pričama i pjesmama posvećenima znamenitim ljudima zaprešićkog kraja, jer prateći ga redovito na društvenim mrežama, siguran sam da za to ima materijala. Ne samo za to, već za mnogo knjiga, a ove moje riječi neka budu poticaj da neke od napisanih i u koricama neobjavljenih priča i pjesama ipak budu otisnute kako ni one ne bi bile zaboravljene.
Hvala svima na pažnji, hvala organizatorima večerašnjeg događaja na pozivu i još jednom hvala autoru na ukazanom povjerenju!
Ivan Samardžija
