Gospić je po svojoj administrativnoj površini najveći grad u Hrvatskoj i jedan od najvećih u Europi, veći od Pariza, Berlina, Madrida, Barcelone, Beča, ali i Miamija, Chicaga, Seula i Buenos Airesa. Veći je od Međimurske županije, Splita i Rijeke zajedno. U poretku administrativnih područja gradova i općina, Gospić se s 11.502 stanovnika nalazi tek na 52. mjestu u RH, iza općine Viškovo te gradova poput N. Marofa, Svete Nedelje i Slatine. Na razini naselja, Gospić je sa 6362 stanovnika tek na 51. mjestu u RH, iza čak tri Kaštela (Stari, Sućurac, Novi), Čepina i Kastava.
Lika kao geografska regija veća je od Splitsko-dalmatinske županije i Grada Zagreba zajedno, no ima gotovo 33 puta manje stanovnika. Usporedbom s državama i teritorijima, Lika ima stanovnika podjednako kao Gibraltar ili San Marino, manje od Monaka, Lihtenštajna ili Farskih otoka te više nego dvostruko manje od Andore. Na razini ličkih naselja, drugi po broju žitelja je Otočac s 3852 stanovnika. Slijedi Gračac s 2060 te Korenica (središte općine Plitvička Jezera) s 1563 stanovnika, a 1000 žitelja prelaze još samo Lički Osik i Brinje.
Tablica 1. Pad broja stanovnika Like
| Pad broja stanovnika 1900. – 2021. | Pad broja stanovnika 1991. – 2021. | |
| Gospić | 69,8% | 47,8% |
| Otočac | 69,3% | 48,3% |
| Brinje | 85,6% | 57,5% |
| Donji Lapac | 88,3% | 70,3% |
| Gračac | 87,3% | 71,9% |
| Lovinac | 91,4% | 69,1% |
| Perušić | 87,3% | 65,1% |
| Plitvička Jezera | 79,1% | 49% |
| Saborsko | 87,6% | 69% |
| Udbina | 93,6% | 71,2% |
| Vrhovine | 88% | 73,4% |
| Ukupno: | 81,4% | 57,3% |
U razdoblju od 1900. do 2021. godine, broj stanovnika najviše je pao u općini Udbina, gdje prema posljednjem popisu živi tek 6,4% od ukupnog broja stanovnika 1900. godine. Ondje je broj stanovnika tada bio 15,6 puta veći nego danas. Broj stanovnika od 1991. do 2021., manji je 3,5 puta. Tek nešto manje lošija situacija u razdoblju od 1900. do 2021. je u općinama Lovinac (pad broja stanovnika od 91,4%), Donji Lapac (88,3%), Vrhovine (88%) i Saborsko (87,6%). Računamo li samo općine, njihov ukupni broj stanovnika je u međurazdoblju 1900. – 2021. pao s 127.968 na 16.083, odnosno za 87,4%. Najmanje loša situacija je u općini Plitvička Jezera koja od 1900. do 2021. ima 79% stanovnika manje. Ondje se broj stanovnika od 1991. do danas gotovo prepolovio, što je svejedno daleko najmanji pad stanovnika među općinama, dobrim dijelom zahvaljujući turizmu.
Gradovi su izgubili manje stanovnika od općina, ali su gubici također katastrofalni. U međurazdoblju od 1900. do 2021., Gospić ima skoro 70% stanovnika manje, a Otočac 69,3%. Ova su dva grada, kao i općina Plitvička Jezera, u razdoblju od 1991. do danas izgubila gotovo jednak postotak stanovnika: oko 48%. To je ujedno i najmanji pad u navedenom razdoblju u Lici. Najveći pad od 1991. do 2021. bilježi općina Vrhovine (73,4%), a zatim Gračac (71,9%), Udbina (71,2%) i Donji Lapac (70,3%). Sve navedene općine su uoči Domovinskog rata imale srpsku većinu, za vrijeme rata su bile okupirane te oslobođene u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Srpsko stanovništvo mahom je napustilo te prostore, a dio se kasnije vratio ondje živjeti. Po padu broja stanovnika od 1991. do 2021. slijede općine koje su uoči rata imale hrvatsku većinu te su bile okupirane, a hrvatsko stanovništvo u cijelosti protjerano ili ubijeno. To su Lovinac i Saborsko, koje imaju jednak pad broja stanovnika za 69%, što je približno jednako Donjem Lapcu te za 2–3% manje nego u Udbini i Gračacu. No, Domovinski rat samo je ubrzao već postojeće negativne demografske procese. Može se pretpostaviti da bi sve navedene općine koje su okupirane u Domovinskom ratu, i one sa srpskom i hrvatskom većinom, izgubile značajan dio stanovništva i da nisu bile okupirane. Primjer su većinski hrvatske općine Brinje i Perušić koje su od 1991. do 2021. izgubile 57,5%, odnosno 65% stanovništva. Gustoća naseljenosti okupiranog područja Ličko-senjske županije od samo 10,8 st./km² pokazuje da je okupirano područje prije rata bilo još rjeđe naseljeno od niskog županijskog prosjeka.
Što se dogodilo s Likom, možda nam najbolje pokazuje poredak najvećih naselja još 1948. godine. Nakon katastrofalnih gubitaka pretežno mladog stanovništva u 2. svjetskom ratu i poraću, velikog broja nezaposlenih udovica s djecom, nestanka radnih mjesta uništenjem i propadanjem gospodarstva na selu (primjerice pilana), poratnog iseljavanja „trbuhom za kruhom”, iseljavanja iz sela u grad uslijed deagrarizacije, kolonizacije plodnih krajeva Vojvodine i Slavonije, u većini ličkih sela svejedno je još ostalo stanovništva. Poredak poratne 1948. bio je sljedeći: Gospić (4204 stanovnika), Brinje (3245), Otočac (3231), D. Kosinj (2175), Saborsko (2165). U ovom kontekstu je zanimljivo da Saborsko ima više popisanih žrtava 2. svjetskog rata nego danas stanovnika. Dok su od 1953. do 1991. gradska naselja kontinuirano u laganom porastu zahvaljujući doseljavanju iz okolnih sela, istovremeno su gotovo sva lička sela propadala zbog masovnog iseljavanja, ponajviše u gradove u kojima je bilo radnih mjesta, u zagrebačko i riječko područje, Slavoniju, ali i Australiju i druge zemlje. Ličani su u velikom broju sudjelovali i u planskoj poratnoj kolonizaciji Vojvodine, kamo je u slučaju nekih ličkih sela, iselilo više od trećine stanovništva nakon 2. svjetskog rata. Selo Boričevac kraj D. Lapca, stigmatizirano kao ustaško mjesto, kolektivno je kažnjeno i prisilno iseljeno. Mještani su se mogli vratiti na svoja ognjišta tek nakon operacije Oluja 1995. g. Uslijed te operacije, srpsko stanovništvo u najvećoj mjeri napušta istočnu i južnu Liku. Ta područja su prethodno bila okupirana i iz njih je 1991. godine protjerano hrvatsko stanovništvo. Većina Hrvata, pogotovo starijih, vratila se nakon rata na svoja ognjišta, ali je dio kasnije iselio iz Like, naročito mladi i obrazovani. Većina Srba, naročito mladih, nije se vratila u Liku, a dio onih koji su se vratili je također kasnije iselio. U Liku je nakon operacije Oluja doseljen velik broj izbjeglih Hrvata iz Bosne, naročito u Lički Osik, Korenicu, Gračac i Udbinu. Interesantan je primjer D. Lapca gdje je broj Hrvata od 1991. do 2001. povećan samo za 340 (s 31 na 471), ali to je povećanje od 1519,4%. U istom razdoblju je broj Hrvata u općinama Udbina i Plitvička Jezera udvostručen, a u Vrhovinama učetverostručen. Istovremeno je broj Srba u Gradu Gospiću pao s 7969 na 625, a u općini Udbina s 3993 na 715. Doseljavanje bosanskih Hrvata samo je privremeno odgodilo nepovoljne demografske procese, a dio njih, pogotovo mladih i obrazovanih, kasnije je iselio iz Like.
Zbog povijesnih okolnosti, na čitavom području Hrvatske između Rijeke, Karlovca i Zadra nije se razvio veći centar, grad srednje veličine. S obzirom da je Lika bila na vrhuncu svoje naseljenosti do 1900. godine, negativni demografski procesi u Lici započeti su iseljavanjem radno sposobnog stanovništva još nakon razvojačenja Vojne krajine krajem 19. st. Od početka 20. stoljeća, Lika bilježi kontinuiranu ukupnu depopulaciju.
Literatura i izvori:
– Akrap, Anđelko; Gelo, Jakov. „Depopulacija Ličko-senjske županije tijekom 20. stoljeća s posebnim osvrtom na ekonomsko-socijalnu strukturu 1971.-2001.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.
– Naselja i stanovništvo RH 1857. – 2001., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
– Popis stanovništva 2011.; Popis stanovništva 2021., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
– Turk, Ivo. „Suvremene demografske promjene na kontaktnom prostoru Karlovačke i Ličko-senjske županije: analiza slučaja.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.
– Turk, I., Šimunić, N., Jovanić, M. „Promjene u sastavu stanovništva prema narodnosti u Karlovačkoj i Ličko-senjskoj županiji od 1991. do 2011.” Migracijske i etničke teme 31, br. 2 (2015)
– Živić, Dražen. „Demografski gubici Ličko-senjske županije u Domovinskom ratu.“ U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knjiga II, ur. Željko Holjevac, Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2009.
Foto: saborsko.net
