Život nastanjen sjenama
U drugi bismo grad uhodili u rano poslijepodne spustivši se kanicama. Od znatiželjnih ga je pogleda nekoć skrivala gusta šuma, pa se nakon požara meškoljio poput jur nijedne na svit vile kojoj je donje vrime raskrivalo ruho. Očev je prijatelj živio uza žalo koje bi, kad bi grad napustili njegovi ljetni stanovnici, prekrila lažina poput perike na glavi kakva engleskoga gospara. Kratka je bila crta koja je dijelila more od kuća, koja kao da je odražavala dužinu dana u tome gradu ranih smarknuća. Tišinu su povremeno parali tek udarci mlata i prigušen zvuk brodskoga motora s hodočasničkoga puta što je pred nekoliko stoljeća zamro. Osluškivao sam te zvuke dok je otac pripovijedao s prijateljem nježna lica i posve bijele glave te motrio padinu na kojoj je, tad zakriven gustom šumom, živio jedan Ugrin. Rijetko bismo ostali duže od podneva, tek katkad kad bi se trebalo okrijepiti jer se išlo dalje, na druge otoke i u njihove nevidljive gradove. Mnogo godina poslije, nakon što je sve oko grada izgorjelo, a zamalo i on sam, odveli su me u neznane mi kutke zastrte koprenom bršljana i agave. Prehodio sam svih sedam mostova i nemalo puta preskočio međašne zidiće kako bih se izvukao iz labirinta koji je i Minotaur napustio, ali iza svakoga kutka kao da sam čuo dozivanje („Dome, Dome…“) te bih ubrzao korak ne bih li otkrio dozivatelja. Uhvaćen u krug jeke kao da sam gubio razum, pa su mi sjenke s Ćućina na dušu tovarile sve grijehe umornih mornara starih, njihove strepnje te znana i neznana čudovišta što ih viđahu na vijađima dočim riječi moje suputnice othodiše s mene potokom koji je onomad, za požara, pepeonu lavu odvodio u more. Na trenutak stadoh u presušeno korito i hotjeh se prepustiti lavi da s njom oteku i moje krivine, da me more odbaci do Svete Marije od Velikoga jezera i šakani ondje dočekaju. No, tad se začu buka kamiona i tvrd me tuđ govor izvuče iz vrtloga staroga svijeta i vlastitih misli. Na neki balkon iziđe sijeda glava, a ja ne razabrah zazvahu li ga imenom Ivo ili Frano. Tad napokon čuh i riječi suputnice konačno izišav iz života nastanjena sjenama dok je tiho, o tiho zapadalo sunce.
Navik on živi ki za Katar zgine pošteno
Govore da Hrvat najradije raspravlja o nogometu i jeziku, a kako je u tijeku Svjetsko nogometno prvenstvo i kako je sklonidba imena države u kojoj se ono održava problematična, ovoga se puta poklopilo da su obje teme na tapetu. Međutim, cijela priča ima pretpovijest jer se prvi put sve zakuhalo tijekom pravopisnih prijepora koji su se poklopili sa Svjetskim rukometnim prvenstvom što se 2015. održalo u jednoj dotad razmjerno nepoznatoj bliskoistočnoj državi. Tad su se Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i većina medija (uključujući i HRT) odlučili za sklonidbu Katar – Katra, a manji je dio jezikoslovaca zagovarao sklonidbu Katar – Katara uz napomenu da Institut griješi (tako je tvrdila Nataša Bašić u 62. broju časopisa Jezik bez dodatnoga objašnjenja). Godinu dana poslije (2016.) s pokojnom sam kolegicom Ankicom Čilaš Šimpraga surađivao na I. svesku knjige Hrvatski egzonimi u izdanju Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“. Knjiga je imala podnaslov Imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika. Uz nas i glavnu urednicu Ivanu Crljenko uz kroatiste su surađivali znanstvenici iz drugih područja i jezikoslovci nekroatisti, uključujući orijentaliste. Još smo jednom prebrali vlastite misli i ponovno izabrali sklonidbu Katar – Katra, koju sam naknadno potvrdio i na podstranici Etnici i ktetici matične mi ustanove te poprilično mirno živio do početka Svjetskoga nogometnog prvenstva koje je ražarilo zamrlu raspravu. Prvo su lektori HRT-a odustali od sklonidbe koju su prije sedam godina usvojili iako redoviti suradnik HRT-a Marko Alerić zagovara upravo sklonidbu Katar – Katra, a i članovi Savjeta za jezik i govor HRT-a koje poznajem misle isto. Zatim su i neki kulturni trudbenici i političari (poput Hrvoja Hitreca i Davora Dretara Drele) ispalili i ostali živi da treba sklanjati ratar – *ratra ako je Katar – Katra (ratar se izgovara s dugim završnim a, pa lik *ratra ne dolazi u obzir), a društvene su mreže i platforme za komentiranje eksplodirale jer je genitiv egzonima Katar postao pitanjem narodnoga (da ne rečem nacionalnoga) ponosa, pa i simbolom političke opedijeljenosti s tim da raspravljači, budući da se u Hrvatskoj njeguje kultura nečitanja onih koji drukčije misle osim u slučaju kad se kani verbalno prekomjerno granatirati suprotnu stranu, nisu shvaćali da su se za sklonidbu Katar – Katara založili Hitrec i Drele s jedne te pojedini članovi Radničke fronte i lektori portala Indeks.hr s druge strane. One najžešće koji su držali da je sklonidba Katar – Katra odabrana pod srpskim utjecajem moram razočarati jer se u srpskom sklanja Katar – Katara, što, uostalom, i nije važno za sklonidbu u hrvatskome jeziku.
No, kako stvari zapravo stoje? Dvije su mogućnosti. Po prvoj se ponajprije iz naglasnih razloga sklanja Katar – Katra, tj. kratki a se gubi u kosim padežima (tako je u zemljopisnih imena kao što su Cipar, Skadar ili Zadar, ali i u općih imenica domaćega i stranoga podrijetla kao što su metar, papar, spektar ili vjetar). Po drugoj mogućnosti osnova se čuva, tj. kratki se a ne gubi u kosim padežima kao u dijela stranih zemljopisnih imena koja tradicionalno ne smatramo egzonimima (npr. Arad, Ararat) te dijela općih imenica stranoga podrijetla (npr. karat, rabat). Krešimir Sučević Međeral drži kako treba poći od povijesnih fonotaktičkih ograničenja (dakle, od dopuštenih kombinacija glasova), pa se ondje gdje povijesno nije bilo a (npr. vjetar < psl. větrъ ili spektar < lat. spectrum), u sklonidbi a gubi (npr. vjetra, spektra), a ondje gdje je a već bilo (npr. karat < njem. Karat), treba ga i čuvati. Iako je i to mišljenje utemeljeno, nekako sumnjam da prosječan govornik hrvatskoga jezika svakodnevno lista etimološke rječnike. Usto, postoje i protuprimjeri. Tako se naziv ribe sarag izvodi iz sargus, ali se kratki a čuva, dakle genitiv je saraga, a ne *sarga kako bi se očekivalo. Neki su sklonidbu Katar – Katara pravdali i podatkom (za koji ne znam je li točan jer se ne služim arapskim) da se a čuva i u arapskoj sklonidbi, no kamo bi nas dovelo da riječi sklanjamo ili ne sklanjamo ovisno o jeziku iz kojega potječu? Tako imenicu vikend ne bismo sklanjali nikako jer engleski nema padeža, za riječ sauna koju smo primili iz finskoga morali bismo izmisliti još 8 oblika jer finski ima 15 padeža, a ime ukrajinskoga grada Harkiva morali bismo sklanjati Harkiv – Harkova, kako je u ukrajinskome. Ako pođemo od naglaska i određaja po kojemu su egzonimi pohrvaćena strana zemljopisna imena, problema nema jer svi naši rječnici bilježe izgovor Katar s kratkim završnim a, a domaće riječi koje završavaju s kratkim a gube taj samoglasnik u kosim padežima.
Ukratko, sklonidbi Katar – Katra većina hrvatskih jezikoslovaca daje prednost zbog toga što sve imenice i toponimi domaćega postanja te prilagođena strana imena (egzonimi) s kratkim a na završnome slogu beziznimno gube a u kosim padežima neovisno o tome izvodi li se samoglasnik a od suvremenoga ili povijesnoga kratkoga a ili kojega drugog glasa, pa je to pravilo znatno jasnije jer je beziznimno, intuitivnije (s obzirom na to da govornika hrvatskoga jezika koji razlikuju duge i kratke samoglasnike ima poprilično) i jednostavnije (jer ne uključuje povijesnojezična i etimološka znanja koja prosječan govornik hrvatskoga jezika objektivno nema). No, kako se u nas svako jezično pitanje politizira, među pukom su se oblikovala dva oštro podijeljena tabora koja su spremna poginuti za jedno od dvaju rješenja koje ćemo svi zaboraviti već koncem ove godine, kad završi prvenstvo. Na koncu, iako se struka uglavnom složila, HRT-ovi su novinari toliko zbunjeni da kad čitaju s blesimetra uglavnom govore Katara, a kad se javljaju uživo Katra jer ih lektori koji su ih prije sedam godina učili jednom rješenju, sad odučavaju i uče drugom. Čemu? Pitam se.
HND ili HSND?
Upravo dok sam dovršavao ovaj članak, s više sam strana dobio podatak da se 23. studenoga u Zagrebu održavao okrugli stol o sigurnosti novinara, na kojemu su moglo govoriti hrvatsko-srpskim i engleskim. Među sudionicima je bio i glavni urednik vrhunaravnoga portala Faktograf.hr Petar Vidov koji okuplja stručnjake za atomsku fiziku, antičko staklo, egiptologiju, paleontologiju, epidemiologiju, neurokirurgiju i ino. Čini se da još nemaju stručnjaka za ustavno pravo koji bi upozorio priređivače okrugloga stola kako je hrvatski jezik ustavna kategorija. Valjalo bi im poraditi na tome, a dok to ne učine, valja imenovati javnoga pravobranitelja za hrvatski jezik koji će hrvatski jezik braniti od dijela hrvatskih novinara i usput HND preimenovati u HSND da nam svima bude jasnije s kim imamo posla.
Zadarski neimari
Ovih sam dana bio gostom zadarskoga ogranka Matice hrvatske. Jutro nakon obavljenoga posla sjedoh na kavu, a kako su Dalmatinci glasni i jasni, nisam mogao prečuti razgovor dvaju Kotaraca iza mojih leđa. „Znaš da su mi se potukli majstori?“, Šime će. „Kako bi zna da mi nisi reka? Zašto?“, odgovori Mate. „Jedan reka drugomen da radi u mene, a obadva rade.“ „Pa nije vrag da si ih privarija?“ „Nisan, ali budale ne znaju da ja iman dvi kuće i da svaki radi na jednon.“ „A šta ih nisi prikinija?“ „Iša san vidit koji bi moga na bolovanje jer iman još jednoga u rezervi!“
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
