Dana 13. siječnja 2026. peti je put proslavljen Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori. Proslava toga blagdana otpočela je dva dana prije, 11. siječnja, misom za Domovinu i hrvatski narod u kotorskoj katedrali svetoga Tripuna, najstarijoj katedrali na hrvatskome etničkom prostoru koja je podignuta nakon hrvatskoga doseljenja. Misno je slavlje predvodio kotorski biskup Mladen Vukšić istaknuvši nekoliko ključnih momenata (potkrijepljenih dokumentima, a ne predajama) iz povijesti Hrvata i povijesti Crkve, a povijest se Hrvata i Crkve neprestano isprepleću. Iz tih je dokumenata razvidno da su pape izravno priznavali povijesnu prisutnost Hrvata na današnjemu narodnom prostoru od stoljeća sedmoga do danas. U popodnevnim je satima hrvatski glumac i sveučilišni profesor Joško Ševo u crkvi svetoga Duha u Kotoru izveo monodramu Govorite li hrvatski?, koju je prvi put odigrao 1994., a 812. izvedba te predstave bila je prva u Boki kotorskoj.
Sutradan, 12. siječnja, održane su svečana akademija i koncert u dvorani Auditorium u Tivtu. Od govora brojnih hrvatskih dužnosnika i kulturnih djelatnika izdvojit ćemo govor predstavnika Hrvata u Crnoj Gori. Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća (HNV) Crne Gore, podsjetio je, među ostalim, kako je 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva proslavljena različitim događanjima priređenima od Kotora i Tivta do Bara, a postavljanjem spomen-obilježja kralju Tomislavu u Donjoj Lastvi ispunjen je zavjet predaka dan prije točno stotinu godina. Poručio je domaćim Hrvatima da ne budu neutralni, nego svjesni svoje pripadnosti i odgovornosti. Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović naglasio je da je hrvatsko kulturno nasljeđe vidljivo „u svakom kotorskom kamenu, u zvucima katedralnih zvona, u dobrotskoj čipki, u Fašinadi“ te da nadilazi vrijeme i generacije. Poručio je i kako Hrvati u Crnoj Gori neće dopustiti da se njihovim nasljeđem popunjavaju tuđe kulturološke i demografske praznine. Nakon prigodnih govora uslijedio je nastup operne pjevačice Marine Cuce Franović i sastava Hrvatske ruže, koji je doslovce podigao publiku (uključujući i one najstarije) na noge. Uz zabavni su program svi nazočni dobili brošuru Vodič kroz pisanu baštinu Boke koju je za HNV izradio Domagoj Vidović. Program je vodila Tanja Grabić.
Na sam Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, koji je odabran zbog toga što su 13. siječnja 809. u Kotor prenesene moći svetoga Tripuna iz Carigrada, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u svojstvu je izaslanika predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića posjetio prostore Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore u Donjoj Lastvi te održao bilateralni sastanak s potpredsjednikom Vlade Crne Gore za regionalni razvoj i ministrom kapitalnih investicija Ervinom Ibrahimovićem u Pomorskome muzeju u Kotoru. Ministri su se složili kako su dobrosusjedski odnosi i europski put cilj obiju država, a hrvatski je ministar posebno istaknuo problem povrata imovine bokeljskih Hrvata, poglavito onih iz Dobrote i Tivta. Obojica su ministara nazočili Svečanoj akademiji Bokeljske mornarice održanoj u crkvi svetoga Duha. Prethodno je toga dana kotorski gradonačelnik Vladimir Jokić u povodu Dana hrvatskoga naroda u Crnoj Gori priredio prijam za predstavnike hrvatskih udruga iz Kotora. Jokić je, kako prenosi Radio Kotor, među ostalim, naglasio da hrvatski narod u Kotoru ne promatra kao manjinu, nego kao iskonski temelj grada prisnaživši da će tako biti dok je Kotora. U večernjim je satima u Kotoru održana sveta misa, koju je predvodio kotorski biskup Mladen Vukšić. Tijekom Dana Hrvatskoga naroda u Crnoj Gori na zgradi su se kotorske i tivatske općine vihorile hrvatska i crnogorska zastava.
Nažalost, na Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, u kasnovečernjim je satima na mostu u Tivtu, nedaleko od zgrade tivatske općine, osvanuo ćirilični natpis: „Ako ne znaš šta je bilo, nek ti kaže Boka. To je srpstvu zenica iz oka.“ Nije dugo trebalo čekati hrvatsku reakciju. Posebna savjetnica hrvatskoga ministra vanjskih i europskih poslova Vanda Babić Galić izjavila je tim povodom za Jutarnji list: „Ovakvi transparenti ne pridonose ozračju dijaloga i međusobnog uvažavanja te predstavljaju neprimjerenu provokaciju. (…) Nikakve akcije još uvijek nepoznatih počinitelja, pa ni ovakve, neće utjecati na nastavak razgovora o otvorenim pitanjima niti na našu trajnu potporu hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori, iza koje Vlada Republike Hrvatske stoji i o čijim se pravima i položaju kontinuirano skrbi.“ Predsjednik HGI-ja Adrijan Vuksanović osudio je napad, pohvalio policijske snage koje su brzo uklonile natpis te uputio poruku neznanim junacima, koji očito dobro poznaju Thompsonov repertoar i repertoar Hrvatskih ruža: „A ovima koji se konstantno bave nama, kojima smo očigledno zaposjeli um i svijest, možemo samo reći da im zapravo ne možemo pomoći“. Natpis je izazvao reakciju svih udruga s hrvatskim predznakom, ali i crnogorskoga književnika i osvjedočenoga hrvatskog prijatelja Božidara Proročića, koji je pretkraj svojevrsne poslanice upućene hrvatskomu narodu poručio da Boka bez Hrvata nije cijela.
Ipak, počinjeni incident tek je mali kamenčić spoticanja u veličanstvenome trodnevnom slavlju Hrvata u Crnoj Gori koji su svečano i dostojanstveno, u crkvi i u koncertnoj dvorani proslavili svoj dan predvođeni predsjednikom HNV-a Zvonimirom Dekovićem, koji je skrbio o svakome detalju proslave i o svakome uzvaniku i sudioniku. Da snaga uistinu nije u brojkama, kako često ističe Adrijan Vuksanović, pokazuje činjenica da Hrvati u Kotoru i Tivtu svoje nacionalne simbole iz različitih razloga nisu mogli isticati u razdobljima kad su činili izrazitu većinu stanovništva, a danas se, kad u tivatskoj općini čine tek nešto više od 12, a u kotorskoj nešto manje od 6 posto pučanstva, hrvatska zastava svakodnevno vihori na Hrvatskome domu „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi, koji je napokon vraćen svojim graditeljima, Hrvatima, te na Dan hrvatskoga naroda u Crnoj Gori na zgradi kotorske i tivatske općine. Koliko su se vremena promijenila, svjedoči činjenica da se koncert Hrvatskih ruža održao u bivšemu Domu vojske (odrednica se vojska, dakako, odnosi na JNA). Vjerujem da bi u to teško povjerovao itko tko je 1991. znao što se događa.
