Tijekom Domovinskog rata, hrvatske su postrojbe brojile oko 360.000 vojnih obveznika, od čega je bilo oko 10.000 Srba. Na hrvatskoj strani borilo se više od 500 stranih dragovoljaca. Prema podacima Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata, od njih 500, 72 su poginula, a 90 ih je, uglavnom teže, ranjeno. Najveći broj stranih dragovoljaca dolazio je iz Ujedninjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke. Zatim iz Argentine, Australije, Austrije, Belgije, itd.
Razlozi dolaska stranaca u, za njih tuđu zemlju bili su različiti. Povjesničari se slažu da su snimke napada na Dubrovnik i slike razorenog Vukovara koje su obišle svijet, bile jedan od ključnih razloga empatije stranih državljana s hrvatskim braniteljima. Budući da je Hrvatska bila napadnuta od jačeg neprijatelja i da joj je bio nametnut embargo na oružje, neki strani borci, od kojih su neki imali i vojno iskustvo, prepoznali su kritičnu situaciju u kojoj se nalazila Hrvatska i jednostavno odlučili pomoći. Bilo je i vjerskih razloga, političkih (revolucija protiv komunističkog režima), avanturistički duh pojedinaca…
Motivi zbog kojih su došli braniti Hrvatsku sažeti su u izjavi Gastona Bessona, jednog od stranih dragovoljaca iz Francuske;
Pa to nije bio nikakav rat, to je bio mučki masakr! Nisu tu bile dvije vojske koje se sukobljavaju! Postojala je jedna moćna vojska – JNA – koja je napadajući masakrirala civile (…) Nije bilo važno ni tko je tu Hrvat, a tko Srbin, već činjenica da je jači napao slabijeg, a jači su bili oni uz koje je bila JNA.
Jean-Michel Nicolier “Francuz” (Vesoul, 1.7. 1966. – Ovčara, noć s 20. na 21. 11. 1991.)
Osim u redovima Hrvatske vojske, velik broj stranaca pristupio je HOS-u, ponajmanje iz političkih, a mnogo više iz pragmatičnih razloga. Nemali broj stranaca djelovao je u dvjema specijalnim postrojbama Glavnog stožera bojnama „Zrinski“ i „Frankopani“ koje su pak ustrojene od Hrvata, povratnika iz francuske Legije stranaca i u tim postrojbama stranci su se pokazali kao vrlo korisni instruktori u procesu zahtjevne obuke mladih ljudi koji se osposobljavaju za izvođenje najtežih borbenih zadaća.
Svi oni, svejedno u kojoj su postrojbi djelovali i iz kojeg su razloga došli, borili su se za slobodu “malog naroda”, borili su se na hrvatskoj strani. Kao takvima im trebamo zauvijek biti zahvalni.
- Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih/Greater-Serbian Aggression on Croatia in the 90’s, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2011.