Thompsonove pjesme i povijesne činjenice – usporedba (2. dio)

U svojim pjesmama, Marko Perković Thompson često tematizira nacionalnu povijest od doseljavanja Hrvata i hrvatskih narodnih vladara do Domovinskog rata. Popularnost tih pjesama pokazatelj je značajnog zanimanja velikog broja Hrvata za nacionalnu povijest. Thompsonov glazbeni izričaj ne nastoji prikazati događajnicu i narativ povijesnih udžbenika, već na umjetnički način slaviti hrvatsku povijest, često ispunjenu velikom žrtvom, herojstvom i ljubavlju prema domovini. Stoga pjesme koriste povijesne činjenice i nacionalne mitove i legende. U tekstu se ukratko analizira koliko su motivi Thompsonovih pjesama povijesno utemeljeni, iz perspektive znanstvene historiografije.

BOSNA

Pjesma govori da je u Bosni „naša loza počela” i da je Bosna „stara majka, kolijevka Hrvata”. To nije daleko od povijesne istine, pogotovo ako Bosni dodamo i Hercegovinu. Naime, migracije kroz povijest, naročito u vrijeme ratova s Turcima (iz Hrvatske na sjever i zapad te iz današnje BIH u Hrvatsku) i u 20. st. dovele su do toga da barem pola stanovnika Hrvatske (ako ne i 2/3) vuče korijene iz današnje BIH. O tome govori i stih „Bosna će ti reći sve, odakle nam prezime”.

Stih „Dala Bosna Tomislava kralja” ne može se povijesno potvrditi. Temelji se na priči o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, o kojoj nema pouzdanih povijesnih izvora. Za Duvanjsko polje među geografima postoje rasprave nalazi li se u Bosni, Hercegovini ili je „ono I od BIH”.

Stihovi o dobroj kraljici Katarini Kotromanić iz obitelji Kosača („a kraljica dobra bješe Katarina / u narodu zbog nje nosi se crnina“) odnose se na legendu da zbog njene nesretne sudbine i danas žene u središnjoj Bosni nose crninu. Nakon turskog zauzimanja Bosne 1463. godine u vrijeme sultana Mehmeda II. Osvajača, oporukom je papu i njegove nasljednike odredila baštinicima Bosne. Imena posljednjih bosanskih kraljeva i kraljica kontinuirano do danas nose Hrvati, što nije slučaj kod Bošnjaka.

Povijesno je točno postojanje Drinskih mučenica (5 časnih sestara ubijenih od četnika u prosincu 1941.), hajduka i franjevačke provincije Bosne Srebrene koja je sačuvala vjeru i identitet.

DIVA GRABOVČEVA

Pjesma govori o čistoj i hrabroj Grabovčevoj lijepoj kćeri, njenom ubojstvu i sjećanju na nju. Diva Grabovčeva je legendarna ličnost koja se najvjerojatnije temelji na stvarnoj povijesnoj ličnosti, katoličkoj djevojki iz obitelji Grabovac iz Rame. Prema legendi, Diva je bila kći Luke Grabovca, najljepša djevojka u tom kraju, a ubio ju je Tahir-beg s Kupresa, jer se odbila udati za njega. Divin grob na Kedžari na padinama Vran planine danas je mjesto hodočašća. Ondje se svake prve nedjelje nakon Petrova održava misa kojoj prisustvuje na tisuće hodočasnika. Autentičnost groba je potvrdio arheolog Ćiro Truhelka. Utvrđeno je da je riječ o kosturu mlade djevojke pravilne lubanje i proporcionalno, skladno građenog skeleta.

BOG I HRVATI

„Bog i Hrvati” je krilatica koju je proslavio „Otac domovine” Ante Starčević. Stih „Osmanlijsko ropstvo – pet stoljeća tuge” ne može se odnositi na Hrvatsku, nego na Bosnu i Hercegovinu (15. – 19. st.). To se ne može odnositi ni na npr. Bihać i Kladušu („Turska Hrvatska”). Bihać je pod osmanskom vlašću bio od kraja 16. st, a Velika Kladuša od 17. st. do austrougarskog zaposjedanja 1878. godine, odnosno dva i pol stoljeća.

AKO NE ZNAŠ ŠTA JE BILO

U pjesmi se od lokacija spominju Lika, Dubrovnik, Zadar, Kotari, Šibenik, Vukovar, Velebit i Mostar. U spotu je u vezi Like prvo prikazana scena Krvavog Uskrsa na Plitvičkim jezerima. Stih „ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže Lika“ može se odnositi i na najveća ljudska stradanja i razaranja u Lici, prvenstveno na Saborsko (100% uništenih objekata, 6% ubijenog stanovništva), ali i primjerice Lovinac, Široku Kulu, Čanak, Dabar, Vaganac, Smoljanac, Poljanak, Vukoviće te na razoreni Gospić.

Stih „pitaj Dunav šta je bilo oko Vukovara“ posvećen je stradanju Vukovara i okolice te pokolju na Ovčari. Dubrovnik je osobito teško stradao 6. 12. 1991. („pitaj svaki kamen našeg grada Dubrovnika“), a stradali su i Zadar, Ravni kotari i Šibenik („pitaj Zadar i Kotare, zide Šibenika“). Kotari se najviše odnose na Škabrnju. U spotu je u vezi spomena Velebita („i Velebit, hladan kamen, nek’ ti odgovara“) prikazan zbjeg Lovinčana preko Velebita. Stih „putem do Mostara” asocira općenito na stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini tijekom Domovinskog rata, ponajviše na pokolje Hrvata na sjeveru Hercegovine (Doljani, Grabovica, Trusina, Uzdol), odnosno „putem do Mostara”.