U Zagrebu je, 25. i 26. svibnja ove godine, održana znanstvena manifestacija i skup s međunarodnim sudjelovanjem “Ante Starčević: lik – djelo – historiografija“. Skup je održan na dvije lokacije, prvi dan u prostorijama Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a drugi dan u prostorijama Hrvatskoga državnog arhiva na Marulićevu trgu. Organizator skupa je Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u suradnji s Centrom za komparativnohistorijske i interkulturne studije, Hrvatskim državnim arhivom, Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža, Maticom hrvatskom (Odjel za povijest Matice hrvatske), Odsjekom za povijest Fakulteta hrvatskih studija, te Znanstvenim zavodom Fakulteta hrvatskih studija. Skupu se, osim brojnih zainteresiranih posjetitelja iz svijeta znanosti i kulture, odazvalo 40 izlagača i proučavatelja lika i djela Ante Starčevića.
Prvoga dana skupa, u Vijećnici Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održan je prvi dio znanstvenog skupa na kojemu su sudjelovali brojni istraživači djela i utjecaja pokojnoga Ante Starčevića. Nakon otvaranja skupa i prigodnih uvodnih govora, održane su prve tri planirane sjednice. Drugoga dana, u dvorani Katalozi u Hrvatskom državnom arhivu, održane su preostale četiri sjednice, od njih sedam ukupno. U sklopu programa drugoga dana održano je i predstavljanje posebnoga izdanja Leksikografskoga zavoda u Zagrebu Ante Starčević u enciklopedici Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1823 – 2850 – 2023). U sklopu svih sjednica održane su prigodne rasprave vezane uz obrađene teme, odnosno izlaganja održanih na skupu. Kako u predgovoru programske knjižice skupa navodi doc. dr. sc. F. Šimetin Šegvić, “cilj je ove znanstvene manifestacije sagledati lik i djelo Ante Starčevića iz različitih perspektiva, odnosno ponuditi pregled široko osmišljenih i problemski orijentiranih tema, koje bi trebale dati uvid u njegovu političku i intelektualnu ostavštinu, opće djelovanje u hrvatskoj politici 19. stoljeća, mjesto u odnosu na političke rivale, itd.”, a kao jedan od glavnih zadataka navodi se “preispitivanje postignuća hrvatske historiografije o navedenim temama, odnosno određivanje dosega istraživanja na temu pravaštva unutar okvira općih kretanja hrvatske historiografije u pojedinim razdobljima”.
Ante Starčević rođen je u Velikom Žitniku kod Gospića 23. svibnja. 1923., a preminuo je u Zagrebu 28. veljače 1896. Dana 23. svibnja ove godine 200. je obljetnica rođenja toga hrvatskog velikana, poznatoga pod nadimkom “otac domovine”. Jedan je od ideologa i osnivača stranke prava zajedno s Petrom Vrdoljakom i Eugenom Kvaternikom, čijim je članom bio do raskola stranke 1895., kada je sa Eugenom Kumičićem i nećakom Milom Starčevićem osnovao Čistu stranku prava. Starčević je, historiografski i politički gledano, iznimno važna osoba hrvatske povijesti koju se u literaturi navodi kao osobu koja je svojim djelima i političkim radom postavila teorijskopolitičke temelje suvremene hrvatske nacionalne države (HE, 2008). Poznato je da se za života često sukobljavao s narodnjacima i unionistima, ali i da je prekinuo veze s Ivanom Mažuranićem i Josipom J. Strossmayerom (s kojim se konačno sastao 1893., a tadašnja javnost na spomenuti je čin gledala kao na čin pomirbe). Autor je brojnih važnih djela, a neka od njih tiskana su posmrtno. Starčević je sahranjen na groblju u zagrebačkim Šestinama gdje mu se nalazi i (nadgrobni) spomenik koji je izradio kipar Ivan Rendić. U hrvatskoj je literaturi poznat pod nadimkom “Stari”, a puno češće i pod nadimkom “otac domovine”, što samo ukazuje na njegovu veličinu i značaj. Nesumnjivo je jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti 19. st., ali i hrvatske povijesti općenito.
