Novi film Eduarda Galića Šesti autobus o vukovarskoj tragediji
Ovih dana prisjetili smo se vukovarske tragedije i obilježili Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Nekoliko dana prije, točnije 15. studenoga, održana je zagrebačka premijera filma Šesti autobus, a projekcije u kinima diljem hrvatske službeno su krenule dva dana kasnije, dan uoči 18. studenoga, dana koji je urezan u kolektivno sjećanje hrvatskoga naroda, posebice Vukovaraca i Vukovarki, ali i hrvatskih branitelja Vukovara. Bitke u kojoj su hrvatski branitelji herojski danima odolijevali napadima Jugoslavenske narodne armije i srbijanskih paravojnih snaga s razlogom se prisjećamo s pijetetom prema stradalnicima. Mnogi od njih vode se kao nestali do dana današnjega. S toga se s pravom pitamo gdje su naši nestali?
Ratna drama koja tematizira nestanak šestoga autobusa
Novi film Eduarda Galića Šesti autobus tematizira vukovarsku tragediju te se dotiče teme šestoga autobusa koji je trebao iz vukovarske bolnice biti odvezen u smjeru Ovčare, a za čijim se putnicima (braniteljima i ranjenicima) i dan danas traga. Riječ je o igranom filmu, svojevrsnoj ratnoj (i poratnoj, djelomice i prijeratnoj) drami koju ovih dana mnogi mediji uspoređuju s filmom Harrisonovo cvijeće. Za scenarij filma zaslužan je Dominik Galić koji je ujedno i jedan od producenata filma. Glumačku postavu filma predvode Zala Đurić i Marko Petrić kao glavni akteri priče. Uz njih se u filmu nalazi niz drugih glumica i glumaca poput Maše Đorđević, Matije Prskalo, Josipe Anković, Tonija Gojanovića, Muhameda Hadžovića, Filipa Mayera, Josipa Ledine, Andreja Dojkića, Ermina Sijamije i drugih. Film je svoju svjetsku premijeru dobio na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu.
Na početku filma daje se kratak podatkovni prikaz stanja prijeratnog Vukovara (44 % etničkih Hrvata i 38 % etničkih Srba; proglašenje neovisnosti Hrvatske od SFRJ; početak napada na Vukovar od strane JNA i srbijanskih paravojnih snaga) s napomenom da se radi o jednoj od mogućih priča nestanka šestoga autobusa. Glavna ideja filma je, kako napominje sam redatelj filma, poticanje razgovora o nestalima u Domovinskom ratu. Ovo je film o onima čija je sudbina i danas u potpunosti nepoznata ili se o njoj uistinu malo zna, ali daje nadu u neke pomake po tom pitanju, nadu koja živi u obiteljima nestalih, nadu koja uvijek umire posljednja. Film je, s ponekim prekidima, sniman od 2019. godine.
Radnja filma
Film tematizira prijeratni Vukovar, odnosno stanje u njemu neposredno prije samoga rata, a nakon toga paralelno se tematiziraju ratni i poslijeratni događaji, oni poslijeratni s naglaskom na 2008. godinu i suđenje vukovarskim krvnicima u Beogradu u kojemu jedan od svjedoka svjedoči protiv svojih negdašnjih suboraca prilikom razaranja grada. Cijelom suđenju nazočni su, među ostalima, jedna novinarka i vukovarski branitelj. U otprilike stotinjak minuta filma (točnije, 103′), mlada američka novinarka Olivia Crocker (Zala Đurić), inače porijeklom iz prijeratnog Vukovara, pokušava saznati što više o ratu u Vukovaru, pritom tražeći čovjeka iz svoje prošlosti koji nikada nije pronađen. Riječ je o vukovarskom branitelju Miroslavu Banožiću poznatom po nadimku Dugi (Živko Anočić), a u otkrivanju detalja o njegovoj sudbini najviše joj pomaže jedan od njegovih suboraca i prijatelja imena Josip Filipović (Marko Petrić). Josip je inače jedva preživio rat u Vukovaru, zahvaljujući zanimljivom spletu okolnosti koji uključuje jedno prijeratno prijateljstvo s jednim vukovarskim Srbinom s kojim je svojevremeno igrao nogomet u istom klubu, a upravo njih dvojica poštedjela su jedan drugoga smrti u dvije situacije.
Tijekom istrage sudbine Miroslava Banožića Dugog, osobe koja je razorila niz agresorskih tenkova u obrani grada, dolazi do ljubavne povezanosti između mlade novinarke Olivije i branitelja Josipa koji joj pomaže u istraživanju. Upravo on ju upoznaje s drugim akterima priče o obrani Vukovara te ona na taj način upoznaje mnoge hrvatske branitelje, ali i neke od aktera koji su se u ratu nalazili na suprotnoj strani. Nadalje, ona upoznaje život u poslijeratnom Vukovaru te na posljetku dolazi u svoju rodnu kuću u kojoj je odrastala do trenutaka razaranja grada. Ne bi bilo korektno prepričati cijelu priču i otkriti njezin rasplet, pa stoga taj dio ostavljamo zainteresiranim gledateljima.
Važan filmski uradak
Film Šesti autobus posljednjih je dana doživio brojne pozitivne, ali i neke negativne kritike. Mišljenja gledatelja su uglavnom pozitivna, iako ima i nešto negativnih. Mišljenja smo da je ovdje riječ o vrlo važnom filmskom uratku koji tematizira jednu od najvažnijih bitaka na području Europe nakon Drugoga svjetskog rata, pritom ne umanjujući važnost cjelokupnoga Domovinskoga rata kao temelja hrvatske državnosti. Uradak je to koji se dotiče vrlo važnih tema, od priča o prijeratnom Vukovaru i obrani grada od neprijatelja, preko sudbine branitelja i civila u ratnom Vukovaru do strašnih događaja poput masakra na Ovčari i nestanka šestoga autobusa za koji se zna da je postojao, ali se još uvijek ne zna gdje su nestali koji su se u njemu nalazili.
Ova ekranizacija nije dokumentarni film, već igrani film te stoga ima pravo imati elemente koje inače sadrže igrani filmovi. Film je prožet osjećajima i budi osjećaje u gledateljima, posebice u nekim stresnim dijelovima poput prikazivanja stanja u logorima i fizičkim maltretiranjima zatočenika. Nadalje, film na vrlo odmjeren način prikazuje događaje u Vukovaru prije, tijekom i nakon rata te je s te strane dosta korektan, dobiva se osjećaj da se na tu korektnost prilično pazilo. S te strane ne vjerujemo da bi ovaj film mogao uvrijediti nečije osjećaje. Glumačka postava filma je bogata, a film prate i neki moderni specijalni efekti vidljivi, primjerice prilikom razaranja tenkova i kamiona u pojedinim scenama.
Važnost ekranizacije Domovinskoga rata
Jedna od posebnosti ovoga filma leži u sjećanju na neke pripadnike glumačke postave koji više nisu s nama. U jednoj sceni pogibije vojnika nalazi se pokojni Željko Mavrović, a poznato je da je u snimanju filma sudjelovao i pokojni Žarko Potočnjak. Također, treba napomenuti kako je ovaj film posvećen sjećanju na Marka Babića, jednog od heroja obrane Vukovara.
Važnost ovoga filma također leži u tome da se tematiziraju teme Domovinskoga rata. Poznato je da ovo nije prvi igrani film na temu Domovinskoga rata, a iskreno se nadamo da nije ni posljednji. Mnoge naše sugrađanke i sugrađani, odnosno obitelji nestalih s razlogom se pitaju gdje su njihovi nestali iz rata, pa se stoga iskreno nadamo da u budućnosti možemo očekivati više sličnih filmova. Možda je vrijeme za igrani film o strašnoj tragediji Škabrnje koja je također urezana u kolektivno sjećanje hrvatskoga naroda? Bitno je da se ovakvi događaji nikada ne zaborave i da imamo filmove koji će ostati budućim generacijama te podsjećati na to da se od potrage za bližnjima ne odustaje lako. Ovaj film s razlogom posljednjih dana bilježi veliku gledanost za koju ne sumnjamo da će biti još i veća.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.