Nije riječ o jednom heroju koji je poginuo 16. listopada, već o dva borca za hrvatsku neovisnost i slobodu, koji su poginuli jedan neovisan o drugome…
Nespominjanje u javnom mnijenju ključnih osoba koje su mnogo doprinjele stvaranju hrvatske neovisne države sugerira na indikativan način stanje i raspoloženje odgovornih ljudi za prenošenje sadržaja putem novinskih i elektroničkih medija.
Nije riječ o jednom heroju koji je poginuo 16. listopada, već o dva borca za hrvatsku neovisnost i slobodu, koji su poginuli jedan neovisan o drugome u različitim vremenskim okvirima i okolnostima na spomenuti datum, ali s istim ciljem. Drugačije okolnosti, ali ishod je bio jednak.
Sada već naizgled davne 1978. godine u Parizu je izvršen atentat na (Antu) Brunu Bušića, povijesnog istraživača, književnika, političkog vođu hrvatske emigracije, koji je emigrirao upravo zbog svojih stavova. Znano mu je bilo da je pod stalnom prismotrom od strane jugoslavenske tajne policije – Službe državne bezbednosti/sigurnosti (SDB), poznatije kao Uprave državne bezbednosti/sigurnosti (UDBA) te da mu prijeti atentat. Emigriranjem u Francusku nije dobio zaštitu te je jedan, iako možda i najpoznatiji uz Stjepana Đurekića, od 69 hrvatskih disidenata koji su imali istu sudbinu.
Drugi čovjek koji je zadužio hrvatski narod je svakako Blago Zadro. Neupitan vođa Bitke za Vukovar koji je preuzeo zapovijedanje obranom grada, iako vojno neškolovan. Na legendarnoj Trpinjskoj cesti zaustavio je tenkovsku silu srpske vojske i JNA, koja dobiva naziv Groblje tenkova. Njegovom smrću, kobnog datuma 16. listopada 1991., obrana grada je izgubila važnu kariku u nasrtajima agresora.
Izuzev istog datuma smrti i, istih ciljeva, oba su sahranjena tek postupno zbog nemogućnosti obavljanja tog procesa – jedan zbog zabrane jugo-komunističkog režima, a drugi zbog čekanja kraja rata te ekshumacijom posmrtnih ostataka zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice. Za oba su izabrani isti datumi:, 16. listopada 1999. godine pokopan je Bruno Bušić u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju, dok je Blago Zadro pokopan godinu dana ranije, 16. listopada 1998., na vukovarskom Memorijalnom groblju, također u Aleji hrvatskih branitelja.
