Dobro je znati Na današnji dan Povijest

Krbavska bitka 1493.- obljetnica bitke koja je utjecala na daljnji povijesni razvoj čitave Hrvatske

Povodom obljetnice Krbavske bitke (9. rujna 1493. godine) prenosimo svjedočanstvo suvremenika o jednom od najvažnijih događaja dugotrajnog obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlija. Njezine posljedice i pogibija velikoga broja hrvatskih plemića i stradanje mnoštva seljaka dugo su ostali u svijesti hrvatskog naroda kao velika katastrofa koja je oblikovala daljnji povijesni razvoj čitave Hrvatske.

Krbavska bitka (1493.) – početak kraja “nekada slavnog Hrvatskog Kraljevstva”

Na današnji dan, 9. rujna 1493. godine, odigrala se (ne)slavna bitka na Krbavskom polju koja je u hrvatskoj historiografiji upamćena kao simboličan početak propadanja Hrvatskog Kraljevstva pred navalom Osmanlija. Tom prigodom donosimo opis bitke kako ga je zapisao češki putopisac Ivan Hasišteinski prema kazivanju jednog od ondašnjih ljudi u Zadru:

„…Saznavši pak Turci za njih (Hrvate), zatjeraše sve roblje, što ga bijahu pohvatali za te provale, u jednu dolinu, i svim za oružje doraslima odrubiše glave bojeći se, da bi oni za borbe s Hrvatima mogli njima u pomoć priskočiti. Zatim razredaše svoje čete; jednu četu poslaše u potjeru (gonjače) prema gorama, gdje su ih Hrvati čekali, a do tri tisuće Turaka na konjima preploviše naokolo šume preko nekakve nevelike rijeke, te im bi naloženo, ako bi Hrvati njihovu potjeru progonili, da ih onda obiđu i namah se straga na njih (Hrvate) obore.

Hrvati pak ne znajući za zasjedu, budući da je u onim šumama ne mogoše vidjeti, čim ugledaše potjeru (gonjače) tursku, namah se s gora na nju oboriše i siđoše na polje i ravnicu. Ondje zametnuše s njom borbu, i zakvačivši se borahu se ljuto, te je već nekoliko stotina Turaka poginulo. Nato turska potjera nagne u bijeg i stade bježati prema zasjedi. Hrvati potekoše namah za njom, nadajući se dobru iza srećnoga početka, ali uto se turske čete u zasjedi, jedna sprijeda a druga straga, oboriše na njih pa ih stadoše ubijati, dok ih do nogu ne poraziše.

Pripovijedao mi je o tom jedan dobri domaći čovjek, koji bijaše ovamo u Zadar došao, znajući za sebe tužna da je u toj bici izgubio svoga rođenoga brata i šest rođenih stričeva; on je pače sam bio na bojištu i vidio ondje ubijena tjelesa, koja su gotovo milju daleko širom ležala kao gusti snopovi, te si s jednoga tijela mogao na drugo stupati. Pripovijedao je još, da su (Turci) taj put malo kome glavu odrubili, nego su zato svim nosove odrezali pa ih sobom odnijeli radi lakoće, jer im sultan od svake glave daje dukat, a to vrijedi i onda, kad se koji odrezanim nosom neprijateljskim može podičiti. Poginulo je u tom boju sila domaćih vitezova, medu njima također knez Ivan (Frankapan) Cetinski, zatim sin bana hrvatskoga, oko sedamdeset svećenika i redovnika i inače deset tisuća inoga puka. Zarobljeno bude do petnaest stotina ljudi, mnogo vrlih domaćih vitezova, a i sam ban bosanski iz Jajca i knezovi Nikola (Frankopan) i Vilim od N. I tako je iza toga nesrećnog poraza gotovo čitava zemlja opustjela i puka lišena, jer se sav narod bijaše javno na Turke digao osim onih, koji nisu poradi starosti ili mladosti mogli, misleći, da će Turke jamačno razbiti, kako im je prije nekoliko puta na istome mjestu pošlo za rukom.

Kazivao mi je također taj čovjek, da je takova nečuvena žalost i plač zavladao, da bi se s njihove nevolje moralo rasplakati srce tvrde od najtvrđega kamena, budući da je mnogo otaca i matera izgubilo sve svoje sinove i kćeri, — sinovi su ubijeni, a kćeri odvedene.“

Izvor: Stjepan Srkulj, „Izvori za hrvatsku povijest“ (Zagreb, 1910), str. 74-75.

Preneseno s FB stranice: Bulwark of Europe

Donosimo i poveznicu na znanstveni članak o Krbavskoj bitki za one koji žele čitati više o tome:

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118508

FOTO: Proleksis enciklopedija online

O autoru

braniteljski.hr