Dobro je znati Izdvojeno

Sport i domoljublje

U srpnju 2018. godine, nakon što su se naši Vatreni kvalificirali za finale svjetskog nogometnog prvenstva, njemački novinar Hannes Hilbrecht napisao je članak za online portal renomiranih njemačkih novina „Die Zeit“ pod naslovom „Zašto Hrvatska ima tako dobre sportaše?“. Mjesec dana ranije, također u njemačkim novinama „BILD“, objavljuje se članak „Rukomet, tenis, vaterpolo- Hrvatska, najbolja sportska nacija na svijetu“, u kojem je navedeno nekoliko uspjeha naših reprezentativaca kao što je osvajanje svjetskog prvenstva u vaterpolu 2017. godine, pobjeda Gorana Ivaniševića na Wimbledonu 2001. ili nebrojene medalje Janice Kostelić u skijanju. Oba članka se u biti bave pitanjem kako je moguće da jedna tako mala država bude toliko uspješna u sportu. Pogotovo nakon što se usporede neke demografske statistike: Berlin je grad u kojem živi 3,5 milijuna stanovnika, što je otprilike samo pola milijuna stanovnika manje nego u cijeloj Hrvatskoj. Po istoj računici bi Turska samo iz Istanbula, koji broji oko 15 milijuna stanovnika, mogla sastaviti četiri nogometne reprezentacije, koje bi bile u stanju osvojiti drugo mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu.

Hannes Hilbrecht navodi kao mogući razlog rano otkrivanje i razvoj talenata. U Hrvatskoj skoro svaki kvart ima svoje igralište, na kojem djeca već u mladim godinama razvijaju ne samo sportske vještine, nego se i već tada uče zajedništvu u momčadskoj igri. Također, tome pridodaje i da je Hrvatska ipak među ekonomski siromašnijim zemljama u Europi, odnosno na svijetu, te je u takvom društvu često sport jedna od mogućnosti kako stvoriti uspješnu karijeru.

Navedene teorije su mogući faktori zašto iz Hrvatske proizlazi toliko uspješnih sportaša. No, ipak moramo priznati da odgovor na to pitanje nije u potpunosti zadovoljavajući. Uzmemo li u obzir države koje su Hrvatskoj po ekonomskoj situaciji otprilike slične, možemo postaviti pitanje zašto te druge države nemaju jednake ili slične uspjehe. Sa sigurnošću možemo reći da Hrvatska nije jedina država u kojoj djeca odrastaju u siromašnim okolnostima, te se kroz sport i igru razvijaju po igralištima. Što nas to onda ipak razlikuje od drugih u pogledu na reprezentativce?

Uzimajući u obzir da se radi o sportu i sportašima koji zastupaju našu državu Hrvatsku, pouzdano možemo tvrditi da je jedan od važnih faktora za uspjeh na međunarodnoj razini pojam nacionalnog identiteta. U psihologiji je pojam identiteta, pogotovo u aktualnom vremenu, senzibilna tema (transgender-ideologija), a pogotovo u sportu, gledajući iz psihološke i sociološke perspektive, zauzima izuzetno bitnu ulogu. Nacionalni identitet se definira kao osjećaj pripadnosti jednoj skupini ljudi, koji imaju zajedničke vrijednosti, tradicije, običaje, i naravno nacionalnu pripadnost, te je taj oblik identifikacije trajan i čvrst. Nadalje, kada ne samo u sportu više pojedinaca imaju u vidu jedan zajednički cilj, koji je duboko povezan s nacionalnom sviješću, i kad ti pojedinci u zajedništvu zanemare svoju individualnost te se podrede tome cilju, dolazi do fuzije identiteta. Taj fenomen se u sportu češće može naći kada su u pitanju geopolitičke promjene kao raspad neke dotadašnje države (naprimjer raspad Jugoslavije).  Pod takvim okolnostima sport nerijetko ima ulogu podizanja odnosno profiliranja jedne mlade države na geopolitičkoj sceni. S obzirom da se kod naše države Hrvatske radi o jednoj još uvijek vrlo mladoj državi u Europi, nacionalni identitet u sportu je još uvijek moćno izražen kod sportaša koji reprezentiraju naše boje na prvenstvima ili Olimpijskim igrama. Kada, naprimjer, trener ili stožer uspije stvoriti takvu fuziju identiteta među igračima odnosno sportašima, onda to poprilično često dovodi do pozitivnih rezultata ili sportskih čuda, kao što je osvajanje drugog mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. godine, na kojem niti nakon tri produžetka nije nedostajalo snage da igrači lete po terenu kao da je prva utakmica prvenstva, nalazeći snagu i novi naboj u domoljublju i rodoljublju.

FOTO: Goal.com

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Bartoluci, S. (2013). Uloga vrhunskog sporta u oblikovanju nacionalnog identiteta u Republici Hrvatskoj: Usporedba devedesetih i dvijetisućetih. Doktorska disertacija,Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu.
  2. Hilbrecht, H. (2018). WarumhatKroatienso gute Sportler?. Dostupno pod: https://www.zeit.de/sport/2018-07/fussball-wm-kroatien-qualitaet-luka-modric.
  3. Ukić, M. (2016). Sport i politika u hrvatskom kontekstu: slučaj europskog prvenstva u košarci 1995. godine u Ateni. 25. ljetna škola kinezijologije u Hrvatskoj, stručni radovi izvan teme. (s.743-747).

O autoru

Lovro Ivošević