Nedavno je u razgovaraonici (da kušamo prevesti podcast, barem kad je riječ o podcastima kao što su Podcast Velebit Marka Juriča ili Geopolitički objektiv kolege mi iz Hrvatskoga tjednika Davora Dijanovića) Udruge katoličkih intelektualaca, koju vodi sveučilišna profesorica Ružica Pšihistal, gostovao dominikanac Stjepan Krasić, čovjek ne samo razmjerno nepoznat prosječnomu Hrvatu, nego i dijelu struke, što nas ni ne čudi kad znamo da se unutar nje nađe i onih koji bi od Hrvatske učinili zemlju s tisuću jezika ili im je svejedno, pa bi sve jezike između Bele krajine i Đerdapa ujedinili u jedan.
…
Pluricentrizam i u Zakonu o hrvatskome jeziku?
Ako se želite uputiti u tzv. pluricentričnu teoriju, preporučujem Vam čitanje članka A case study in the termination of the pluricentricity of a language: the Serbo-Croatian linguonym Tomislava Stojanova, jednoga od petorice članova radne skupine Matice hrvatske za izradbu Zakona o hrvatskome jeziku. Objavljen je u zborniku European Pluricentric Languages in Contact and Conflict (2020.), a od hrvatskih je autora u njemu zastupljen i Mate Kapović radom Bosnian/Croatian/Montenegrin/Serbian: Notes on contact and conflict.
Na početku moram priznati da me rad Tomislava Stojanova blago rečeno, zbunjuje i kao stručnjaka i kao Hrvata. Prva stvar koja upada u oči jest da se autor u sažetku služi konstrukcijom „language(s) of Bosniaks, Croatians, Montenegrins, and Serbs“, dakle, hrvatski jezik naziva jezikom Hrvata, a ne hrvatskim jezikom (što poslije čini, pa mi to nije terminološki jasno), što bi podrazumijevalo da narodni jezik Hrvata može biti i neki drugi. Druga stvar je podatak o anketi po kojoj se 20,7 % hrvatskih članova akademske zajednice ne slaže s tezom da je hrvatski jezik zaseban jezik različit od bošnjačkoga, crnogorskoga i srpskoga. U rezultate ankete čak ni ne sumnjam, ali ih treba rastumačiti izvanjezičnim okolnostima poput neprovođenja lustracije i lakšega napredovanje poglavito unutar nekih humanističkih fakulteta ako ste zagovornik regionstva i sličnih političkih ideja. Upravo rezultati ankete pokazuju kod kojega dijela govornika hrvatskoga jezika imenovanje materinskoga jezika po narodnome imenu ne isključuje pluricentričnu (regionsku) predodžbu, a to što potpisnici tzv. deklaracije o zajedničkome jeziku tzv. zajednički jezik nisu izrijekom nazvali srpskohrvatskim jer, poglavito u hrvatskoj javnosti, nakon 1990. taj glotonim ima izrazito negativno značenje te se službeno ne upotrebljava, pokazuje očitu svijest da su u znatnoj manjini unutar matičnih nacionalnih korpusa. Uostalom, uporaba glotonima Serbo-Croatian, koja se provlači kroz čitav članak objavljen na engleskome kako bi imao širi doseg, ima pogubne posljedice i na međunarodnome planu te dovodi u pitanje samosvojnost hrvatskoga jezika. Naime, srpsko-hrvatski pluricentrizam samo je novo naličje srpsko-hrvatskoga čudnovatoga kljunaša za koji smo mislili da je izumro, ali je, da parafraziram navod Tomislava Stojanova „Pluricentricity can emerge and also vanish“, očito da se vraća zakrabuljen u metajezično novo ruho. Nije li to sve u potpunome nesuglasju s težnjom za zakonskom zaštitom hrvatskoga jezika?
…
Glotonim srpsko-hrvatski umjetno je nastao te je na smetlište povijesti otišao čim je nestala umjetna tvorevina koja ga je stvorila, a različiti pokušaji njegova oživljavanja ili širenja i na druge južnoslavenske jezike nekoć izravno iz središta moći, a danas pod krinkom različitih jezikoslovnih teorija (nekoć se govorilo o varijantama, danas o policentričnim i pluricentričnim jezicima) i eufemizama (tzv. zajednički ili naš jezik) nije prozrela samo struka nego i hrvatski puk koji vrlo burno reagira na svaki pokušaj vraćanja pod zajednički nazivnik, na što ukazuju upute britanskim turistima koji dolaze u Lijepu Našu: „Hrvati su posebno osjetljivi na svoj jezik. Nemojte ga uspoređivati sa srpskim.“ Vi me možete nazvati nacionalistom ili kako god hoćete, ali to je crta ispod koje ne idem i ispod koje smatram da ni jedan kroatist ne bi smio ići. Ako ide, po mojemu je sudu promašio struku. To je moje mišljenje, a vi si svoje sami stvorite kad i ako pročitate navedeni članak. Na koncu pitam svekoliku hrvatsku javnost ima li mjesta za pluricentrizam i pluricentričare u Zakonu o hrvatskome jeziku.
Prenosimo dio članka objavljenog u Hrvatskom tjedniku 1. prosinca 2022.
Izvor: Hrvatski tjednik, 1. prosinca 2022.
