Novosti

Špalir za heroje od katedrale do Trga

gabiok

I znaj da kad ti pofali emocija kakve su bile na SKUPU ZAJEDNIŠTVA, slobodan doći u SAVSKU 66 po svoju „dozu“. 100% budi za sebe; 100% budi za obitelj; 100% budi za svoju ekipu, 100% budi za svoju djevojku/ dečka, 100% budi za dobro i pravdu.

Mogu mirno reći…da vrijedilo je. Vrijedilo je biti jučer na SKUPU ZAJEDNIŠTVA. 50 000 ljudi je bilo na tom skupu. Ne znam kome i kako ide matematika, no ono što znam je da ta brojka ne može biti nazvana šačicom ljudi. Kažu da se u vremenu recesije nije dobro baviti brojkama jer čovjeka samo glava zaboli. Mogu se sjetiti sigurno jednog čovjeka kojega je jučer zaboljela glava kada je čuo koliko je ljudi došlo na skup za jedno, zajedno, za Hrvate i Hrvatice, za Hrvatsku, 100%-tno, svim srcem. Nije bitan, želim mu da Kafetin brzo djeluje. Znate, ni ta brojka nije bitna. Bitna je atmosfera ljudi moji. To, vam ja ne mogu opisati, ali pokušat ću. Kao dijete 100%-tnog HRVI 1. skupine, u meni od malih nogu vrije ponos u krvi za svim što je povezano s Lijepom nam Našom. Ono što mi je budilo osjećaje tuge i razočaranja u ovih pola godine i u puno situacija kroz cijeli život, bili su pogledi ljudi, izjave, okretanje leđa, ismijavanje. Govorila sam sama sebi:

„ Nije važno, nisu doživjeli tako nešto i ne znaju, razumi ti njih kad oni ne razumiju.“

Jučer si nisam morala ništa govoriti. Jučer sam uživala. Uživala sam u svakoj minuti od početka do kraja skupa. Svi smo dijelili jednake emocije što se moglo vidjeti u pogledima ljudi. I ne samo u pogledima, u svakoj gesti.

Uobičajenim danom, kada se spuštate od katedrale prema Trgu nije neki doživljaj. Pogled na katedralu ostaje iza vas, a ispred, ako nemate problema s vidom, možete vidjeti kako vaš tramvaj odlazi i gubite bitku o trčanju za tramvajem sami sa sobom. Možda vas zaskoči koji Kinez koji nema selfie štap i pita za fotografiranje. Sretnete nekog poznanika. Najčešće se divite novouređenom kolniku i kružnom toku uz miris sendviča koji se širi iz onog fast fooda s desne strane.

Oni koji su pročitali naš poziv za čovjeka, poziv koji se ne propušta i odazvali se, znat će o čemu pričam kada vam opišem svoj skromni doživljaj.
Od „ae, lipi moji nisan vas dugo vidia“ do „ kaj se pak praviš da me ne prepoznaješ, a zajedno v rovu bili“. Od Dalmacije, Like, Istre, Slavonije do Zagorja. Bilo je i srce ponoso, Hercegovina i Bosna, kako se pjeva u svima znanoj pjesmi „Lijepa li si“. Lijepa je bila, Hrvatska, jučer na Trgu uz našeg BANA. Ono po čemu se razlikovao jučerašnji put od katedrale do Trga su znakovi poštovanja, ponosa, radosti i ushita. Guram ja tako tatina kolica i mašu nam potpuni neznaci i vojnički pozdravljaju tatu. S druge strane, drugi, drugom dečku u kolicima mašu. Pogledam ispred sebe desetak dječaka sa zastavama slikaju se sa invalidom na stakama. Stanem, osvrnem se oko sebe i vidim da svi oni, svi do jednog imaju tretman kakav danas imaju nogometne zvijezde. Bio je to jedan spontani špalir od katedrale do Trga. I bili su istinski radosni nakon pola godine. Nisu oni to tražili. Sve su to zreli ljudi kojima je važno njihovo dostojanstvo i poštivanje, kao čovjeka prije svega, nikakvi tretmani. Prvi puta, u ovih pola godine, to nitko nije doveo u pitanje, izvan Savske 66, izvan njihovih domova, na glavnom zagrebačkom trgu. Ja im to želim svaki dan, a ne samo na SKUPU ZAJEDNIŠTVA.

Unatoč nepovoljnoj biometeorološkoj, meteorološkoj, medijskoj, brojčanoj prognozi i svakoj drugoj prognozi koja je bila iznesena u javnosti, zajednica se okupila. Hodaš okolo mase i fotografiraš i ponosan si jer ne vidiš izgrede, ne čuješ govor mržnje, ne osjetiš negativno nego samo pozitivno oko sebe.

Vidiš dvoje umirovljenika kako zagrljeni plešu na klapsku pjesmu sa malim zastavicama u rukama. Mladi bračni par s djecom odjeveni kao da idu na tekmu repke, u kockicama i sa zastavom. Ekipu frendova koji svaki put vidiš na ovavim događanjima i sretna si jer ih poznaješ i jer podržavaju branitelje. Vidiš dečka koji je izveo djevojku i čuješ kako komentira ona da joj je ovo jedan od najdražih izlazaka.

Bez daljnje patetike jer ne bi bilo kraja, vidiš dobro koje je donio ovaj skup. I zbog toga je skup uspio. Zajednica se okupila i pokazala da nisu sami. I sami znate- kada su svi protiv nas, treba nam onaj jedan koji će nam pružiti ruku i pokazati da nismo sami. Naši heroji se svakodnevno bore protiv bolesti, no najveća bolest ih prati pola godine, i trebala im je jedna tableta zajedništva.

Hvala vam na tome u njihovo ime.

Zajednica je pokazala je da u srcima Hrvata i Hrvatica vrije ponos i zahvalnost. I zbog svega toga je vrijedilo. I znaj da kad ti pofali emocija kakve su bile na SKUPU ZAJEDNIŠTVA, slobodan doći u SAVSKU 66 po svoju „dozu“. 100% budi za sebe; 100% budi za obitelj; 100% budi za svoju ekipu, 100% budi za svoju djevojku/ dečka, 100% budi za dobro i pravdu. Ali sjeti se, čovječe, biti i 100% za Hrvatsku i hrvatske branitelje jer oni su temelj naše zemlje. I zato, kao zajednica kakva smo bili jučer, pokažimo da vrijedi i dalje biti u Hrvatskoj i za Hrvatsku!

Ti i ja, svaki tren. Pomalo, ali sigurno. 100 posto za budućnost!

skupz1 skupz4skupz5skupz2skupz3

skupz6

skupz7

O autoru

Braniteljski

Portal Braniteljski.hr posvećen je i namijenjen svim braniteljima Domovinskog rata te onima koji žele naučiti nešto više o procesu koji je doveo do osamostaljenja i stvaranja neovisne Republike Hrvatske.