Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije Ivan Turudić poslao je priopćenje po pitanju zahtjeva SDSS da se ukloni spomen-ploča s objekta u kojem se za vrijeme Domovinskog rata nalazio logor.
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije Ivan Turudić poslao je priopćenje po pitanju zahtjeva SDSS da se ukloni spomen-ploča s objekta u kojem se za vrijeme Domovinskog rata nalazio logor.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije i podružnice Sisačko-moslavačke županije, u želji dostojanstvenog obilježavanja mjesta stradanja hrvatskih branitelja i civila, a u sklopu programa “Da se ne zaboravi”, podigli su spomen-ploču na mjestu logora u općini Vojnić te na mjestima razmjena Turanj i Mekušje. U skladu sa statutom, HDLSKL ima obvezu na mjestima stradavanja (logora) podignuti spomen-ploče u sjećanje na sve one koje su likvidirali Srbi i nisu dočekali slobodu te ih postaviti kao opomenu nadolazećim generacijama. Sva obilježja postavljena su uz pokroviteljstvo Predsjednice RH, Sabora RH i Ministarstva hrvatskih branitelja, uz nazočnost njihovih izaslanika, kao i nazočnost predstavnika lokalne uprave i samouprave.
Nažalost, nije dugo trebalo da se lokalni Srbi “ponovo pobune” i zatraže odgovornost, a time i uklanjanje ploče jer, kako kažu iz SDSS-a:
“Ovim tekstom uvrijeđen je srpski narod s područja Vojnića jer spomenuti objekt nikad nije imao svrhu koncentracijskog logora.“
Istina je sasvim drugačija jer postoji više stotina svjedoka koji su svoje iskaze u više navrata nakon izlaska iz logora predočili ne samo institucijama RH, nego i svekolikoj hrvatskoj javnosti, kako o logoru Vojnić, tako i o ostalim logorima.
Na našu žalost i zgražanje hrvatske javnosti, nisu tražili skidanje spomenika na kojem je zvijezda petokraka i ćirilični natpis bez dvojezičnosti, a koji stoji nasuprot spomen-ploči. Pod istom zvijezdom tukli su nas za vrijeme boravka u logoru, o čemu svjedoče naši članovi, bivši logoraši logora Vojnić (Dražan Soldić, Siniša Ibrišimović, Raul Breznik, Saša Tadinac – članovi HDLSKL SDŽ) i o čemu su svjedočili pok. Tonći Turić i Boro Roščić, kao i mnogi drugi koji su prošli kroz logor Vojnić i ostale logore. Tome i sam mogu posvjedočiti kao bivši logoraš srpskih koncentracijskih logora. Isto tako, znamo tko je i na koji način od Srba koji su danas abolirani učestvovao u likvidaciji hrvatskih branitelja, žena, djece te u silovanjima. Također se zna na koji je način rušen ustavno pravni poredak RH, koji su Hrvati likvidirani u logoru Vojnić (Andrija Gojak, Marko Pape i Milan Cvitkušić) te u ostalim logorima.
HDLSKL SDŽ pita se dokud će ići bezobrazluk i bahatost Srba koji su sudjelovali u agresiji na RH i zakonom o aboliciji i oprostu dobili priliku živjeti u RH, ali ne žele priznati zločine svog naroda nad hrvatskim, a s druge strane želi uživati sve blagodati hrvatske države. Isti Srbi žele ćirilicu u Vukovaru i svugdje gdje živi barem jedan Srbin, uzimaju odštetu od RH, žele progon hrvatskih branitelja, ali ne žele priznati zločin nad hrvatskim narodom počinjen tijekom Domovinskog rata.
Isto tako, dok Srbi s kokardama na čelu orgijaju na području RH, traže da se vojno redarstvena akcija “Oluja” ne slavi, već je proglašavaju zločinačkom, i to bez sankcija, a mi moramo trpjeti blaćenje i omalovažavanje naše žrtve. Stoga se pitamo hoće li već sutra tražiti promjenu imena Republike Hrvatske i njenih obilježja državnosti. S pravom ćemo ustvrditi da je ovo djelo isto kao i djelo negiranja postojanja holokausta, koji se najstrožije kažnjava u civiliziranom svijetu.
Ovim se potvrđuje da su branitelji 100% u pravu kada prosvjeduju jer se na ovaj način pokušavaju omalovažiti sve hrvatske žrtve, vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata, temelji neovisne demokratske RH, izjednačiti žrtvu i agresora te omogućiti ista ili veća prava onima koji su abolirani u odnosu na hrvatske branitelje. Naime, ovim se krši saborom usvojena “Deklaracija o zaštiti digniteta Domovinskog rata“ te je ova situacija neodrživa, pa proizlazi da je inicijativa predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, u svrhu donošenja zakona o kriminalizaciji Domovinskog rata, na pravom putu kad traži usvajanje istog, jer negiranje žrtve hrvatskih branitelja, žena, djece te negiranje svetinja Domovinskog rata ne može biti pravo govora ili pozivanje na demokraciju, već mora biti kazneno djelo i mora biti najstrože sankcionirano.
Iz ovoga proizlazi da SDSS želi najviše institucije RH, čiji su izaslanici nazočili otvaranju spomen-ploča, nazvati lašcima, kao i sve nas logoraše, a nadasve, po tko zna koji put, prekrojiti hrvatsku povijest.
Isto tako, ovim putem želimo poručiti svim Srbima da oni imaju dvije države pa mogu birati gdje žele živjeti ako ne žele poštivati zakone RH, a HDLSKL će i dalje obilježavati sva mjesta na kojima su Srbi počinili zločine nad hrvatskim narodom i zahtijevati provođenje istraga, suđenje i osude svih koji su te zločine počinili u ime velikosrpske politike.
Stoga, ovim putem pozivamo sve institucije RH, nevladine udruge i akademsku zajednicu da se uključe i promptno djeluju jer se žrtvi mora odati svaki pijetet, a istinu braniti svim sredstvima.
