Jednostavno Lala je bio čovjek kojem je rat bio draži od mira. Jer u ratu je znao tko su mu neprijatelji, a mir mu je donio lutanja, bolest i bešćutnost društvenog okruženja.
Stevica Pavlini-Lala,rođen je u Bačkoj Palanci(Vojvodina) 17.travnja 1967.Teško djetinstvo je provodio na području Hrvatske (Vinkovci..).
Domovinski rat je započeo pridruživsi se 1.brigadi ZNG-a Tigrovi od 5.10.1991. Kao pripadnik 3.pjeačke bojne.
Prolazi ratne strahote od istočne i zapadne Slavonije, do južnog-Dubrovačkog ratišta. Lala je zapovjednik pješačke desetine i prema riječima njegovih suboraca uvijek je bio među prvima, tamo gdje je bilo gdje je najteže. Posebno se istaknuo na Dubrovačkom ratištu pokazavši svoju hrabrost i odanost svojim suborcima. Riječ heroj za njega je premala. Borio se srcem protiv neprijateljskog željeza. I pobijedio je.
Dočekao je mir i zasluženu mirovinu (31.3.1996) ali mir mu nije odgovarao.
Jednostavno Lala je bio čovjek kojem je rat bio draži od mira, jer u ratu je znao tko su mu neprijatelji, a mir mu je donio lutanja, bolest i bešćutnost društvenog okruženja.
Kad je trebao svjedočiti u korist istine, nije mu bilo teško sjesti na vlak i iz Iloka se pojaviti u Zagrebu.
Donio bi Lala i ono malo uspomene (slike) te dao iskaz za potrebe naših povjesničara. Bio je čuvar istine o Tigrovima i Domovinskom ratu.
Vijest o njegovoj smrti nećete čuti u središnjim ni sporednim emisijama državne televizije jer Lala nije „izgubljeni mačak na limenom krovu“ pa da je kao takav zanimljiv medijima ali tužno će odjeknuti u srcima njegovih suboraca.
Sigurno ni sam ne bi tražio pozornost jer Lala je bio mjerilo za poniznost.
Stevicu Pavlinija-Lalu,ćemo posljednji put ispratiti 22.05.2015.,u 14,00 sati sa Katoličkog groblja u Iloku.
Lala odmori se i pozdravi sve Tigrove i domoljube na „onom“svijetu.
