Knjigu Hrvatsko vojno nazivlje kroz stoljeća napisao je Dalibor Vrgoč, a izdao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U njoj se prvi put u monografskome obliku prikazuje hrvatsko vojno nazivlje iz dijakronijske i sinkronijske perspektive. Riječ je o interdisciplinarnoj temi koja je iznimno relevantna za kroatistiku (posebice povijest jezika, tvorbu riječi i traduktologiju), ali i za vojne znanosti, a zbog interdisciplinarnosti vojnih znanosti i za politologiju, pravo, historiografiju, ekonomiju i tehniku. Budući da sustavnija istraživanja vojnoga nazivlja nisu dosad bila provedena, ova monografija pruža nov uvid u to nazivlje, koji će doprinijeti usustavljivanju hrvatskoga vojnog nazivlja kao dijela hrvatskoga standardnog jezika.
Posebno je vrijedna dijakronijska analiza kojom se zahvaća duboko u prošlost od prvih poznatih službenih dokumenata u kojima se evidentira vojni leksik na hrvatskome jeziku do 1990. godine (ta se godina u knjizi smatra dijakronijsko-sinkronijskom razdjelnicom). Važnost je dijakronijskih istraživanja u tome što se analiziraju neki manje istraženi ili neistraženi izvori te se dolazi do novih spoznaja i ispravljaju neke dosad u literaturi pogrešno navedene tvrdnje (npr. atribucija radova Bogoslava Šuleka). Doprinos je povijesnoj leksikografiji prikaz i raščlamba aneksnoga rukopisnog vojnog rječnika Ivana Tanzlinghera Zanottija naslovljenoga Raccolta d’alcuni termini militari che s’attrovano sparsi nel Libro Maresciallo, koji se nalazi u tzv. londonskome rukopisu te se čuva u The British Library.
Vrijedna je i raščlamba neistraženih predšulekovskih vojnih priručnika Stjepana pl. Šašića Kirinskoga i njemačko-hrvatskih vojnih rječnika domobranskih časnika Isaka Ljuštine i Aloisa Vukovića s kraja 19. stoljeća.
U drugome se dijelu knjige provodi korpusno utemeljeno proučavanje NATO-ova nazivlja na hrvatskome jeziku te analiziraju prijevodi engleskih naziva na hrvatski. Pritom su analizirani semantički odnosi u terminološkome sustavu, što je osnova terminološkoga normiranja, pa knjiga ima i veliku mogućnost praktične primjene pri normiranju vojnoga nazivlja.
Budući da sudbina svake knjige uvelike ovisi o njezinu autor reći ću nešto i o njemu, posebno o tome kako je on prošao dug put od početne ideje do ove vrijedne knjige. Ja sam imala tu sreću i čast da budem u svim fazama dio toga procesa te da Dalibora Vrgoča dobro upoznam i kao vrsnoga znanstvenika, terminologa i leksikografa, i kao dobroga i poštenoga čovjeka privržena svojoj obitelji (oženjen je i otac petero djece, a ovu knjigu posvećuje svojemu pokojnom ocu) i svojoj domovini.
Dalibor Vrgoč rođen je 11. srpnja 1978. u Zagrebu. 2002. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Od 2003. do 2012. radio je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova kao prevoditelj, jezični redaktor i terminolog. Već tu je stekao dugogodišnje terminološko i prevoditeljsko iskustvo. Od 2007. do 2010. sudjelovao je u osmišljavanju i upravljanju terminološkom bazom Euroterm. Tijekom godina sudjelovao je na različitim terminološkim i jezikoslovnim studijskim putovanjima i usavršavanjima – od Beča, Luxembourga, Bruxellesa do Lisabona, Kölna i San Antonija (u SAD-u). Od 2012. godine radi na Hrvatskome vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman” kao profesor engleskoga jezika, a od 2014. godine kao načelnik Odjela za prevođenje i testiranje u Središtu za strane jezike. Mnogi ga jezikoslovci znaju kao suautora, uz prof. Željku Fink Arsovski, prvoga hrvatsko-engleskoga frazeološkog dvojezičnika, koji je Naklada Ljevak objavila 2008. godine.
Godine 2021. doktorirao je na poslijediplomskome doktorskom studiju lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu s radom Terminološki aspekti stvaranja hrvatskoga vojnoga nazivlja. Uže je područje njegova znanstvenoga interesa vojno nazivlje, terminologija, leksikologija, leksikografija i prevođenje. Objavio je desetak znanstvenih radova i izlagao naviše znanstvenih i stručnih skupova. Godine 2022. bio je plenarni izlagač na 4. terminološkome okruglom stolu Hrvatska terminologija u europskome kontekstu: novi obzori, koji su zajednički organizirali Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Održao je referat znakovita naslova Čelni napad ili uzmak – hrvatsko vojno nazivlje pred angloameričkom terminološkom navalom. Izabran je u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta.
Kad razmišljam otkad poznajem Dalibora Vrgoča, čini mi se da je to odavno jer smo se sretali na znanstvenim i stručnim skupovima, a znala sam ga, kao i većina jezikoslovaca, i kao suautora frazeološkoga rječnika. Međutim, naša je intenzivnija suradnja započela radom na njegovoj doktorskoj disertaciji na kojoj se temelji ova knjiga. Dalibor Vrgoč došao je k meni na razgovor da bismo vidjeli bili mu mogla biti mentorica za doktorski rad i da bismo pokušali dogovoriti i oblikovati temu. Početna je ideja bila da tema bude povezana s vojnim nazivljem. Razgovarali smo o problemu prevođenja NATO-ova nazivlja na hrvatski jezik. To je tema koja se i meni činila silno zanimljiva, izazovna i korisna, a Vrgoč je bio pravi čovjek da se tom temom pozabavi jer se nalazio na izvoru vojnoga nazivlja i imao je mogućnost svakodnevnoga kontaktiranja s vojnim stručnjacima te dostup specijaliziranim računalnim korpusima. Vrgoč je stalno naglašavao da bi želio da rezultati njegove disertacije budu i praktično korisni vojnim stručnjacima. Posebno mi se u sjećanje urezala njegova priča o tome kako je nejasno, neprecizno i neusustavljeno nazivlje bilo pogubno za Izraelce u borbi protiv paravojnih snaga Hezbolaha u Libanonu. Dogovorili smo se da sumentorica bude Bernardina Petrović s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i da disertacija ima i uvodno poglavlje o povijesnome razvoju hrvatskoga vojnog nazivlja. I tako je Vrgoč s ogromnim entuzijazmom krenuo u istraživanje. Postupno je i to povijesno poglavlje raslo te je on otkrio niz novih nepoznatih i zanemarenih dokumenata i pogrešnih atribucija, posebno naziva koji su se pripisivali Šuleku, a on je otkrio da su zabilježeni i prije njega. Ništa mu nije bilo teško kao bi došao do neke knjige, članka ili samo podatka. Stalno me izvještavao o svojim pronalascima, pa mi je čak i poslao nekoliko mojih radova na koje sam ja posve zaboravila i više ih nisam imala. Rezultat toga rada cjelovita je monografska obrada vojnoga nazivlja ravnopravno s dijakronijske i sinkronijske perspektive kao što govori podnaslov knjige od braćo junaci do gospodo vojnici. Još dok je pisao doktorski rad Vrgoč je surađivao i na drugim poslovima s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ta se suradnja intenzivirala nakon njegova doktorata. Objavio je 2021. rad Domobranska časnička elita kao sustvarateljica vojnoga nazivlja u institutskome časopisu Rasprave te dva rada u znanstveno-popularnome časopisu Hrvatski jezik To su radovi Šulekizmi: pustolovina kroz Šulekove dragulje, rad u kojemu prikazuje knjigu Ivana Martinčića Šulekijana i šulekizmi u šulekografiji i hrvatskoj lekikografiji, te 444 godine prvoga vojnojezičnog spomenika na hrvatskome jeziku. Često smo raspravljali o terminološkim problemima s kojima se susretao u svojemu svakodnevnom poslu. Rezultat takvih rasprava je i rad Jesmo li svjesni situacije? Terminološka raščlamba naziva situational awareness u vojnome kontekstu, koji smo Vrgoč i ja objavili u vojnome časopisu Strategos. Trenutačno je pred izlaskom njegov izvorni znanstveni rad Confronting Anglo-American Terminological Influx u časopisu Collegium Antropologicum. Vrgoča smo u Institutu prepoznali kao brzoga, stručnoga i pouzdanoga recenzenta radova iz područja leksikografije i terminologije, a recenzirao je i knjigu Igrifikacija hrvatskoga mrežnog rječnika objavljenu 2022.
I na kraju reći ću samo još ovo: Vojno je nazivlje nakon 1990. prvi put sustavno istraženo te će rezultati toga istraživanja pomoći njegovu usustavljivanju te pronalasku najboljih hrvatskih naziva. Sigurna sam da će svatko tko uzme u ruke knjigu Hrvatsko vojno nazivlje kroz stoljeća Dalibora Vrgoča naći u njoj pregršt iznimno zanimljivih podataka jer vojno nazivlje nije samo važan dio hrvatskoga standardnog jezika nego je i važan čimbenik koji može utjecati čak i na rezultat rata.
