Dana 19. veljače 2026., u 19 sati, u CineStar centru u Branimirovoj ulici, u Zagrebu održana je hrvatska premijera dokumentarnoga filma Tiha moć redatelja i scenarista Jakova Sedlara o životu nadbiskupa i istaknutoga diplomata mons. Nikole Eterovića, naslovnoga biskupa Cibalae. Zagrebačka se premijera održala točno mjesec dana nakon svjetske premijere u Berlinu, gdje mons. Eterović trenutačno obnaša dužnost apostolskoga nuncija u Njemačkoj. Film je nazvan po istoimenoj knjizi mons. Eterovića objavljenoj 2024. u kojoj se čitatelja nastoji uputiti u zakonitosti (a ne tajne) vatikanske diplomacije.
Sama je premijera otpočela pjesmom Krist jednom stade na žalu u izvedbi Lucije Kukor kojom film ujedno, uz pratnju na violini Eve Mach, završava. Nakon toga se publici u prepunoj dvorani obratio Jakov Sedlar duhovito zahvalivši okupljenima što su svoju večer, hrvatskim navadama unatoč, odlučili posvetiti hrvatskomu filmu i živućemu hrvatskom velikanu umjesto uobičajenomu televizijskom programu.
Film prati život mons. Nikole Eterovića od djetinjstva u rodnim Pučišćima na otoku Braču, preko zaređenja do djelovanja u vatikanskoj diplomaciji, od Afrike i Srednje Amerike, preko položaja generalnoga tajnika Biskupske sinode do nuncijature u Njemačkoj. Poseban je naglasak stavljen na njegovu ulogu u priznanju Republike Hrvatske koju mons. Eterović skromno sažima u misao kako ga je na pravo mjesto stavila Božja providnost. Ipak, objektivni su promatrači, među ostalim, istaknuli važnost njegova dubinskoga poznavanja Crkvenoga prava, diplomatske izvrsnosti i istinskoga domoljublja. Budući da je tijekom vatikanske karijere mons. Eterović bio u službi četiriju papa, film prati i odnos tih papa prema Hrvatskoj te opisuje osobnost svakoga od njih. Tako je papa Ivan Pavao II. zbog sličnosti hrvatske i poljske situacije najbolje osjećao bilo hrvatskoga naroda, papa Benedikt XVI. bio je čovjek knjige, veliki teolog koji je neumorno radio na zbližavanju svih kršćana te kršćana s njihovom „starijom braćom“ , židovima, papa Franjo bio je istinski pastir, koji se vjernicima nastojao približiti i izvaninstitucijski, a papa Lav XIV. tek oblikuje smjer vlastita pontifikata.
Osim uloge mons. Nikole Eterovića u međunarodnome priznanju Republike Hrvatske i posjetima papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. našoj domovini, film opisuje i njegovo djelovanje u Ukrajini i Njemačkoj, državama u kojima je obnašao dužnost apostolskoga nuncija. U Ukrajini je poseban izazov bila organizacija posjeta pape Ivana Pavla II. prema kojemu Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata i Ruska pravoslavna Crkva nisu gledale nimalo blagonaklono, a Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevskoga patrijarhata u tome je pogledu bila suzdržana. Petogodišnji boravak u Ukrajini trajno je vezao Eterovića za ukrajinski narod i njegovu borbu za državnu, vjersku i narodnosnu samobitnost. Nuncijatura u Njemačkoj donijela je nove izazove jer je život Katoličke Crkve u Njemačkoj vrlo dinamičan zbog stalnoga nastojanja da se uravnoteži odnos između tradicionalizma i modernizma. Kroz cjelokupan je film vidljiva Eterovićeva trajna povezanost s rodnim Pučišćima i domovinom te matičnom Hvarsko-bračko-viškom biskupijom i Crkvom u Hrvata.
Nakon završetka filma i zahvalnih riječi Jakova Sedalara publici se obratio mons. Eterović kazavši kako je film odgledao vrlo emotivno jer se u prvim kadrovima pojavljuje njegova sestra, koja je preminula samo četiri dana prije premijere filma te još jednom istaknuvši kako je cijeli svoj život samo radio svoj posao. Da je mons. Eterović učinio mnogo više od obavljanja posla, pokazuje i činjenica da su se na premijeri okupili visoki crkveni dužnosnici, javnici svih profila (političari, diplomati, novinari, književnici, znanstvenici..). Premijeri je nazočila uža i šira Eterovićeva obitelj te Pučišćani s rodnoga otoka i oni na privremenome radu u Zagrebu predvođeni župnikom don Karlom Kevom i načelnikom Marinom Kaštelanom – svi ponosni na „don Miku“, kako mu tepaju, među kojima je bilo i onih čija su se lica vidjela na velikome platnu. Osamdesetak minuta filma, kako je istaknuo Jakov Sedlar, tek je dijelak svih postignuća mons. Nikole Eterovića, čija će se uloga u vatikanskoj diplomaciji još dugo proučavati, a njegove će zasluge za hrvatsko osamostaljenje biti zlatnim slovima upisane u hrvatsku povjesnicu, i ne samo u nju.
