Siniša Glavašević bio je novinar, publicist i prozaik rođen u Vukovaru 4. studenoga 1960. U svome rodnom gradu završio je osnovnu…
Siniša Glavašević, simbol Vukovara i jedini glas koji je dopirao iz Vukovara u ostatak svijeta nakon okupacije grada ubijen je na današnji dan, 20. studenoga 1991.
Siniša Glavašević bio je novinar, publicist i prozaik rođen u Vukovaru 4. studenoga 1960. U svome rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarsta. Bio je urednik na Hrvatskom radiju Vukovar, a i primorani ratni izvjestitelj. 4. studenoga 1991. na svoj 31. rođendan na putu u vukovarsku bolnicu, gdje je htio prikupiti podatke za izvješće, ranjen je krhotinama granate. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga 1991. navečer.
Nakon pada Vukovara odveden je 19. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice, gdje se sa članovima svoje novinarske ekipe, pridružio svim Vukovarcima koji nažalost nisu uspjeli otići iz grada. Siniša Glavašević ubijen je i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran i identificiran u veljači 1997. godine. Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju 14. ožujka 1997. Matica hrvatska posthumno je u Zagrebu 1992. godine izdala Sinišinu zbirku priča „Priče iz Vukovara“. Zbirka je sastavljena od priča koje nisu nimalo odavale hladnoću i mržnju, već govore o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija da bi ih ohrabrio da izdrže još malo jer, vjerovao je, da će pomoć stići.
„Zaustavljeni glas“, dokumentarni film Višnje Starešina, prikazuje priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca. Film prikazuje sudbine Branimira Polovine, Sinišina kolege te francuskoga dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera koji su ubijeni na Ovčari.
2001. Siniši je posthumno dodijeljena „Nagrada Luke Brajnovića za komunikaciju“ koja se dodijeljuje „profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti. U spomen na Sinišu Glavaševića vukovarska Peta osnovna škola preimenovana je u „Osnovnu školu Siniše Glavaševića“.
Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991.
Danas je Siniša Glavašević simbol Vukovara, simbol svakog Vukovarca – jer njegova je priča, priča svih Vukovaraca. Bio je slika i prilika, utjelovljenje svih ljudi Vukovara. U vremenu kad se pucalo, sirene zavijale, rakete dolijetale, svi su ljudi nastojali obavljati svoje svakodnevne poslove kao da se ništa ne događa. Činilo se: ako uspijemo obavljati svoje banalne poslove, bit će sačuvana i naša svakodnevica kojoj ti poslovi pripadaju; naš život- a njega čini upravo ti obični poslovi – neće nestati pod bombama.
Siniša je zajedno sa svojim kolegama sa vukovarskog radija taj stav razvio do savršenstva. Oni su izvještavali do posljednje sekunde i na taj način održavali na životu i sebe i druge. Nije pritome bilo važno što Siniša Glavašević javlja svijetu, važno je bilo informirati Vukovarce, ljude koji su i sami znali što se zbiva, ali im je bilo sudbinski dragocjeno što se lokalni radio oglašava i emitira, što ih je uvjeravalo kako su još uvijek tu, kako su živi. Informiranje je bilo važno i za samoga Sinišu i njegove kolege jer, dok se emitiralo, bili su živi. Drukčije nisu mogli. Izravni prijenos vlastite propasti bio je njihov doprinos modernom novinarstu. Svaki od njih, a Siniša najviše, slika je i prilika čovjeka u ratu.
Popratna pomoć za pisanje teksta: Pavao Pavličić, Siniša Glavašević – Rođenje legende