Zločini nad Hrvatima u Tenji 1991. godine

Spomen – obilježje na mjestu masovne grobnice Betin dvor, Tenja (privatna arhiva)

Mjesto Tenja u Osječko-baranjskoj županiji do 1993. godine bilo je sastavnim dijelom Općine Osijek, a od 1993. godine i ustroja županija, gradova i općina postaje prigradsko naselje grada Osijeka. Prema službenom popisu stanovništva 1991. godine Tenja je imala 7.663 stanovnika, od čega je bilo 4.177 Srba, 2.813 Hrvata te 673 osoba drugih narodnosti. Takav narodnosni sastav utjecao je i na sigurnosnu situaciju u Tenji tijekom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj što je bilo očigledno i fizički teritorijalnim odvajanjem mjesta pa je većinsko hrvatsko stanovništvo živjelo u Novoj, a srpsko u Staroj Tenji.

Sukladno tome je i stari dio Tenje bio jedno od uporišta pobunjeničkih srpskih snaga, dok je novi dio Tenje okupiran tek 6. prosinca 1991. godine. Tijekom trajanja okupacije Tenja je gotovo u potpunosti etnički očišćena od stanovnika nesrpske narodnosti pa je za vrijeme okupacije prognano 2.961 stanovnika, a do 20. travnja 1992. godine u Tenji više nije bilo mještana hrvatske narodnosti. Uz progone, etničko čišćenje Tenje podrazumijevalo je sve moguće oblike zločina protiv čovječnosti koji se očituju u do danas pronađenoj jednoj masovnoj grobnici u danas spomen-području Betin Dvor, nedaleko od Tenje te pet pojedinačnih grobnica na području Tenje.

Početkom srpnja 1991. godine, uz pomoć tampon zone JNA, pobunjeni lokalni Srbi uspostavili su mjesnu vlast kroz teritorijalnu obranu pa je za komandanta Štaba TO Tenja postavljen Jovan Rebrača dok su istaknuti članovi bili i Božo Vidaković (zv. Ustaša ili Trafikant) te Žarko Čubrilo. Uz Štab, osnovana je i Stanica milicije Tenja kojoj je za komandira postavljen Branko Grković te za njegova pomoćnika Boško Surla. Valja napomenuti i kako je na području Tenje djelovala Srpska dobrovoljačka garda pod zapovjedništvom Ž.R. Arkana koji se u rujnu 1991. s područja Tenje premješta na područje Erduta.

Tako je spomenuti Božo Vidaković, komandir IV čete TO Tenja (TO Tenja osnovana je  početkom srpnja 1991. godine i imala je četiri čete), sa štabom prvo u kući Dragoljuba Milanovića, a zatim u prostorijama Mjesne zajednice,  7. srpnja 1991. godine, zajedno s drugim pripadnicima navedene postrojbe, zatočio skupinu sedam mještana Tenje, civila hrvatske narodnosti u kući Pere Ćosića. Nakon zatočenja, neutvrđenog datuma ih je usmrtio iza navedene kuće u Ulici Branka Radičevića gdje su mještani uočili njihove posmrtne ostatke na njivi pa se može pretpostaviti kako su u određenom trenu, neutvrđenoga datuma ukopani na Betinom Dvoru. Jasno je kako odabir tadašnje pustare, udaljene približno 3 km od centra Tenje predstavlja pogodnu lokaciju koja je bila dovoljno zabačena od javnosti kako bi se otežalo njeno otkrivanje.

U istovremenome razdoblju, nastavila su se usmrćivanja i zatočenja mještana hrvatske narodnosti, civila, pa je u srpnju 1991. godine uspostavljen i improvizirani „zatvor“, bolje rečeno logor, u Kino sali „Partizan“. Upravo se u navedenome gubi trag najmanje 11 nestalih osoba s područja Tenje (od ukupno njih 14 za kojima Republika Hrvatska danas traga). Prema dostupnim iskazima svjedoka,

„u srpnju 1991. godine Božo Vidaković rekao da se javi u Štab TO gdje je zatekao Jovana Rebraču, Božu Vidakovića, Žarka Čubrila i Milana Macakanju. Božo Vidaković mu je rekao da odveze kamion do kinodvorane, gdje je bio zatvor. Rekao mu je da će zatvorene Hrvate kamionom odvesti u zatvor u Silaš. Dovezao je kamion do kinodvorane, potom je otišao po sok. Zatvorenici su u kamion ulazili ruku vezanih bijelom špagom. Pored kamiona su stajali Božo Vidaković, Milan Macakanja, Žarko Čubrilo i Savo Jovanović. Nakon što su zatvorenici ušli u kamion Božo Vidaković je rekao svjedoku da vozi u Silaš. Svjedok je kamion dovezao u dvorište Osnovne škole u Silašu. Žarko Čubrilo i Božo Vidaković su otišli u Štab TO Silaša. Milan Macakanja je rekao da će ti ljudi biti odvezeni u Bobotu i tamo ubijeni. Svjedok je rekao Milanu Macakanji da u tome ne želi sudjelovati, da neće voziti kamion. Milan Macakanja, Žarko Čubrilo, Božo Vidaković i Savo Jovanović su odvezli kamion sa zatvorenicima u smjeru Bobote. Kamionom je upravljao Milan Macakanja. Svjedok se vratio u Tenju. Sljedećeg dana od Milana Macakanje je čuo da su zatvorenici kod Bobote ubijeni…“

***

Završetkom procesa mirne reintegracije koji je omogućio i proces ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata s područja hrvatskoga Podunavlja, Županijski sud u Osijeku naredio je ekshumaciju žrtava ukopanih na području Ernestinova, Tenje i Ćelija, a radi utvrđivanja uzroka i smrti i njihove identifikacije. 

Nakon prikupljenih saznanja kako se na području tadašnje pustare Betin Dvor, a danas uređenoga spomen-područja, nalaze ukopane žrtve Domovinskog rata, mještana Tenje, pristupilo se procesu ekshumacije 26. veljače 1998. godine, na lokaciji 4 Betin Dvor. Pri tome su strojnom mehanizacijom, na dubini od jednog metra, pronađeni posmrtni ostaci sedam osoba čime su i potvrđena ranije prikupljena saznanja o postojanju masovne grobnice. Isti su bili nabacani na gomilu i međusobno isprepleteni uz prepoznatljive dijelove odjeće. Ekshumirani posmrtni ostaci označeni su oznakama od NN 169 do NN 175, a uz njih, u grobnici je pronađen i niz osobnih predmeta.  

Procesom identifikacije provedenome na Kliničkome zavodu za patološku anatomiju i sudsku medicinu KBC Osijek i to (klasičnom) sudsko-medicinskom metodom prepoznavanja obilježja utvrđen je identitet svih sedam osoba. Pri tome, u odnosu na njihove socio-demografske podatke, razvidno je kako se radi o tri osobe ženskoga i četiri osobe muškoga spola, civilima, prosječne dobi od 56 godina, odnosno raspona dobi od najmanje 32 do 65 godina.  Obdukcijama je utvrđeno kako se u šest od sedam slučajeva radi o takvim ozljedama odnosno traumama koje upućuju na nasilnu smrt dok kod tek jednog slučaja uzrok smrti nije mogao biti utvrđen sa sigurnošću.

***

Predmet ‘Tenja’ srbijansko pravosuđe preuzelo je na temelju Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, između Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ekshumacija jedne masovne te pet pojedinačnih grobnica na području Tenje te činjenica traganja za posmrtnim ostacima još 14 osoba s područja Tenje od ukupno 109 osoba nestalih s područja Osječko-baranjske županije tijekom Domovinskoga rata, nije bila dovoljna za srbijansko pravosuđe koje je već po uhodanoj proceduri negiranja zločina te jalovim interpretacijama istih zločina koji su počinjeni tijekom Domovinskoga rata, oslobodilo bivšeg pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) Tenja Žarka Čubrila optužbi za ubojstvo 11 hrvatskih civila tijekom ljeta 1991. u Tenji.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.