Na pitanje gdje vide izlaz, Jakovčević je odgovorio da se radikalne promjene ne mogu dogoditi osim prijevremenih izbora. To bi bio radikalan dobar zaokret, ako bi stranka koja dođe znala napraviti ove stvari o kojima smo govorili.
Prema pisanju portala Narod.hr, u posljednje 4 godine Hrvatska je pretprjela ekvivalent ekonomske štete jednak onome za vrijeme rata – oko 200 milijardi kuna. Prema podatcima koje je naveo ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević prilikom svog gostovanja u HTV-ovoj emisiji Studio 4, ekonomska šteta nanesena Hrvatskoj isključivo je posljedica rada sadašnje Vlade. Gost emisije bio je i Drago Jakovčević, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Dalje navode kako nas očekuje nas nešto gore od bankrota – polagano odumiranje svih slojeva, daljnje iseljavanje i možebitni socijalni nemiri, ako se hitno ne promijeni Vlada. Nova Vlada mora u 6 mjeseci riješiti probleme ili to prepustiti nekome izvana.
Ekonomski stručnjaci govorili su o velikom padu životnog standarda građana, vladinim ‘poreznim reformama’ i uz to vezanom poskupljenju komunalnih usluga, te općenito o dubini aktualne krize.
U nekim regijama kao što je Slavonija životni standard građana pao je i do 30 posto, kazao je Željko Lovrinčević komentirajući podatke o padu prihoda građana i rastu troškova u proteklih deset godina.
Pad životnog standarda veći nego pad formalnog BDP-a
To svjedoči o tome da je pad životnog standarda veći nego pad formalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) što znači da većinu krize na svojim leđima iznose građani – da je natprosječno velik teret i porezno opterećenje stavljeno na teret građana, što oni nose sve teže, kazao je Lovrinčević.
“Podaci o obroju ovrha, o ovršenim građanima, o dugovima koji su prešli 30 milijardi što se tiče fizičkih osoba – oni su zapravo premašili dugove poduzeća – govore o tome da je došlo do strašnog loma zbog rasta porezne presije u početku mandata Vlade u sektoru kućanstva. Tu se, nakon nekih već 16, 17 godina u Hrvatskoj de facto pojavljuje nešto što se zove glad.”
Većina zaposlenih radi za male plaće
Drago Jakovčević kazao je kako je pogledao svježe podatke o imovinskim razredima koji su ga zabrinuli.
“Mi imamo 60 posto zaposlenih koji imaju neto plaću manju od 5.000 kuna. 42 posto zaposlenih ima plaću manju od 3.000 kuna. Sada zamislite srednji sloj. Oni koji imaju plaću veću od 10.000 kuna – njih ima 5 posto.”
Može li se bilo koja reforma, bilo koji poticaj, bilo koja promjena u gospodarstvu dogoditi a da se ne uvaži ova činjenica?, upitao je Jakovčević, pojađnjavajući da upravo plaća tj. dohodak od rada definira društvenu strukturu.
“Prema tome, mi imamo u Hrvatskoj 1% tajkuna koji drže sve i koji plaćaju svoje ljude”, kazao je.
Po novome, neoporezivi dio plaće je 2.600 kuna. Što može čovjek s 2.600 kuna? A minimalna plaća je 2.400 kuna. Ljudi rade 160 sati mjesečno za 2.400 kuna, istaknuo je Jakovčević dodajući za usporedbu da je Njemačka minimalna plaća po satu 8,5 eura – a na razini 160 sati to je plaća od 10.500 kuna. Hrvat kada ima minimalnu plaću radi za 2.400. To je četiri i po puta manje. Ne moramo težiti biti Njemačka, ali hajdemo naći neki srednji put – da minimalna blaća bude 4.000 kuna” kazao je Jakovčević dodavši da se o tom problemu malo govori, a jako je važan.
Siromašni još siromašniji, bogati bogatiji
“Ono gdje još jače raste nejednakost, kako kriza odmiče, je nejednakost u imovini jer siromašniji moraju prodavati imovinu – oni koji kupuju, ponovno, nisu siromašni nego bogatiji. Tako će kriza još dalje rastočiti hrvatsko društvo.”
Onda imate problem da nemate tog srednjeg sloja koji bi zapravo trebao nositi sve ostale demokratske procese – procese rasta civilnoga društva, jačanja elementarnih ljudskih prava u svim segmentima – i dolazi do polarizacije društva. Kazao je Lovrinčevič, dodavši da to je problem Europe u cjelini, ali da je on je u Hrvatskoj još dramatično više naglašen, jer je društvo već dugi niz godina u krizi.
20 posto Hrvata gladuje – na apsolutnoj razini siromaštva
Govoreći o tome koliko je siromašnih u Hrvatskoj Lovrinčević je kazao da to zavisi o tome koji se kriteriji uzmu.
“Negdje 20 posto ljudi se nalazi na apsolutnoj razini siromaštva – što znači da si ne mogu priuštiti osnovne potrebe. Dakle gotovo svaki peti čovjek.
U relativnom siromaštvu kada ne mogu živjeti normalno kao čovjek je otprilike već trećina Hrvata – svaki treći čovjek. Jakovčević je dodao kako smo po siromaštvu na vrhu europske ljestvice – treći odmah iza Grčke i Portugala.
Vladine ‘porezne reforme’ – uzimaju siromašnima daju bogatima
Ekonomski stručnjaci komentirali su vladine mjere promjene oporezivanja dohotka, koje su linearne – to jest oni koji imaju manje plaće imat će malo ili nikakvo povećanje, a povećanje će osjetiti samo oni koji imaju velike plaće. Istovermeno lokalne zajednice kojima je vlada oduzela sredstva kroz ovu’poreznu reformu’ dižu prireze i komunalnu naknadu.
Jakovčević je rekao kako iako načelno pozdravlja tu mjeru, da je ona loše osmišljena jer nije zahvatila najveći broj ljudi i brutto masu plaća koje se isplaćuju “a to su oni s najnižim primanjima, kao što sam prije rekao. Imate 42 posto ljudi koji rade a primaju netto plaću do 3.000 kuna. Oni nisu dobili ništa.” Što se tiče lokalne zajednice kazao je kako misli da je ovo trenutak da oni počnu razmišljati o tome kako restrukturirati svoje poslovanje i svoje proračune, jer ako se želi napraviti neka reforma netko mora biti žrtva.
Ovo nije reforma nego odustajanje od promjena s početka mandata
Lovrinčević je upozorio kako je Vlada vratila stvari tamo gdje su bile na početku mandata. “Naime, Vlada je upravo porezna opterećenja radikano povećala tako da je suzila porezne razrede – i ovo što je sad napravila je samo vraćanje na nultu poiziciju. I to je jedna od niza reformi koja je pokušana, pa se od nje odustalo – kao što je bilo s PDV-om, porezom u turizmu, zdravstvenim doprinosima…”
U ovoj situacii se može dogoditi paradoks, upozorio je Lovrinčević.
“Naime ova je reforma u korist gornjeg srednjeg sloja, ali gornjeg srednjeg. Srednjeg sloja u manjoj mjeri – a za siromašne to ništa bitno ne znači. Sada, ako se dogodi da im komunalne usluge i ostali troškovi rastu – kao što će se dogoditi jednom dijelu siromašne zajednice – dogodit će se da će siromašni biti još siromašniji. U tome je cijela poanta.”
Najbogatiji će imati natprosječni rast primanja, a ova najsiromašnija skupina – nezaposleni, oni će plaćati veće komunalije. Dakle ovo je pretakanje dohotka prema gornjem srednjem sloju, odnosno prema najvišem sloju. Njega u Hrvatskoj zapravo čine financijska industrija, jednim djelom specifične branše kao auto-industrija, javna poduzeća, mediji, informatičke branše – uglavnom financijaši i manageri. Oni će imati najviše koristi od ovoga.
Trebalo je krenuti od reforme lokalne uprave
Može se dogoditi da jedan dio najsiromašnijih ‘propadne potpuno kroz mrežu jer im rastu usluge elementarnih stvari koje oni troše a zapravo njima ne može porasti dohodak. To je cijeli problem te priče.
Da ste prethodno rasteretili lokalnu državu, odnosno da ste napravili reformu lokalne države, onda ne bi imali ovaj rast komunalnih usluga. Sada postoji opasnost da će oni kojima je već loše, koji su najugroženiji, socijalno isključeni, umirovljenici i svi ostali koji nisu te kategorije, zapravo doživjeti rast troškova odozdo, jer će lokalna država pokušati kompenzirati gubitak prihoda.
Ovo može biti redistribucija robin-hoodovskog tipa – ali od onih najsiromašnijih prema najbogatijima, gornjem srednjem sloju. Zato jer nije na vrijeme napravljena reforma lokalne države, a u isto vrijeme sustav je zamišljen tako da može doći do iskrivljenih učinaka reforme, zaključio je Lovrinčević.
Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila 200 milijardi!
“Da bismo shvatili kolika je uopće dubina problema, bit ću plastičan: zadnjih četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, kada se pogleda koliko su njeni građani izgubili vrijednosti imovine – bilo na tržištima kapitala, bilo u nekretninama – dakle ono što nije utjecaj krize i što se moralo dogoditi samo po sebi pa se dogodilo i drugima kao recimo Španjolskoj.
Dakle sve ono što je sada utjecaj rada Vlade u protekle četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, a nije trebala izgubiti: od fonda nekretnina koje građani imaju do tržišta kapitala i tako dalje, pa kada uzmete vrijednost duga koji je generiran, a to je blizu 100 milijardi novoga duga, plus potrošen drugi mirovinski stup, plus demografski odljev – u biti dolazite do zaključka da je Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila vrijednosti dobara svojih građana u iznosu od negdje oko 200 milijardi kuna!
Izravne ratne štete do 1995. u Reublici Hrvatskoj bile su procjenjene na oko 200 milijardi kuna.
A što je sa 100.000 ljudi koje je iselilo? Pazite – broj stradalih građana u ratu je bio 21.000 ljudi plus naravno ranjeni. Ono što hoću reći da je tolika dubina udara da je to po svojim gubitcima imovine i vrijednosti kapitala i negativnih učinaka u otprilike zadnje četiri godine – da je to gotovo ekvivalentno posljedicama ratnih šteta koje je Hrvatska imala od 1991. do 1995. A tada još i nismo imali dugovanja.
Na pitanje gdje vide izlaz, Jakovčević je odgovorio da se radikalne promjene ne mogu dogoditi osim prijevremenih izbora. To bi bio radikalan dobar zaokret, ako bi stranka koja dođe znala napraviti ove stvari o kojima smo govorili.
Može li se išta promjeniti u ovoj predizbornoj godini?
Emisija je zaključena s pitanjem može li se u uvjetima gdje se svako malo događaju izbori – pred nama su predsjednički, a potom i parlamentarni – nešto konkretno promjeniti s obziro na to koliko se odluka donosi kako bi se ‘kupilo birače’?
Ako pogledamo povijest tih naših izbora – iz izbora u izbore radi se samo o obećanjima, a nikad se ne ostvare, kazao je Drago Jakovčević.
“Prema tome ja očekujem baš ovu 2015. koja je upravo započela – samo obećanja, obećanja, razvijanje zastava i malo govora o ekonomiji. A to je najvažniji problem koji moramo riješiti ako želimo živjeti bolje.”
Kao što sam rekao Hrvatska je pretrpjela ekvivalent ekonomske štete koji je zapravo jednak ratnim štetama u Hrvatskoj. Ona je međutim u ovim trenutcima za razliku od devedesetih visoko zadužena zemlja – i s javnim dugom, s inozemnim dugom, upozorio je Lovrinčević.
“Vjerojatno će to bit mandat buduće Vlade koja će imati sve skupa negdje šest mjeseci da započne radkalne reforme i pokaže investitorima da je to u stanju napraviti. To će biti vrlo bolno i vrlo radikalno, tko god se pojavi u tom novom mandatu.”
