Domovinski rat Povijest

Teroristički napadi na policajce sredinom srpnja 1991. – uvertira u rat na zapadnoslavonskom području

Neposredno nakon saborske odluke o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske, tijekom noći 25./ 26. lipnja 1991. pobunjeni Srbi izvršili su napad na policijsku postaju u Glini i na hrvatske snage i naselja na Banovini. U zauzimanju većeg dijela grada Gline pobunjenim Srbima pomogle su postrojbe JNA. Uskoro je, 3. srpnja 1991., JNA ušla u Baranju.

Eskalaciju nasilja i porast napetosti nakon proglašenja hrvatske samostalnosti na zapadnoslavonskom području opisao je jedan od čelnih ljudi tamošnje srpske oružane pobune, komandant 28. partizanske divizije pukovnik JNA Nikola Marić. Marić je 27. lipnja 1991. godine  izvijestio Komandu 32. korpusa da svaki pogrešan korak može izazvati „eksces sa težim posledicama“. Marić navodi da se „srpski narod samoorganizuje i naoružavana razne načine“ te da se pojavljuju razne stranke „od naših RVS [ratnih vojnih starješina], SDS-a Krajine i krajnje desno orijentirisanih (Šešeljovih)“ – sve je to najviše, prema Marićevom izvještaju, izraženo u pakračkoj općini. No, prema podacima SDB MUP-a Republike Srbije, pobunjeno stanovništvo tada je već bilo naoružano, i organizirano u dva bataljuna s 800 ljudi. Prema tome izvoru, u to vrijeme pobunjeni pakrački Srbi raspolagali su s 6 ručnih bacača i po 40 TKM (tromblonska kumulativna mina) i TTM, a  od teškog naoružanja imali su 2 minobacača 60mm. Meta naoružanih srpskih pobunjenika u ovom razdoblju najvećim su dijelom bili hrvatski policajci koji su pokušavali zaštititi stanovništvo od napada snaga srpskih pobunjenika.

Tijekom srpnja 1991. godine terorističke akcije srpskih ekstremista prerasle su u otvorenu agresiju Srbije i Crne Gore, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih snaga, kao i dijela TO BiH podčinjenih Banjalučkom korpusu na Hrvatsku. Prema tadašnjim podacima MUP-a, u obrani od napada pobunjenih Srba i JNA, tijekom srpnja su poginula 72 pripadnika MUP-a i ZNG-a, a 197 ih je teško ranjeno. Također, samo tijekom srpnja 1991. je na području Hrvatske izvedeno 120 oružanih napada na objekte i pripadnike MUP-a.

U Lipiku je 15. srpnja 1991. napadnuta policijska patrola. U napadu je poginuo policajac Branko Čorak, iz Policijske postaje Koprivnica, dok su dvojica policajaca teško ranjena. Daruvarska policija je od polovine lipnja imala podatke o naoružanim skupinama pobunjenih Srba na području Papuka, u okolici manastira Pakra. Od polovine srpnja učestale su obavijesti o maltretiranjima radnika Šumarije Sirač na cesti Sirač – Voćin. Stoga je 19. srpnja PU Bjelovar na to područje poslala pripadnike bjelovarske specijalne policije Omega preobučene u šumske radnike. Pobunjeni Srbi dočekali su ih u zasjedi u blizini manastira Pakra i otvorili na njih vatru. Policajcima je uskoro stigla u pomoć i druga grupa PJP Omega te su se pobunjenici povukli u šumu. U okršaju su poginula dvojica policajaca, Željko Cindrić i Ivica Filković, a ranjena su šestorica. Sljedećeg dana, noću 20./21. srpnja 1991. oko ponoći u Daruvaru je napadnuta tročlana patrola Policijske postaje Daruvar te su ubijeni policajci Robert Žili, Ivica Rončević i Miroslav Polak.

Napadi na policajce i policijske postaje nastavljeni su i početkom kolovoza te su zatim prerasli u otvoreni napad srpskih snaga na zapadnoslavonske gradove i sela koje su Srbi planirali osvojiti za teritorij SAO Zapadne Slavonije. U spomenutim su napadima su vrlo važnu ulogu odigrali odmetnuti policajci srpske nacionalnosti, dojučerašnji kolege ubijenih policajaca.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori i literatura

HMDCDR, 32. korpus JNA, kut 1, Komanda 28. PARTD, Str. pov. br. 91-120, Komandi 32. korpusa; HMDCDR, 32. korpus JNA, kut. 2., Komanda 28. partd, Str. pov. br. 91-289, 19. 7. 1991.

Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Bilten br. 199, Zagreb, srpanj 1991., 9,

Jakša RAGUŽ, „Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, sv. 8 (2014),

Branko KRIŽAN, Stjepan BENKOVIĆ, Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995, Pakrac-Lipik 2009.

 

Fotografija preuzeta s Specijalna policija u ratu i miru (FB stranica)

O autoru

dr. sc. Janja Sekula

dr. sc. Janja Sekula

Povjesničar i arhivist, znanstveni suradnik. Zaposlena u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Primarno se bavi proučavanjem razdoblja Domovinskog rata, posebice problematikom srpske pobune te ustroja i djelovanja srpske paradržave na okupiranom području Hrvatske. Objavila je niz znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim časopisima i publikacijama, te sudjelovala na većem broju znanstvenih skupova, tribina i okruglih stolova. Uglavnom radi na gradivu pobunjenih Srba koje je zarobljeno u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, koje najprije arhivistički sređuje, a zatim znanstveno analizira i kontekstualizira te objavljuje u formi znanstvenih radova. Povremeno objavljuje i publicističke članke i zanimljivosti o manje poznatim momentima srpske pobune i okupacije (posebice u zapadnoj Slavoniji) na portalu braniteljski.hr te pojedinim časopisima.