Sjećanje na legendarnog Leoparda – Žarka Pešu

Dana 22. kolovoza 2020. godine prijatelje, poznanike i suborce zatekla je vijest kako je ratni zapovjednik obrane Sunje, umirovljeni brigadir Žarko Peša – Leopard, preminuo je u 62. godini života u svojem domu na Visu.

U ljeto 1991. godine svakodnevno su nicala nova krizna žarišta u Hrvatskoj. Jugoslavenska narodna armija i pobunjeni Srbi napali su 27. srpnja 1991. i Sunju kraj Siska. To mjesto, na desnoj obali Save, postalo je uskoro simbol prkosa te je zahvaljujući hrvatskim snagama obranjeno, a u operaciji „Oluja“ hrvatske snage iz nje su krenule u oslobađanje okupiranih područja pravcem Sunja – Hrvatska Kostajnica – Dvor.

Rođeni Imoćanin Žarko Peša s 14 godina, otišao je u Zagreb u „Srednju školu za miliconere“ (danas Srednja policijska škola). Kada je počeo Domovinski rat radio je kao inspektor u Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu. Početkom rata dragovoljno se stavio na raspolaganje hrvatskim vlastima. Kada je „zagustilo“, u kratkom roku poveo je u Sunju 120 pripadnika pričuvnog sastava MUP-a RH. Do Sunje, koja je s tri strane bila okružena, moglo se jedino skelom preko Save. Njome je stigao i Peša, a dočekala ga je nekolicina domaćih branitelja i pripadnika 2. A brigade Zbora narodne garde. Jednom prilikom Peša je kazao kako je odabrao otići tamo gdje je najteže. Unatoč teškoj situaciji i nedostatku naoružanja Peša počinje formirati obranu Sunje te uskoro postaje zapovjednik njezine obrane.

Prvi jači pješački napad na Sunju pokrenut je 15. kolovoza 1991. godine. Uspješno je odbijen. Tjedan dana kasnije, hrvatske snage predvođene 2. A brigadom Zbora narodne garde pokušavaju proboj prema Sunji no zaustavljene su kod sela Brđani. Upravo na 29. obljetnicu tragične akcije u kojoj je život izgubilo pet hrvatskih vojnika preminuo je Žarko Peša.

Unatoč topničkim napadima, skela je i dalje vozila te Savom u Sunju donosila pomoć u logistici, ali i ljudstvu. Početkom rujna ’91. njome, na Pešin poziv, sa skupinom dragovoljaca okupljenih u „Umjetničku satniju“ dolazi i redatelj Slobodan Praljak. Upravo on od Peše je uskoro preuzeo zapovijedanje obranom „malog Vukovara“, kako se često znalo tepati Sunji. Njihova suradnja bila je izvrsna te je uskoro prerasla u neraskidivo prijateljstvo.

Kad je krenuo rat onda mi je rekao ‘Leoparde, molim te, kada ti kreneš, pozovi me!’. Kad je taj dan došao, bilo je kasno u noći, oko 11 sati, zvao sam ga i rekao je da će doći u 6 sati. Stvarno je došao ujutro u 6 sati. Došao je s jednim starim automatom iz Drugog svjetskog rata, sa špagom zavezanim, to je bilo njegovo oružje. U nekim gojzericama. Pitali su me: ‘Tko je ovaj?’. Vide da je neki neobičan lik. Rekao sam: ‘Hemingway!’. To mu je ostao nadimak. Ja sam rekao da će on biti moj kuhar jer je bio van regularnih snaga i poveo sam ga sa mnom. To je bio 9. mjesec 1991. Ja sam ga zvao jer smo bili prijatelji preko mojih ljudi iz Imotskoga s kojima smo se družili.,

kazao je Žarko Peša za 24 sata nakon osuđujuće presude generalu Slobodanu Praljku i njegove smrti 2017. godine u Haagu.

Njegovi bivši suborci ističu da je bio srčan i hrabar te da je general Janko Bobetko svojedobno često znao istaknuti kako je Pešina uloga u obrani Sunje bila iznimno značajna te kako bi, da u to vrijeme tamo Peše nije bilo, u pitanje došli i Sisak i sam Zagreb., piše jutarnji.hr

Sunja se uspjela obraniti te je početkom 1992. godine potpisano Sarajevsko primirje kojim su prestala značajnija ratna djelovanja u Hrvatskoj. Praljak je u Sunji ostao do veljače, te je od ožujka do rujna 1992. zapovjednik obrane Sunje ponovno postao Žarko Peša. Temeljem potpisanih međunarodnih sporazuma, na to područje dolazi UNPROFOR, a sa sunjskog područja izvlači se teško naoružanje.

 Za mene su to bili najteži dani u životu, 1991. i 1992. koje sam proveo ovdje. Ali zahvaljujući ljudima, ponajviše domaćim ljudima iz Sunje, koji su se organizirali po svojim naseljima, koji su disali kao jedan, Sunja je ostala i Sunja nikada nije pala. (…) Ima puno lijepih stvari, puno ljudskih sudbina, puno tragedija koje su zadesile ovo mjesto. Ja te ljude ne mogu izdvojiti ni jednoga posebno. Svaka smrt je tužna priča, ali bilo je tu heroja. Heroja, nažalost, na koje su danas mnogi zaboravili. Ti heroji danas nemaju niti svoju ulicu. Nemaju niti svoja obilježja. Svi su na njih zaboravili. To me boli i to me smeta kao zapovjednika obrane Sunje.,

kazao je Peša na obilježavanju Dana branitelja Sunje 2018. godine.

Od 1993. do 2003. godine upravljao Konjičkim društvom Zagreb, a vodio je i poznati restoran na Hipodromu. Posljednje godine života proveo je baveći se ugostiteljstvom, zajedno sa suprugom Anom, na Visu. Njegovi su mu Višani 23. kolovoza priredili veličanstven ispraćaj prema Imotskoj krajini gdje je pokopan na groblju u Vinjanima Donjim 25. kolovoza 2020. godine.

Zvonko Bogdan, svojem prijatelju, s kojim je dijelio ljubav prema konjima posvetio pjesmu “Eh, da vrime rane liči”.

NASLOVNA FOTO – Žarko Peša sa suborcima i prijateljima Miroslavom Međimorcem i Slobodanom Praljkom

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.