Potresna i tragična priča o ljubavi dvoje stranaca u ratnom Mostaru – Collette Webster i Sean Vatcher

Ljubav i rat čine se kao nemogući spoj, no rat je spojio mnoge na bojišnici. Jedna ljubavna priča s tragičnim i preranim završetkom dogodila se 1993. godine u Mostaru, a sigurni smo da ne postoji osoba koja nije dirnuta kada ju čuje prvi put. Ovo je priča o Britancu Seanu Vatcheru i Amerikanki Collette Webster.

Sean Vatcher 1993. godine dolazi u Bosnu i Hercegovinu kao fotograf kako bi objektivom zabilježio ratne strahote koje su se tada događale u dolini Neretve. Mostar je bio pod opsadom ukupno dva puta. Prvi put je oslobođen u lipnju 1992. godine zajedničkim uspjesima Armije RBiH i Hrvatske vojske, a drugi put 1994. godine nakon sukoba Armije RBiH i Hrvatske vojske. Drugi sukob donio je velika razaranja Mostara, kako materijalna, tako i ljudska. Jedna od žrtava bila je i Collette Webster.

Collette Webster tada je imala 27 godina. Potaknuta medijskim izvještajima o izbjeglicama, odlučuje napustiti rodni Michigan te otići u Mostar sa snimateljskom ekipom kako bi pomogla izbjeglicama. Webster se prvi put vidjela sa Vatcherom početkom 1993. godine, kada Vatcher dolazi na područje Međugorja kao vozač humanitarne pomoći. Vatcher ju je odmah zapazio, no upoznali su se tek 6. svibnja 1993. godine kada se Vatcher vraća s konvojem i ostaje tjedan dana u BiH. Collette je uspio upoznati preko njezinih „dečkiju“, nekoliko stranaca s kojima je provodila vrijeme i koje je pazila jednako kako su oni pazili na nju – kao kap vode na dlanu.

Krajem svibnja Collettini „dečki“ organizirali su joj oproštajnu zabavu jer se u lipnju trebala vratiti u Michigan, a Collette je pozvala i Seana. Na toj zabavi postali su nerazdvojni i ludo zaljubljeni. Dok je Collette bila u Americi, razmijenili su nebrojena pisma i telefonske pozive, a ponovno su se sreli krajem lipnja kada su zajedno odletjeli natrag prema BiH. Ostatak ljeta proveli su zajedno.

Collette i Vatcher zaručili su se 7. rujna 1993. godine jednostavnom porukicom koju je Vatcher ostavio prije izlaska van. Gledajući ju kako spava, zaključio je kako nikada nije toliko volio nekoga kao nju, makar je kratko vremena prošlo od njihova upoznavanja.

Posljednji dan kada je Vatcher vidio Collette živu bio je 27. rujna 1993. godine. Collette je pratila Vatchera do prve crte bojišnice u Mostaru – osim što je bila zabrinuta za njegovu sigurnost, željela se sresti i sa svojom prijateljicom koja je evakuirala ranjenu djecu sa istočne strane grada. Collette je u tom periodu radila kao volonterska medicinska sestra te je plan bio ako na ovoj strani Mostara postane gadno, da se preseli na istočnu stranu te pomaže prijateljici s ranjenom djecom.

 Vatcher je otišao fotografirati dijelove bojišnice te je ostavio Collette u jednoj prostoriji apartmanskog kompleksa s koje je pucao pogled na bojišnicu, uz upozorenje da se čuva snajperista. Vatcher se vratio nakon što je uzeo nekoliko fotografija u Collettinu sobu te je krenuo pričati s njom, kada je u sobu uletila granata iz ručnog bacača koja ga je izbacila iz sobe. Collette je zadobila ozbiljne ozljede na abdomenu i ruci. Vatcher i ostali dragovoljci u blizini nastojali su ju spasiti i previti, te su ju hitno automobilom odvezli u Bijeli Brijeg. Operacija je trajala četiri sata, pa je Vatcher poslan u hotelsku sobu kako bi pričekao jutro kada bi Collette mogla odmoriti tijekom noći i oporaviti se. Nažalost, Collette je ubrzo preminula.

Collettina ostavština

Collette njezina obitelj, prijatelji, borci na terenu i sami Vatcher pamte kao iznimno brižnu, emocionalnu, dragu, nježnu osobu koja je voljela i ljude i životinje. Užasno je mrzila patnju ljudi što ju je i motiviralo da dođe u ratom zahvaćenu BiH.

Vatcher je uspio 2013. godine prikupiti dovoljan iznos da se podigne memorijalni spomenik Collette u Mostaru. Osim toga, prema njoj je imenovan i park za igranje u blizini, a putem apela uspio je dogovoriti i sa turističkim agencijama da Collettinu priču uključe u svoje standardne ture. U medijskim istupima Vatcher ističe kako je i dalje zaljubljen u Collette te je nikada neće zaboraviti. Na ruku je nedavno istetovirao i njezin rukopis sa završnim riječima koje je pisala na kraju svakog pisma – „Forever, me =)“ (op.a. „Zauvijek, ja =)“).

BBC je također snimio dokumentarni film o Collette u kojoj se nalaze arhivske snimke, kao i fotografije koje je ustupio Vatcher. Vatcher i danas žali što ju je poveo sa sobom na bojišnicu, no zato će ju zauvijek nositi u srcu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.