Domovinski rat Izdvojeno

Umjetnici u Domovinskom ratu – Ivan Lacković Croata

Kada je 1991. godine u Hrvatskoj izbio rat u njega su se uključili ljudi raznih profesija, a osobita pojava u redovima Hrvatske vojske bile su osobe iz javnog života, najčešće umjetnici. I dok su mnogi od umjetnika tek na kratko dolazili ohrabriti branitelje na prvoj crti bojišta, mnogi su ostali s njima dijeliti dobro i zlo. Među njima bio je i slikar Ivan Lacković Croata.

Rođen je 1. siječnja 1932. godine u malenom podravskom selu Batinske. Slikati je počeo još kao dječak za vrijeme II. svjetskog rata. U njemu je ljubav prema slikanju od tada rasla, a 60-ih je počeo i izlagati svoje radove. Tada napušta svoje radno mjesto u pošti i posvećuje se isključivo slikarstvu. Bio je čovjek iz naroda, a rodoljublje je pokazao nadimkom Croata koji je dodao svojem imenu. Kada je počeo Domovinski rat, jedan od najpoznatijih predstavnika hrvatskog naivnog slikarstva navršio je 59 godina, iste godine odlučio je pristupiti Hrvatskoj vojsci.

Na to ga je potaknuo slučajan susret sa starim poznanikom Vladimirom Gajskim, koji je dugi niz godina bio angažiran u kulturno-umjetničkom stvaralaštvu. Njih dvojica sreli su se koncem 1991. na otvorenju jedne izložbe na koju je gospodin Gajski stigao u uniformi Hrvatske vojske što je Lackovića Croatu potaknulo na odlučujući korak u ostvarenju želje da postane pripadnik neke ratne postrojbe u obrani napadnute Hrvatske.

Već početkom 1992. godine dragovoljno je pristupio 65. samostalnom bataljunu Hrvatske vojske Ivanić-Grad. Zajedno sa svojim prijateljem, pjesnikom i novinarom Milanom Sigetićem položio je svečanu prisegu 22. veljače. Time su obojica postali pripadnici spomenute postrojbe.

Svojom toplinom i neposrednošću, dobrotom i svime što je Ivu činilo izuzetnim čovjekom odmah je prihvaćen od svih branitelja. Ivo se želio družiti s borcima na prvoj crti u zemunicama, želio je obilaziti položaje, razgovarati s ljudima i dijeliti njihove želje, razmišljanja, strahove, uvijek pun optimizma i vjere u pravednost i uspjeh naše borbe.

Ivan Janković, dozapovjednik 65. samostalnog bataljuna HV


Iako je mogao biti u zapovjedništvu bataljuna odnosno bojne, Ivan Lacković Croata htio je biti na prvoj crti, s braniteljima. Ja sam bio poštar, to je bilo moje zanimanje i po logici stvari želio bih biti u vezi, kazao je. Želja mu se ostvarila te je postao pripadnik desetine veze 65. samostalnog bataljuna.

Tijekom boravka na ratištu neprestano je bilježio motive koje je vidio. Bile su to ratne strahote, razaranja, stradanja i patnja malog čovjeka. Crtao je i kuće, drveće, životinje te crkve. Tako je nastala zbirka crteža „Crveno i crno“, a kao najpoznatiji crtež iz zbirke ističe se motiv srušene crkve u Starom Grabovcu i bake Sofije kako zvoni na prvoj crti bojišnice. Da to nije bio plod umjetničke fikcije svjedoče i fotografije zvonarice Sofije, autora Željka Gašparovića.

Motiv zvonarice Sofije

Ivan Lacković Croata također je tijekom 1992. inicirao i financirao izdavanje monografije njegove postrojbe kao jedne od prvih monografija ratnih postrojbi u Domovinskom ratu. U njoj se svojim suborcima obratio između ostalih i ovim riječima: Ja, kojeg ste primili u svoje redove, izražavam zahvalnost našem zapovjedniku, bojniku Matiji Pavloviću, čovjeku kojem sam povjerovao i koji me je pozvao biti vojnikom Hrvatske vojske i koji me je poveo stazama ovih brda i bojišta… Zahvaljujem i zamjeniku zapovjednika, satniku Ivici Jankoviću koji me je prihvati. Zahvaljujem Vama vojnici pred kojima sam položio Zakletvu i koje se ne bih nikada odrekao ni po cijenu života. Hvala također i Vladi koji me je doveo davno u Ivanić-Grad, koji mi je eto postao i sudbina. Svima Vama hvala koji me znate i ne znate, hvala mojim vezistima koji su me uveli u onu duhovnu vezu za koju svi živimo… Budite uvjereni da sam prihvatio uniformu hrvatskog vojnika iskrena srca, makar i u poznim godinama. Želio sam s Vama dijeliti dobro i zlo i biti ponosan što sam pripadnik 65. Dobrovoljačkog bataljuna.

Od 1993. godine pa sve do 2001. Ivan Lacković Croata bio je saborski zastupnik u Hrvatskom saboru. Ni tada nije zaboravio hrvatske vojnike. Odricao se svojih saborskih primanja, donirao je svoja djela, organizirao je i sudjelovao u humanitarnim akcijama kako bi pomogao hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima. Ivan Lacković Croata preminuo je u Zagrebu 2004. godine.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori
Monografija Otok Ivanić u Domovinskom ratu. Zagreb: Nova knjiga Rast, 2012.

Govor Ivana Jankovića na obilježavanju 10. godišnjice smrti Ivana Lackovića Croate

Lacković Croata, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35036>.

O autoru

Dora Marinić

Magistra edukacijske rehabilitacije. Vlasnica obrta Sinapsus, kabineta za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku. Voli povijest, prirodu i životinje. Slobodno vrijeme provodi putujući i otkrivajući skrivene kutke Lijepe naše.