Prošle godine požeška 123. brigada Hrvatske vojske na poseban je način obilježila 30. godišnjicu osnutka postrojbe. Ono što je ovu obljetnicu učinilo posebnijom svakako je Poetska spomenica 123. brigadi Požega izdana od strane Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeško-slavonske županije. Odakle ideja i poticaj ispričala nam je idejna začetnica i urednica Irena Kalan:
Prvotna ideja je bila da svi mi koji pišemo domoljubnu poeziju na neki način to objedinimo kroz zajedničku zbirku i na taj način ostavimo trajan spomen. Poklopilo se da je iste godine bila obilježena obljetnica osnutka 123. brigade i moja je ideja bila da to povežemo. Lako je imati ideju, ali ako ideja ne padne na plodno tlo onda ništa od realizacije. Udruga dragovoljaca i veterana je na moje veliko zadovoljstvo ideju prihvatila i odlučila tiskati spomenicu, a ostatak je bio na meni. Dala sam se u organizaciju i sretna sam što sam uspjela. Otvorili smo Javni natječaj i oformili povjerenstvo koje je među 112 pjesama odabralo 30 onih koje su završile u zbirci. Jako mi je drago da je u povjerenstvu bio doktor povjesničar književnosti Vladimir Lončarević koji nam je jako puno pomogao.
Pored dr. sc. Lončarevića u povjerenstvu su se našli Željko Pavlović, Kristina Koren Kudelić, Marica Lisac te Tanja Šajn. Natječaj je objavljen u veljači 2021., a Poetska spomenica izdana je u listopadu iste godine kada je održana promocija u Požegi.
https://www.youtube.com/watch?v=HC_7MInRAxY
Prošlog vikenda promocija je održana i u Pakracu u Kuriji Janković, a odaziv na promociju nije bio malen što svjedoči o tome da interes za domoljubnu poeziju itekako postoji. U uvodnom dijelu prisutnima se obratio dr. sc. Vladimir Lončarević napomenuvši da su mnoga značajna djela hrvatske književnosti i poezije nastala u spomen na tragedije, od hrvatskih knezova i kraljeva do Domovinskog rata.
Naša suvremena ratna i poratna poezija, i sva druga književnost nadahnuta Domovinskom ratom i stvaranjem neovisne Hrvatske, samo je nastavak višestoljetne koncentracije hrvatskih književnika na hrvatski povijesni smisao ispunjenja prirodnih težnji hrvatskog naroda za slobodom i neovisnošću.
Također Lončarević je citirao stihove pjesnikinje Side Košutić: Hvala ti neprijatelju za dar bola. Bez tebe nikad ne bih znala kolika je vrijednost onoga što imam. Za kraj izlaganja citirao je i stihove iz pjesama Poetske spomenice te je naglasio je kako bi se s po jednim stihom iz svake od tih trideset pjesama dalo načiniti jedinstven domoljubni himan, jer je ta zbirka toliko duhom koherentna da su sve te pjesme sljubljene u najvišim dometima duha. Zašto je domoljubna poezija bitna tumači nam i Irena Kalan:
Poezija je ono što je lijepo i što je dobro u nama. Ma koliko bili teški naši osjećaji oni se kroz poeziju kanaliziraju na nekakav drugi način i dijele se s drugima. Možda ih je lakše izraziti kroz poeziju i književnost nego drugačije. A da bi osoba, pogotovo ako ima iskustva rata, bila oslobođena treba to pustiti iz sebe. Na neki način pjesnik dijeli s drugima taj teret i to ga olakšava.
Organizator promocije u Pakracu bila je udruga „Palijativni tim LiPa“, stalan partner braniteljskih udruga, Irena Kalan uvjerena je da njihova suradnja neće završiti ovim predstavljanjem.
Promocija ove zbirke domoljubne poezije bila je poklon Gradu Pakracu, njegovim braniteljima, svim sudionicima i stradalnicima, kao zahvala za hrabrost i ustrajnost u obrani domovine Hrvatske. S udrugom „Palijativni tim LiPa“ i njezinom predsjednicom gospođom Ljerkom Pavković spremamo nove projekte i nadamo se da će proći natječaji za kratku priču, svjedočanstva te žena kao braniteljica u ratu i miru. Fokusirati ćemo se na žene braniteljice i žene u bilo kojem svojstvu. Što god bile i na koji god način sudjelovale u Domovinskom ratu.
Na kraju s vama dijelimo i jednu od pjesama iz Poetske spomenice, „Ponosna budi!“ čija je autorica upravo Irena Kalan:
Ponosna budi na borove svoje
Što s kamenom i stijenjem sljubljeni stoje
Na hridi što su mnogi je htjeli
Raznijeti, ukrasti, priviti k sebi
I biser modri iščupati školjci,
Zar dijete majci sto drijema na dojci?
Ponosna budi na hrastove vječne
Jer lišćem svojim grbove krase divova tvojih
I temelj su, i rogovi čvrsti krovova mnogih
Što zlotvoru vazda trn su u oku
Al’ još tu stoje i kuće i ljudi,
Na hrašće svoje ponosna budi!
I žita, draga, ta žita krasna
Zalita krvlju i suzama!
Al’ polja tvoja uprkos zlatna,
Usta sita i nasmijana, i grla glasna!
Ponosna budi!
Tu tvoja mladost čestita stasa
Na časnih ti sinova slavi i vjeri
Što vazda su samo tebe željeli,
Samo tebe imati htjeli!
Ponosna budi na plavetne žale,
Obale pješčane i kamenjare,
Na srebrne vrhove vilinskih dvora
Visoko nad njima u oblak što rone
I svoje magične bacaju čini
Na sve što se odozgo vidi;
Na moćno gorje i planine,
Ponornice žadne pod njim, jame, spilje,
Polja krška, udoline potocima izvezene
K’o žilama vrijedne ruke,
K’o koraljem bistro more…
I nikada nemoj posumnjati u se,
Na svijetu ovom nema suca s pravom da ti sudi!
Ponosna stoj, ponosna budi!
Rasti, cvjetaj i raduj se sva,
Jer čak i ruka krhka, k’o ova moja,
Bodom ti čvrstim trobojnicu tka!
Ponosna budi!
Moja zemljo Hrv
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
