U šator se ušetao mladi Kubanac poželjevši saznati kako to u jednoj demokratskoj zemlji ratni veterani moraju prosvjedom upozoravati Vladu kojoj očito nije stalo do njenog naroda.
Već je svima dobro poznato koliku podršku u Hrvatskoj i na svih pet kontinenata imaju branitelji prosvjednici u Savskoj 66. Međutim, kada vam dođe mladić kojeg s Hrvatskom i Hrvatima doista ništa ne povezuje (pa ni krvna zrnca) ugodno ste iznenađeni. U kišno subotnje poslijepodne u šator u Savskoj 66 ušetao se mladi Kubanac poželjevši saznati kako to u jednoj demokratskoj zemlji ratni veterani moraju prosvjedom upozoravati Vladu kojoj očito nije stalo do njenog naroda. Još čudnije mu je bilo kada je saznao da prosvjed traje 216 dana:
“Pa cijeli svijet zna što je Remembers day. Ratni veterani poštuju se u svakoj zemlji, zašto Hrvati dopuštaju ovako nešto?
Ja sam potomak žrtava komunističkog terora. Moji roditelji bili su industrijalci kojima je sva imovina oduzeta nakon pobjede komunizma u Kubi, oni su protjerani iz zemlje, a dio obitelji bio je na prisilnom radu. Zapravo smo jako slični i tada smo shvatili kako nam se sudbine nisu slučajno ispreplele.
Mladi Mitchel Martinez shvatio je što nas to povezuje: on, potomak žrtava komunističkog terora, od svih mjesta na ovom svijetu nekim se čudom našao upravo na mjestu gdje se nalaze žrtve socijalističkog terora koji traje već punih sedam mjeseci. Jer kako drugačije nazvati bešćutnost, progon i omalovažavanje ratnih veterana od onih koji u svom nazivu tako ponosno ističu upravo taj socijalistički moment?
Zahvalili smo mladom Kubancu i poželjeli mu puno uspjeha u životu, a on je nama zaželio snagu da se izborimo za dostojanstvo hrvatskog ratnika.
Izvor: dnevno.hr
Foto: dnevno.hr
