Kineziolog Filip Bolčević, uključen u projekt Udruge RAST “Neurotrening i biomehanika pokreta”, progovorio je za Jutarnji list o važnosti vježbanja kod kuće. Portal braniteljski.hr svakoga tjedna potiče čitatelje na vježbanje, a zašto je to bitno saznajemo od Filipa koji je magistar kineziologije u edukaciji i kineziterapiji te doktorand iz područja biomehanike pokreta na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Filip Bolčević citira studiju koju je provela NASA, kojoj je cilj bio istražiti kako 70 dana ležanja u krevetu utječe na tijelo. Ispitanici su tek dva puta dnevno radili vježbe fleksibilnosti koje se mogu izvesti ležeći, a ustajući samo kad je bilo vrijeme da stručnjaci na njima provedu mjerenja. Prehrana im je bila standardizirana tako da su u organizam unosili 55 posto ugljikohidrata, 30 posto masti i 15 posto proteina, što je preporučeni omjer.
– Podaci su pokazali kako nema značajnih direktnih promjena ni pretjeranog fiziološkog stresa. Nije došlo do promjena u leukocitima te funkciji T stanica. Leukociti ili bijele krvne stanice, inače, imaju osnovnu ulogu zaštite organizma od mikroorganizma (bakterija, virusa, gljivica i parazita) te stranih tijela koji prijeđu prirodne barijere kože i sluznice – govori nam Bolčević. Ipak značajnijih promjena, kaže, bilo je u krvožilnom sustavu ispitanika.
– Volumen krvne plazme značajno se smanjio, čak za 15 posto. To znači da organizam gubi vodu, soli, bjelančevine i glukozu iz krvi, što može narušiti kompletnu krvnu sliku. Bjelančevinama krvne plazme zadaća je prijenos pojedinih hormona u imunološkoj obrani od mikroorganizama. Glukoza iz krvi ima važnu ulogu osigurati stalnu opskrbu svih stanica tijela glukozom, kojom se stanice koriste kao izvorom energije za rad. Što znači da će nam radne sposobnosti biti značajno narušene. Funkcionalne sposobnosti srčanog mišića i arterija su kod ispitanika pale u rasponu od 19 do 22 posto. Time su zbog ležećeg položaja najviše pogođeni donji ekstremiteti, odnosno najviše se štete vidjelo u sustavu žila nogu. To dovodi do upale i/ili oticanja nogu koje nastaje uslijed zadržavanja tekućine – kaže Filip.
Dugotrajno ležanje u krevetu može utjecati na sposobnost uspravnog držanja tijela i održavanja ravnoteže.
– Mišići postaju hipotonični, odnosno smanjuje se njihova napetost i podražljivost što dovodi do pogoršanja u držanju tijela te zglobovi gube uravnoteženi centralni položaj, što utječe na lošu kvalitetu pokreta. Kralježnica može izgubiti pravilan položaj, a posljedice se često mogu vidjeti i na lopaticama te prsnom košu – objašnjava.
Tijekom 70 dana provedenih u krevetu dolazi i do promjena u nutritivnom sastavu naših kostiju, kao i tjelesnih tekućina. Dolazi do blage reapsorpcije minerala potrebnih za građu kostiju, do smanjenja koncentracije (paratireoidnog) hormona doštitne žlijezde, čemu je posljedica smanjenje kalcija u krvi te se smanjuje antioksidacijski kapacitet. – Ukratko, to znači slabljenje kostiju, probleme s bubrezima i crijevima – naglašava.
Naš nam kineziolog napominje da su uvjeti u ovoj studiji ipak ekstremni i da se većinom ne mogu usporediti s našim svakodnevnim životom, no rezultati nam ilustrativno mogu pokazati da manjak tjelesne aktivnosti doista negativno utječe na naše tijelo.
– Dok vježbamo, ravnomjerno gubimo mast po cijelome tijelu te ne možemo ciljano utjecati na to da se naslage otope samo na, recimo, trbuhu ili bokovima. Ipak, pojedini tipovi građe tijela imaju veću sklonost nakupljanju masti na trbuhu, što je češće u muškaraca, ili na bokovima, što je češće u žena, pa će se ovisno o tome formirati novi izgled tijela – objašnjava.
Opasnostima koje donosi nedostatak fizičke aktivnosti, kaže, izloženi su oni koji imaju slab početni kapacitet srčano-žilnog i dišnog sustava. – To najčešće podrazumijeva osobe starije životne dobi te one s pojedinim bolestima. Njima je tjelesna aktivnost posebno važna u funkciji rehabilitacije trenutnog stanja, a za sve ostale je kretanje način prevencije kardiovaskularnih bolesti, metaboličkog sindroma, dijabetesa i slično – kaže.
Dnevni minimum fizičke aktivnosti za svaku bi osobu, preporučuje, trebao biti 30 minuta umjerene aerobne tjelesne aktivnosti cikličkog tipa kao što su hodanje, trčanje, vožnja bicikla, planinarenje i slično. – A dva puta tjedno bi trebalo provesti i trening s otporom koji podrazumijeva bučice ili druge vrste utega. Trening s utezima, koji mogu biti kućne izrade, trebalo bi provoditi u 5 do 8 vježbi za tijelo u četiri serije po osam do 12 ponavljanja – kaže.
Jutarnji list osim s Filipom, o štetnosti nekretanja razgovarao je i s Mariom Mlinarićem kineziologom, Neviom Delalle, spec. dermatologije i venerologije te Borisom Nemecom, ortopedom. Cijeli članak pročitajte OVDJE.
Ekipa portala braniteljski.hr Vam poručuje VJEŽBAJTE KOD KUĆE! 🙂