Hrvatski političari su spremni prekršiti nacionalne i međunarodne zakone, konvencije i deklaracije ako misle da si im opasan po vlast, tvrdi predsjednica Blokiranih.
Predsjednica Blokiranih na svom Facebook profilu objavila je potresno svjedočanstvo događaja na Markovom trgu kada su policajci krenuli u obračun s braniteljima. Njenu objavu pročitajte u cijelosti:
Podsjetila bih na nešto meni važno. Mislila sam na to jučer I KAKO se to ne smije događati, ali eto ipak se dogodilo i naravno u Hrvatskoj neke povrede ljudskih prava prođu nezapažene kao da većina misli da ih i ne zaslužuje.
Da sam netko tko nešto znači u ovoj zemlji prvo bih tražila da se u Hrvatskoj usvoje odredbe iz američkog Ustava poput ustavnog prava na obranu nepovredivosti čovjeka, nepovredivosti doma i nepovredivosti privatnog vlasništva. Nakon toga mogli bismo zidati dalje.
No da se vratim na temu. Nisam religiozna osoba, no o religijama kroz povijest znam sigurno više od mnogih koji su svaku nedjelju u prvom redu na misi. I neka su, možda nauče kako postati bolji ljudi. Možda.
Jučer mi je kroz glavu tutnjalo PRAVO NA ASYLUM!
Zvala sam rano ujutro, s Trga, Ministarstvo unutarnjih poslova RH i Ured Predsjednice.
Tražila sam da poštuju Međunarodno pravo i osnove ljudskih i građanskih prava.
Tražila da se pojasni po kojoj je zakonskoj osnovi zabarikadiran Markov trg na način da je policajac morao ‘slobodnom procjenom’ odlučivati hoće li nekom dozvoliti prolaz ili neće. Većini nije dao, no svjedočila sam, osobno, primjeru da policajac koji je i inače sigurno bahat u svakoj prilici, nije dozvolio majci da prođe premda mu je ona rekla da tu stanuje i treba samo do obližnjeg dućana na Trgu jer malo dijete je doma samo, a ona treba kupiti mlijeko!
Ok, mogla sam si misliti da joj nije dao proći jer je bila u trenirci pa je mislila da je od nas “prosvjednika”, ali nije.
Nije dozvolio niti prolaz starici od 80 godina koja na kraju samo što nije zaplakala pa ju je policajac u punoj ratnoj spremi nalik Star Wars junaku otpratio preko Trga negdje.
No nije dozvolio niti Korejancu, mladom turistu. Zašto ne turistima?
Ta ispred Crkve je ionako bilo policije pod punom ratnom spremom da branitelji nisu smjeli niti kročiti na stepenište, a kamoli nauditi Korejancu. Šalio se moj prijatelj Mario da je Korejanac shvatio da je to isto kao kod njega u Sjevernoj Koreji pa zalud platio kartu za razgledavanje Hrvatske demokracije.
Skupine i skupine turista su naišli na kordone policije, na svakom koraku. Naime, policijske blokade i racije su bile u krugovima. Prošao bi eventualno prvi krug, ali ne bi deveti.
Policajci su pretraživali i torbe novinarima, otvarali zasune kamera. Ma svašta je bilo. Branili ulaz taksi vozilima.
Ujutro, u zoru prema Trgu su krenula dostavna vozila, vozili su novine, voće i povrće za obližnje dućane u okruženju, ali vozači nisu mogli proći, morali su sve nositi na ruke, u više navrata. Svi su policajcima spominjali rodbinu, ali bi pred njima strpljivo spustili robu na pod i pustili da ih pretraže.
U Crkvi su bili zabarakadirani od policije stariji ljudi, većinom su to stariji ljudi. Nisu u cvijetu mladosti; mnogi od invalida moraju primati redovno lijekove, neki su na dijalizi. Bilo je potrebno puno strpljenja i dobre volje da se majkama i kćerima onih iz Crkve dozvoli da predaju nekom policajcu lijek. Neki moraju redovno piti lijekove i za PTSP, a nisu ih imali sa sobom; nitko nije očekivao da će ih Ostojina policija na taj način blokirati. Blokirali Crkvu, Zagreb, javne površine, naoružali se kao da će Treći svjetski rat, neki su policajci divni ljudi, mladi ljudi, većinom su svi mladi i zdravi, većinom iz obitelji u kojoj ima barem par branitelja, jer ruku na srce to su geolokacije koje daju najviše vojske i policije.
Nije im bilo lako. A neki su uživali. Grijali su u vozilu, mjenjali se na smjene, nekima je bilo tteško poput nas, nekima nije. I oni su ljudi poput nas civila.
Ispred barikada bilo je puno supruga ljudi koji imaju braniteljski status. I braće. Dojmio me se jedan čovjek, cijelu je noć hodao. Bio je blizu nas desetak koliko nas je na kraju ostalo upornih jer smo vjerovali da će policija poštovati zakon RH te da će se ujutro u 20 h dozvoliti sloboda kretanja.
Njegov je brat u Crkvi blokiran, a došli su zajedno u Zagreb autom. Brat ima ključ od auta. Telefoni su im se ispraznili. Brat ne dolazi, on ne želi doma bez brata jer ako bi izašao iz obruča, više nije bilo nazad.
Policija nije puštala nas obične, ali niti generala Markača. Nikog. Osim ušminkanih saborskih zastupnika i djelatnika ZAGREB Skupštine. Djelatnice su gledale s prozora na događanja, radile nisu. Jedna je nešto ružno dovikivala. Mlada je, šta zna šta je Život.
Jedan je policajac otisao jednom prosvjedniku po cigarete, pod punom ratnom opremom. U jednom trenutku, na početku večeri izgledalo je jako ružno. Čuli smo viku i buku iz pravca Crkve. Neki su policajci dobili zapovijed da iščupaju ljude iz Crkve.
I to je tema koja me muči od jučer.
Živim u državi gdje se ne poštuju ljudska prava, to mi je jasno odavno, još od devedesetih, samo se subjekt kršenja mijenja. I tada sam na to ukazivala, kao i danas.
No vratimo se na danas, budimo fokusirani. I podsjetimo se na PRAVO NA ASYLUM.
To je pravo na koje svaki bjegunac ima pravo zatražiti zaštitu od Crkve ako u opasnosti. A budimo realni, zabrana prosvjeda jest opasnost. Ne moraš se slagati s mojim, njegovim, njezinim razlogom prosvjeda, vjerovanja, ideologije, politike i još dosta toga. ALI moraš mi ga dozvoliti ako ja pritom nisam opasna po tebe i tvoj život.
A o tome je riječ, Hrvatska Vlada odnosno hrvatski političari su spremni prekršiti nacionalne i međunarodne zakone, konvencije i deklaracije ako misle da si im opasan po vlast! To je opasno po demokraciju, taj njihov primitivan pogled na poimanje demokracije. Oni su spremni sve napraviti ako misle da si im opasan po gubitak njihovih privilegija!
I to se mora promijeniti, to im moramo oduzeti, tu bahatost jer inače nam nema napretka.
I da se vratim na ono što sam htjela prvo naglasiti.
Od kada je svijeta i vijeka, još od prvog kršćanskog kralja, kralja Konstantina, ali i prije od njega, svetišta, posvećena mjesta, crkve su mjesta gdje svaki bjegunac ima pravo potražiti sklonište i nijedna ga vojska bila ona kraljeva ili policija ne smije iz svetišta čupati!
U ZAGREBU je jučer to načelo netko prekršio!
Tko će odgovarati?
Jučer sam zvala i Ured Predsjednice i Ministarstvo unutrašnjih poslova RH DA MI NETKO kaže po kojem zakonu, po kojem pravilniku, po kojoj zapovijedi, tko je potpisao i što u toj zapovijedi piše da je jučer u Zagrebu bio proglašen policijski sat koji je trajao od 28.05. u 19h sve do 16 h drugi dan i ljudima je bilo zabranjeno da se slobodno kreću, da slobodno prosvjeduju i što je najgore nenaoružanoj, golorukoj grupi ljudi, većinom su sve ozbiljni, stariji ljudi među kojima ima i žena i muškaraca i invalida, a koji su se sklonili u Crkvu je prvo zabranjeno pravo na vodu i hranu, lijekove, a potom i na slobodno korištenje WC-a, a ne onda su im još zabranili i univerzalno pravo na asylum u Crkvi.
Još jedan od 365000 razloga zašto aktualni političari u Hrvatskoj ne zaslužuju ostati na vlasti.
Izvor: direktno.hr
Foto: braniteljski.hr
