Izdvojeno Komentari

Kada „ja“ postane „mi“: povezanost hrvatske nacije za vrijeme Svjetskog prvenstva u Katru

Članci i slike o zagrljenim Hrvatima obučenim u dobro prepoznatljive kockice u posljednje vrijeme naša su svakodnevica. Osjećaj zajedništva toliko je snažan da je preplavio naše živote. Brige i problemi nekako su izgubili na važnosti i život kao da je dobio neki novi smisao. Iako zvuči kao neka fantazija i teško nam je zamisliti da uopće postoji nešto što briše probleme i popravlja raspoloženje kao od šale, ipak svjedočimo upravo tome. Aktualno svjetsko prvenstvo i uspjeh naše nogometne reprezentacije pružili su nam sve od navedenog.

            Teško je opisati što je točno u pozadini kolektivne euforije koju osjećamo, no pokušat ćemo ponuditi djelomično objašnjenje, pri tom ne umanjujući dozu „čarolije“ koju smatramo jednim dijelom zaslužnom.

            U ovim trenucima mnogi Hrvati kada bi ih se pitalo da se predstave, prvo bi naveli upravo to, da su Hrvati. Mnogo toga možemo saznati iz ovog jednostavnog predstavljanja, a primjer je iskazana važnost nacionalnog identiteta za pojedinca. Sama definicija nacionalnog identiteta govori zašto je tome tako. Naime, nacionalni identitet označava dio pojma o sebi koji proizlazi iz znanja o pripadnosti određenoj naciji ili zemlji, kao i iz vrijednosti i emocionalnog značenja koje osoba toj pripadnosti pripisuje. U nekim drugim slučajevima, možda bi se takav pojedinac predstavio imenom i prezimenom pri tom ni ne spominjujući svoju nacionalnost. Tada bi kod osobe prevladao osobni identitet kojim se pojedinac predstavlja drugima sa svim svojim posebnostima i jedinstvenošću. Dok nas osobni identitet razlikuje i izdvaja od drugih, nacionalni identitet nas povezuje s drugim pripadnicima naše nacije i naglašava naše međusobne sličnosti- pretvara ja“ u „mi.

            Imajući na umu kako su naši socijalni identiteti, čiji je oblik i nacionalni identitet, mnogi te kako njihova izraženost ovisi o određenoj situaciji, možemo zaključiti kako aktualnu razliku u samopoimanju Hrvata čini upravo svjetsko prvenstvo. To je odgovor na pitanje zašto opisano zajedništvo ne osjećamo neprestano. Nama je važno pozitivno samopoimanje kako bismo očuvali samopoštovanje te je situacija ta koja definira povoljnost određenog socijalnog identiteta. Konkretno, ako neka situacija negativno predstavlja našu socijalnu grupu, tada ćemo se slabije definirati kao pripadnik te grupe kako ne bismo narušili samopoštovanje. S druge strane, snažnije ćemo se identificirati s grupom ako je ona pozitivno vrednovana. Ono što je hrvatska nogometna reprezentacija omogućila kroz uspjeh na svjetskom prvenstvu jest izrazito pozitivno vrednovanje hrvatske nacije. Takvo pozitivno poimanje prenosi se i na ostale pripadnike nacije kada sebe definiraju kao Hrvata. Granice između pojedinaca brišu se i stapaju u jedinstveni hrvatski nacionalni identitet. Snažnijem nacionalnom identitetu pridonose i mnogi nacionalni simboli kojima smo izloženi u posljednje vrijeme, poput hrvatske zastave i himne. Već je sam pogled na zastavu dovoljan da pobudi snažne osjećaje ponosa i jedinstva.  

            Neosporno je kako je uspjeh naših Vatrenih ujedinio Hrvatsku i pružio nam mnogo željeni osjećaj zajedništva i nacionalnog ponosa, no uz veću fokusiranost na pozitivne aspekte toga što znači biti Hrvat, moguće je osjećati taj ponos svaki dan. Možda ovo prvenstvo iskoristimo kao poticaj na to.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Fotografija preuzeta sa stranice: https://pixabay.com/photos/corner-ball-corner-point-football-6566084/

O autoru

Iva Ljubej