14. siječnja 2024. ostat će upisan u povijest hrvatskoga naroda u Svebarju i Crnoj Gori kao dan u kojemu su visoki predstavnici hrvatskih vlasti na čelu s ministrom vanjskih i europskih poslova Goranom Grlićem Radmanom, vjerojatno prvi put nakon ugasnuća Crvene Hrvatske, službeno posjetili Bar te poručili Hrvatima iz Svebarja, pripadnicima najjužnije autohtone hrvatske zajednice na istočnoj jadranskoj obali, da je Hrvatska uz njih. Snažna je to poruka ohrabrenja zajednici od oko 3000 Hrvata (od kojih se Hrvatima iz dobro znanih razloga izjašnjava tek mali broj) koja je gotovo tisućljetnoj izdvojenosti unatoč očuvala svoj identitet. Posebno su emotivni bili prizori iz barske konkatedrali u kojoj su zasjale narodne nošnje iz različitih dijelova Svebarja, toga razmjerno maloga, ali vrlo raznolikoga područja u kojemu su Hrvati i gradsko (u Baru), i primorsko (u Spiču), i brdsko stanovništvo (u Zupcima i Šestanima). Kao osobi koja u Svebarju istražuje posljednjih šest godina, teško mi je suspregnuti radost koju dijelim sa svojim prijateljima potpuno svjestan svih njihovih poteškoća, odricanja i osjećaja osamljenosti. Ovom prigodom htio bih spomenuti abecednim redom tek dvojicu Barana, Vladimira Marvučića i Iliju Vukotića, mojih prijatelja zahvaljujući kojima sam uzljubio Bar i Svebarje i koji polako, ali ustrajno raspiruju žeravicu barskoga hrvatstva. Ovo je ponajprije njihov dan i dan ostalih svebarskih Hrvata, ali i dan svih Hrvata jer Hrvatska je onoliko jaka koliko je jaka na rubu, a od danas je sigurno malo jača.
Foto: Ilija Vukotić
