Baština Izdvojeno Kultura Povijest

Tvrđava Barone

Tvrđava Barone (poznata i kao Šubićevac) iznad Šibenika nalazi se na položaju sv. Vid (brežuljak poznat pod nazivom Vidakuša) na visini od otprilike 80-90 metara nadmorske visine. Sagrađena je početkom Kandijskoga rata 1646. godine pred dolazak osmanske vojske, a nalazi se svega nekoliko stotina metara jugoistočno od tvrđave sv. Ivana koja je sagrađena nešto ranije iste godine te se u odnosu na nju nalazi na nešto manjoj uzvisini. Obje tvrđave služile su za obranu Šibenika koji je s mjesta na kojima su sagrađene bio u opasnosti od napada (posebice topništva) do trenutka njihove izgradnje koja je označila novo razdoblje u obrani grada. Tvrđava Barone nalazi se sjeverno od starogradske jezgre grada Šibenika, a gradske zidine uvelike su osigurane izgradnjom spomenutih tvrđava.

Forte Barone Degenfeld i Šubićevac

Sagradio ju je Nijemac u službi mletačke vojske barun Christoph Martin von Degenfeld zbog čega je poznata kao „Forte Barone Degenfeld“. Barun von Degenfeld bio je njemački vojskovođa, odnosno general u mletačkoj službi koji je kao plaćenik došao iz Venecije pomoći obrani Šibenika. Od 1647. godine zapovijedao je obranom Šibenika. Poznata je i kao tvrđava Šubićevac što je naziv prema obitelji Šubić te potječe iz 1912. godine. U to je vrijeme tvrđavu i okolicu kupila tadašnja općina te joj dodijelila novo ime.

Poznato je da je gradnja prvotne utvrde trajala otprilike dva mjeseca te da je bila dio utvrđenog sustava šibenskih fortifikacija u 17. stoljeću. Danas se prostire se na otprilike 4000 četvornih metara što ju čini tvrđavom impozantne veličine koju u današnje vrijeme vrlo rado posjećuju mnogi posjetitelji iz Hrvatske i svijeta. Što se tiče prostorne podjele tvrđave, ona je podijeljena na dva dijela. Onaj viši, na sjeveroistočnoj strani, obuhvaća dva polubastiona koji su spojeni zidinom i prilikom nadogradnje su ojačani zemljanim nasipima. Na tom dijelu nalazio se i dio namijenjen topništvu koje je s tih pozicija vrlo lako moglo gađati udaljena brda. Drugi dio, onaj niži, na jugozapadnoj strani, okrenut je prema starogradskoj i zidinama okruženoj jezgri Šibenika. U njemu su se nalazile prostorije koje su bile namijenjene smještaju vojnika i njima potrebne vojne opreme.

Objekti unutar tvrđave i nadogradnja prvotne utvrde

Tvrđava Barone je, kao i mnoge druge tvrđave toga vremena, imala brojne objekte raznih svrha. Riječ je o vojnim objektima koji su služili za smještaj zapovjednika vojske i posade, hrane, oružja i streljiva, ali i onima za skladištenje baruta koji je u to vrijeme bio neophodan za obranu. Sačuvani su određeni grafički prikazi tvrđave, a prvi poznati datira se u razdoblje druge polovice 17. stoljeća, točnije između 1659. i 1662. godine. Autor prikaza je nepoznat.

Povijesni izvori daju nam do znanja da je prvotno sagrađena utvrda (ridotto) bila nešto manje veličine od one koju poznajemo danas. Ona je naknadno ojačana te uzdignuta na status tvrđave, što se prema izvorima dogodilo u vrijeme mandata generalnog providura (upravitelja) Antonija Bernarda 1659. godine. Vjeruje se da je glavni razlog spomenutom uzdizanju na status tvrđave bio njezin dominantan položaj s kojega se lako moglo braniti sve u njegovoj neposrednoj blizini što je bilo neophodno zbog osmanskih napada. Nažalost, iz izvora nam nije poznato jesu li prilikom ojačanja prvotne utvrde, odnosno njezine nadogradnje u konačan izgled tvrđave kakvu danas poznajemo uklopljeni neki od obrambenih zidova prvotne utvrde. Pretpostavka je da je prvotna utvrda nadogradnjom najmanje udvostručena, što nam daje do znanja da je ovdje riječ o golemom i vrlo zahtjevnom zahvatu za razdoblje 17. stoljeća.

Prilikom istraživanja tvrđave pronađen je bedem sa šetnicom. Na njegovu spoju sa sjeverozapadnom zidinom pronađeni su ostatci ulaza u tvrđavu. Riječ je o vrlo uskom i zavojitom ulazu koji je završavao stepenicama od kamena kojima se spuštalo na nižu razinu tvrđave. Spomenuti ulaz predstavlja ulaz iz završne graditeljske faze tvrđave.

Natpis generalnog providura Antonija Bernarda

S tvrđave Barone sačuvan je jedan dio natpisa generalnog providura Antonija Bernarda (1656. – 1660.). Taj je natpis vrlo vjerojatno stajao iznad spomenutih ulaznih vrata tvrđave. Natpis glasi:

VALIDISSIMUS HOC IN HOSTES

MUNIMENTUM AMPLIUS TUTIUSQUE

REDDERE SEDULO CURAVIT

PRAESTANTISSIMUS PROVINCIAE PRAESES

ANTON. BERNARD. D. MARCI PROCUR.

ANNO SALUTIS MDCLIX

BELLI VERO XV

Iz natpisa je vidljivo da je providur Bernardo ojačao tvrđavu 1659. godine (petnaesta godina Kandijskoga rata).

Materijalni nalazi na tvrđavi Barone vrlo su skromni te se odnose uglavnom na metalne predmete vojnog naoružanja, opreme, ulomaka keramike i stakla. Kao najzanimljiviji nalaz često se spominju tri olovna puščana zrna kuglastog oblika i promjera 16-18 mm koji se datiraju u razdoblje od 15. do 19. stoljeća. Tvrđava Barone napuštena je do polovice 19. stoljeća. Do svoje obnove koju je pokrenuo grad Šibenik 2014. godine tvrđava je stajala zapuštena, ali nakon spomenute obnove redovito se koristi za mnoge kulturne manifestacije te je otvorena za sve posjetitelje. S prostora tvrđave prostire se predivan pogled na starogradsku jezgru Šibenika i njegovu neposrednu okolicu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Domovinski rat u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Korištena literatura i internetski izvori:

  1. I. Glavaš, A. Karađole, J. Pavić, O tvrđavi Barone iznad Šibenika, Portal: godišnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda, br. 9., 2018., 49-59.;
  2. I. Livaković, Tisućljetni Šibenik, Šibenik, 2002., 101.;
  3. Tvrđava kulture Šibenik: https://www.tvrdjava-kulture.hr/hr/tvrdava-barone/bastina/;
  4. Turistička zajednica grada Šibenika: https://www.sibenik-tourism.hr/lokacije/tvr-ava-barone/6.html.

O autoru

Ivan Samardžija