Skriveno u zaleđu Zadra nalazi se malo mjesto koje je za vrijeme Domovinskog rata doživjelo strašnu sudbinu.
Skriveno u zaleđu Zadra nalazi se malo mjesto koje je za vrijeme Domovinskog rata doživjelo strašnu sudbinu. Zbog toga što je Škabrnja bila čisto hrvatsko selo, bila je „trn u oku“ mnogima. Kako bi neprijatelj izbio do Zadra, selo je moralo biti uništeno, a i kao čisto hrvatsko, nije se uklapalo u taj „srpski“ kraj.
Tri su mjeseca branitelji odolijevali napadima agresora, no 18. studenog 1991. Škabrnja, kao i Vukovar, pada. Agresor je u svoj konačni, zadnji napad krenuo iz susjednih mjesta – Zemunika Gornjeg i Biljana, potpomognut jedinicama JNA pod vodstvom Ratka Mladića i paravojnim formacijama. Tu se ističe Vasilije Vidović kojeg 1994. godine Vojislav Šešelj proglašava četnickim vojvodom .
Napad je započeo u ranim jutarnjim satima snažnom raketno-topničkom paljbom. Nakon toga je agresor s oko tridesetak tenkova mjesto stavio u okruženje. Branitelji u toj situaciji nisu više mogli braniti Škabrnju te počinje povlačenje i ulazak agresora u mjesto. Stanovništvo se sakriva, no nakon zauzimanja mjesta, agresor masakrira 26 branitelja i 58 civila.
O kakvom je neljudskom činu bila riječ govore podatci s Patološkog odjela zadarskog Medicinskog centra: eksplozivne i strijelne ozljede glave u potiljak i zatiljak, prsnog koša i trbuha zadane iz najveće blizine, zgnječenje glave i prsnog koša izazvane gaženjem tenkom, odsječene uši i mnoge druge strašne ozljede.
Selo je bilo u potpunosti devastirano, uništene su kuće, crkvene građevine i gospodarski objekti. Nakon što je selo uništeno, čitav kraj je miniran, zbog čega je kasnije poginulo još civila koji su pokušali pobjeći iz Škabrnje.
