Donosimo drugi dio ratnog puta 1. gardijske brigade HVO-a „Ante Bruno Bušić“
Armija BiH u srpnju 1993. godine pokreće operaciju osvajanja doline Vrbasa. Posebno je teško bilo u Uskoplju u kojem su se vodile ulične borbe i koje je bilo podijeljeno na dva dijela. Tamo do izražaja dolazi sva snaga koju su „Bušići“ imali. Položaje koje su „Bušići“ držali Armija BiH nije mogla uzeti, a interventne skupine „Bušića“ uspijevale su vratiti većinu položaja koje su izgubile druge postrojbe. Tih dana Željko Šiljeg je napisao: „Pukovnija Ante Bruno Bušić najstabilnija je postrojba na uskopaljsko-ramskom bojištu. Svakome pomaže, neprekidno aktivno djeluje, ni od koga ne traži pomoć, sami brinu o sebi, 25% ljudstva smjenjuju, a 75% je neprekidno na položajima.“
Unatoč tome što je prema zapovijedi o osnivanju “Bušića“ planirano brojno stanje od 1200 ljudi, pukovnija nikada nije imala više od 600 pripadnika. Pomoćnik načelnika za profesionalnu vojsku skrenuo je na to pažnju Glavnom stožeru HVO-a, gdje piše : „Pukovnija Ante Bruno Bušić je od 20. lipnja do 20. srpnja imala 17 mrtvih i 46 ranjenih pripadnika, što je za sastav koji u dvjema operativnim zonama ima ukupno oko 400 ljudi strahovito opterećenje. U dva mjeseca (60 dana) pukovnija je imala 50 dana terena, u kojem je imala četiri akcije s napadnim djelovanjem, dok su se „odmarali“ čuvajući crte obrane. Stupanj premorenosti pripadnika postrojbe ilustrira rečenica pukovnijskog liječnika kako zbog premorenosti organizam vojnika koji je ranjen nije izdržao povredu koja je u normalnim okolnostima bezopasna po život.
Kraj 1994. godine i sukob s Armijom BiH Bušići su (izuzev žepačke bojne koja je bila kralježnica obrane žepačke enklave) dočekali na uskopaljskom ratištu. Pukovnija potom prelazi u Čapljinu, gdje u vojarni “Božana Šimovića” počinje preustroj pukovnije u 1. gardijsku brigadu HVO “Ante Bruno Bušić”. Tada se prvi put na jednom mjestu objedinjuju sve bojne brigade, priključuju im se i tenkovske, topničke i mehanizirane bojne te se osniva protuoklopna raketna divizija. Pod zapovjedništvom tada brigadira, a kasnije generala Željka Glasnovića, novoustrojena 1. gardijska brigada HVO-a „Ante Bruno Bušić“ sprema se za odlučujuće oslobađajuće operacije.
Početkom studenog 1994. godine odvija se operacija „Cincar“, prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine. Ovom operacijom oslobođen je veći dio Kupreške visoravni, uključujući Kupres u kojega je 3. studenog 1994. godine prva ušla upravo 1. gardijska brigada HVO-a „Ante Bruno Bušić“.
Početkom prosinca u operaciji „Zima 94.“, koja će ostati upamćena po strahovitim hladnoćama na livanjskom bojištu, „Bušići“ ovladavaju kotama Javorova kosa i Maksov vrh, a na kupreškom bojištu selom Zlosela i kotom Križ. Također, jedna bojna bila je angažirana na pravcu proboja Livno – Bosansko Grahovo.
U oslobodilačkoj operaciji „Ljeto 95.“, „Bušići“ su bili angažirani na vezivanju srpskih snaga od Livna do Kupresa. Dobili su pravac napada Opaljenica – Procip – selo Bajramovci. Kotu Procip u VRS su zvali „Bastilja“ jer je to zbog svoje važnosti bio najutvrđeniji položaj koji su Srbi držali. Dana 25. svibnja „Bušići“ zauzimaju kotu Procip 1459 i probijaju crtu VRS iznad kupreške visoravni. Ovo HVO nažalost nije iskoristio jer lijevi susjed „Bušića“ nije zauzeo kotu Kujača, što je bio preduvjet za nastavak napada „Bušića“.
Dan uoči operacije „Oluja“ u sklopu vezivanja srpskih snaga „Bušići“ su napali kotu Prika Jelovača. VRS je upravo na tu kotu postavio neke od najelitnijih postrojbi, Specijalnu policiju VRS i specijalnu jedinicu „Panteri“. Prvi put se dogodilo da „Bušići“ nisu uspjeli probiti neprijateljsku crtu. U borbi prsa u prsa „Bušići“ su pretrpjeli najveće gubitke u jednom danu na svome ratnom putu. Taj dan imali su šest poginulih i 14 ranjenih pripadnika.
U operaciji „Maestral“ „Bušići“ su se ponovo sreli sa „Panterima“ kod Jajca, gdje su im vratili s kamatama, a nakon toga „Panteri“ su prestali postojati kao postrojba. Upravo u operaciji „Maestral“, 12.rujna 1995. Godine, „Bušići“ slamaju otpor VRS, ulaze u Šipovo te ovladavaju širim područjem grada. Dan kasnije ulaze u selo Majdan, nastavljaju prema Mrkonjić Gradu i po zapovijedi se zaustavljaju 4 kilometra ispred njega.
Hrvatske snage Mrkonjić Grad oslobađaju u narednoj operaciji „Južni potez“ u kojoj su „Bušići“ s drugim postrojbama HV-a i HVO-a izbili na Manjaču, gledajući kao na dlanu Banja Luku, iz koje je bježalo što je pobjeći moglo. Po političkom nalogu, zaustavljeno je napredovanje hrvatskih snaga. Uslijedio je Daytonski sporazum, a 1. gardijska brigada HVO-a „Ante Bruno Bušić“ svoje je sjedište izgradila u Drvaru, dok je dio postrojbe ostao na Kupresu.
