“Paljba je prestala, a asfaltom je tekao pravi potok krvi” – žestoke ulične borbe u Pakracu

Nakon oslobađanja Lipika, ubrzo se pristupilo oslobađanju okupiranih dijelova Pakraca i okolice. Dana 11. prosinca započela je akcija oslobađanja istočnog i jugoistočnog dijela Pakraca koji su bili pod kontrolom neprijatelja, te sela Japaga i Šeovica, koja su bila jedna od najvećih srpskih uporišta.

Na glavnom smjeru napada išla je varaždinska 104. brigada HV-a, odnosno njezina 3. bojna i jedna satnija iz 2. bojne. Njima su pridodani domaći branitelji iz 2. satnije pakračkog 76. samostalnog bataljuna HV-a i ona je trebala od pakračke bolnice izbiti na Gavrinicu i tamo skupa s ostalim snagama osloboditi Japagu i Šeovicu.

Na lijevom boku napada bile su Specijalna jedinica PU Bjelovarske Omega, Specijalna postrojba MIG (studenti dragovoljci s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu), pripadnici MUP-a (koji su činili policajci iz Pakraca, Lipika, Bjelovara, Virovitice, Koprivnice, Križevaca, Čazme, …), križevačka 3. pješačka bojna 117. brigade HV-a te 3. satnija 76. bataljuna. Dio Omega, pakračkog MUP-a i 2. satnije 76. bataljuna trebao je Vinogradskom ulicom i Ulicom kneza Branimira također izbiti na Gavrinicu i spojiti se sa 104. brigadom, drugi dio Omega, postrojbe MIG i MUP-a trebao je ovladati Ulicom Kalvarija (tada Ulica 40. divizije) i izbiti u Pakračke vinograde, Križevčani su trebali osloboditi Ulicu kralja Tomislava, Strossmayerovu ulicu i Gundulićevu ulicu prema Kusonjama, a 3. satnija 76. bataljuna trebala je ovladati predjelom oko pilane i Šokačkim Kusonjama.

Akcija je započela u rano jutro 11. prosinca. Snage na glavnom pravcu napada prema Gavrinici postigle su određene uspjehe, međutim zaustavljene su snažnom artiljerijskom i topničkom vatrom pobunjenika. Prilikom razmjene vatre s neprijateljem pogiba pripadnik 104. brigade Miljenko Banić.

Njegov suborac i zapovjednik, pukovnik Zdenko Beštek opisao je njegovu pogibiju: Do popodnevnih sati borilo se koliko se god moglo da se probije linija neprijatelja, međutim  nije se uspjelo i u jednom trenutku tih aktivnosti, da se pokuša probiti barikada sa jakim snagama neprijatelja, stradao je i teško je ranjen naš suborac Miljenko Banić. Kod prebacivanja ostao je na cesti, teško ranjen i pozivao je u pomoć, naravno. Međutim, eto našao se jedan hrabar naš budući franjevac, koji je nakon rata završio za franjevce, imao je jedini pancirku i u tom trenutku, puzeći došao je do Miljenka Banića, izvukao ga teško ranjenog natrag, u sklonište. Nije bilo nosila, nije bilo ništa, dečki su otkinuli vrata, i pokušali su ga izvući van, no međutim od teških ozljeda i rana je preminuo. Taj isti naš, Mičuda Vjekoslav, imao je jedini pancirku i u tom izvlačenju dobio je također geler u pancirku.

Na tom pravcu, od gelera minobacačke granate koja ga je pogodila u preponu pogiba i domaći branitelj Stjepan Lenče, pripadnik 2. satnije 76. bataljuna.

Još veća tragedija dogodila se u Ulici Kalvarija. Omege su bili koncentrirane oko dječjeg vrtića na Kalvariji, a pomoć im je upućena skupina virovitičkih policajaca. Oni uistinu jesu došli u Ulicu Kalvarija međutim sjeverni od Omega i tako upali u neprijateljsku zasjedu. Neprijatelj je otvorio vatru na deset virovitičkih policajaca iz gotovo svih raspoloživih sredstava. Tihomir Duvnjak bio je jedan od sudionika ovog događaja te se u knjizi Mirka Lukaša „Rane /iz/ devedesete“ prisjetio stradavanja svojih suboraca: Paljba je prestala, a asfaltom je tekao pravi potok krvi. Ostao sam u zaklonu i gledao što učiniti. Bio sam šokiran viđenim, a nemoćan da ikome pružim bilo kakvu pomoć. Prestala je paljba i čuo sam poziv na predaju. Pogledam prema cesti i pitam tko će se ići predati. Vidim da je Darko Strugar pogođen direktno u glavu, krvari obilno i ne daje više znakove života. U njegovoj blizini Damir Salopek pognuto kleči na asfaltu nemoćan se pomaknuti zbog rafalnom paljbom pogođenih nogu. Slavko Jagarinac je imao još toliko snage da otpuže do jednog grmlja odakle je glasno tražio pomoć, sve dok pod težinom rana nije iskrvario i preminuo. Damir Babuk naslonio se leđima na drva koja su bila složena u dvorištu jedne kuće, olakšavajući si prostrijelne rane koje je dobio u predjelu prsa i trbuha. Ali to četnicima nije bilo dovoljno Rafalno su pucali u njega dok god im je bio u dometu.“

Nažalost, navedena četvorica policajaca su poginula, dok su njihovim ranjenim suborcima u pomoć priskočile Omege izvukavši ih na sigurno. Sljedeći dan Omege nastavljaju oslobađanje Ulice Kalvarija te uz pomoć tenka ovladavaju istom. Nastavljaju prema dječjem vrtiću i kapelici sv. Vida na brdu u Pakračkim vinogradima. Međutim, tu nailaze na minsko polje i neprijateljski bunker te ih trojica bivaju ranjeni. Također, zaprijetila im je opasnost od okruživanja i ponavljanja zločina u Kusonjama, međutim uz pomoć BOV-a uspjeli su se izvući prema gradu.

Na sjevernom dijelu grada 11. prosinca 3. satnija 76. bataljuna i 3. bojna 117. brigade ulaze na tzv. Pilanu, Šokačke Kusonje i Gundulićevu ulicu. Tom prilikom od minobacačke granate u Šokačkim Kusonjama pogiba pripadnik 76. bataljuna Adolf Fogl.

Ova akcija još jednom je pokazala da su hrvatske snage na pakračkom ratištu spremne napadno djelovati i oslobađati okupirana područja. Iako glavni cilj napada nije ostvaren, na sporednom pravcu napada hrvatske snage ostvarile su značajne rezultate i oslobodile dijelove samog grada Pakraca. Uz teritorijalne dobitke, pozitivan ishod akcije bilo je i vezivanje neprijateljskih snaga na ovo područje čime je oslabljena njihova obrana na sjeveru i istoku, odnosno pravcima na kojima su napadale požeška 123., virovitička 127. i slatinska 136. brigada HV-a. U ovoj akciji, prema dostupnim informacijama život je izgubilo 7 hrvatskih branitelja. Poginuli su Miljenko Banić (104. brigada), Adolf Fogl i Stjepan Lenče (76. bataljun), Damir Salopek, Damir Babuk, Slavko Jagarinac i Darko Strugar (MUP Virovitica), dok je 11 branitelja teško ranjeno, a lakše ranjeni nisu se ni brojali.

Djelomičan neuspjeh ove akcije možemo tražiti u činjenici da su u JNA znali da se planira napad već 7. prosinca u 00:35, dakle više od četiri dana od njezina početka, što sugerira snažno djelovanje pete kolone. Za ovu akciju su karakteristične i izrazito niske temperature koje su se spuštale čak do -20°C, još više otežavajući borbu. Novi pokušaj oslobađanja jakih srpskih uporišta dogodit će se krajem prosinca iste godine u operaciji pod nazivom „Alfa“.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.