Na današnji dan 1964. godine rođen je jedan od heroja Domovinskog rata Miroslav Međimurec koji je u ratu bio pomoćnik zapovjednika 2. bojne 132. brigade za operativne poslove. Rođen u Suhopolju, u skromnoj i vrijednoj obitelji odrasta uz oca, majku i brata. O njegovom predratnom životu progovorila je njegova supruga Nataša.
Prije nego je došao u Orahovicu, Miro je osnovnu školu završio u rodnom Suhopolju. Otac i majka zaista su puno radili ne bi li ga iškolovali. Pokojni otac bio mu je zidar, a majka, s druge strane, ljeti je išla po nadnicama. Nakon završene osnovne škole upisuje srednju, da bi zadnja dva razreda srednje upisao u Orahovici i to smjer suradnik u nastavi. U šesnaestoj godini dolazi u Orahovicu gdje ga i upoznajem. Išli smo u isti razred. Ljubica Bešlić bila nam je razrednica i od tada smo postali nerazdvojni. Nakon završene srednje škole, upisuje fakultet Općenarodne obrane i društvene samozaštite u Zagrebu te se nakon završenog fakulteta zapošljava u štabu Teritorijalne obrane u Orahovici. U 23. godini postaje otac, uvijek onako nasmijan i veseo. Volio je društvo, bio je odgovoran u svom poslu i zaista bio je da ga se takvog trebalo svijećom tražiti.
Početci Domovinskog rata na području bivše općine Orahovica, zatiču Miroslava u štabu Teritorijalne obrane, kada se sa svojim suradnicima i kolegama uključuje u organizaciju i obrambene zadatke, koji su uključivali formiranje borbenih položaja te organizaciju ljudstva, ali i postavljanje temelja za organizaciju većih borbenih jedinica, kao što je bila 2. bojna 132. brigade, do čijeg je osnivanja došlo u listopadu 1991. godine, na školskom igralištu u Čačincima.
Naime, postoji jedna anegdota vezana za te prve ratne dane. U to vrijeme bili smo u Čačincima gdje nam je jedno vrijeme bio i štab te nam je jedan dan došla jedna veća količina naoružanja, međutim, to su uglavnom bile stare puške, od milja zvane ”tandžare”, ali kad nemate naoružanja, svaka je puška dobrodošla. I u toj podijeli pušaka vodio sam evidenciju zaduženja, kad je na red došao jedan od branitelja, koji je dosta negodovao oko puške, koju je dobio. Bilo je tu i malo povišenih tonova, no, u tom trenutku prepiranja naišao je pokojni Miro, koji me je upitao: „Grga, u čemu je problem?!“ Ja sam mu na to odgovorio, da čovjek ne želi s takvim oružjem na položaj. Miro je u tom trenutku došao do njega i pitao: „U čemu je problem?!“, na što mu je ovaj nervozno odgovorio: „Kako da ja s ovakvom puškom idem u rov?!“. Miro onako smiren i staložen, kakav je uvijek bio, upitao je: „A kakvu bi vi pušku?!“ na što je gospodin odgovorio da nigdje ne želi bez automatske puške. U tom je trenutku Miro sa svog ramena skinuo svoju automatsku pušku i dao ju tom čovjeku. Na to sam ja upitao: „Pa daj čovječe, kako ćeš ti sad bez puške?!“ Onako hladan i nasmijan odgovorio mi je: „Ja ću se snaći!“. Ne mogu Vam opisati kakva je tada energija iz njega izvirala, koliko je hrabrosti i brige on pokazao u tom trenutku. Zaista, bio je ljudina i čovjek, na kojeg si se mogao u svakom trenutku osloniti.
Prisjetio se Ivan Grgurić svoga radnog kolege i velikog prijatelja. Prosinac 1991. godine i operacija Papuk ’91 pred 2. bojnu postavila je nove zadatke. Početkom prosinca, na čelo 2. bojne stupaju novi zapovjednici te dolazi do konsolidacije u zapovjednom lancu.
U tom se ratnom kaosu Miro pokazao kao pravi operativac, koji je jako dobro vladao situacijom na terenu. Nije postojao položaj snaga bojne za koji on nije znao, kao i punktove, rute patrola i straže ostalih cjelina orahovačkih obrambenih snaga. Zapovjedništvo bojne s punim povjerenjem moglo se osloniti na provedbu zadaća za koje je Miroslav bio zadužen i on ih je izvršavao u cijelosti i besprijekorno, bez obzira na vremenske i taktičke uvjete. Borbene položaje pripadnika bojne nadzirao je redovito, najčešće dva puta dnevno, osobno se angažirao i utjecao na poboljšanje kvalitete obrane. Često smo se zajedno zadržavali na pojedinim punktovima, djelujući tako ohrabrujuće za branitelje. Izuzetno racionalan, komunikativan, susretljiv, ni oko čega nije stvarao problem i uvijek je nastojao biti uzor i prvi.
Prisjetio se Goran Sokol, tada zamjenik zapovjednika 2. bojne 132. brigade svojih susreta i suradnje s pokojnim Miroslavom. Nakon operacije Papuk ’91, Miroslav s bojnom odlazi u Ivanovac, gdje se zadržava sve do svibnja 1992. godine, kada odlazi na svoj posljednji zadatak na područje Posavine.
To su bili večernji sati – na vrata su mi pozvonili nekolicina muškaraca. Otvorila sam i od svih njih u onom mraku jedino se sjećam doktora Stanka Sikore, koji mi je rekao: „Nataša! Miroslav je zarobljen. Znam samo da ako ostane živ, ostat će bez noge!“. To je bila jedina informacija, koju sam ja tog dana dobila i narednih četrnaest dana nisam znala ništa.
S tugom se prisjećala Nataša tog kobnog 20. svibnja kada je u Posavini, predvodeći izvidnička djelovanja Hrvatske vojske, poginuo njezin suprug Miroslav.
Nikad neću zaboraviti tu scenu, kad sam dobio zadatak obavijestiti Mirinu obitelj o njegovoj pogibiji. To su najtragičniji trenutci, kad vam u jednom trenutku poginu petorica suboraca i sad trebate obavijestiti njihove obitelji o tome što se dogodilo. Dolazim pred kuću sa svojim nadređenim, gospodinom Barukčićem, gdje me je dočekao Natašin otac. Kao da ga sad gledam, gdje prekriženih ruku stoji naslonjen na auto, s upaljenom cigaretom u rukama, a u tom trenutku iz kuće izlazi njezina mama i počinje plakati, odnosno vrištati i tu meni Natašin otac, pokojni Veljko, kaže: „Ništa mi ne moraš reći. Gotovo je jel?!“, ja sam samo spustio glavu i onda je i on zaplakao. Meni je tih par trenutaka izgledalo kao vječnost, a za mene su to najtužniji trenutci Domovinskog rata!
Tonino Rađenović, pomoćnik zapovjednika za IPD 2. bojne 132. brigade
Svoju dosljednost i domovinsku nastrojenost platio je životom.
Ono što nikako ne mogu preboljeti jest činjenica što su mi kćerke odrasle bez oca, no, znate kako Bog uzima dobre, a bio je stvarno divan i krasan suprug i otac.
Nataša Međimurec, supruga
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
