Obrana hrvatskog neba – ratni Antonovi na nebu iznad istočne Slavonije (prvi dio)

Nedostatak naoružanja i opreme osjetio se u svim segementima Zbora narodne garde odnosno Hrvatske vojske na samom početku njezina stvaranja i djelovanja. Uz oduzimanje naoružanja iz skladišta hrvatskog sustava Teritorijalne obrane koje je organizirala JNA, manjku naoružanja doprinijele su i određene odluke međunarodnih institucija. Tako je Europska Zajednica donijela odluku o zabrani uvoza naoružanja u SFRJ u srpnju 1991., a tu je odluku podržalo i Vijeće sigurnosti UN-a Rezolucijom 713 u rujnu iste godine. Formalno, zabranjen je uvoz na prostor čitave Jugoslavije iako kad se usporedi količina opreme i naoružanja jugoslavenskih oružanih snaga i mlade hrvatske policije i vojske jasno je da su odluke išle na štetu hrvatske strane. Ipak, manjak naoružanja, tehnike i ubojitih borbenih sredstava nije sprječavao hrvatske obrambene snage da improvizacijom nadomjeste njihov nedostatak, ali i da u pojedinim slučajevima nadmaše vojnu moć neprijateljske strane.

Na takav način suprotstavljanja neprijatelju odlučili su se i pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek koji su dali veliki doprinos dostavom humanitarne pomoći Vukovaru, ali i njegovoj obrani. Ovih dana obilježava se 30. obljetnica pogibije četiri pripadnika Voda u svom ratnom klipnom zrakoplovu Antonovu 2. prosinca 1991. tijekom izvršenja zadatka gađanja mosta na Bosutu kod Nijemaca. Poginuli su piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. Svojim znanjem uspijevali su izbjeći neprijateljskoj protuzračnoj obrani sve dok, ciljano zbog Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, nije dopremljen tada vrhunski protuzračni sustav Kub-M iz Kragujevca kojim su ih uspjeli srušiti. Njihovo djelovanje vjerojatno je najbolje opisao zapovjednik obrane Vukovar Branko Borković riječima da je to bila „hrabrost koja je graničila s ludošću.“.

Ratna jesen 1991. donijela je fascinantne slučajeve u kojima su znanje i kreativnost u nemogućim situacijama i uvjetima doprinosili početnim hrvatskim uspjesima u sukobima sa snagama pobunjenih Srba i JNA. Jedan od takvih slučajeva odnosi se na hrvatsko zrakoplovstvo koje je stvoreno na krilima poljoprivrednih i sportskih zrakoplova upravo u jesenskim danima 1990. i 1991. godine. Naravno, ne smije se izgubiti iz vida da je i prije stvaranja zrakoplovnih jedinica/vodova kao sastavnica HV odnosno Hrvatskog ratnog zrakoplovstva postojala i letačka postrojba hrvatske specijalne policije. Vjerojatno najpoznatiji slučaj u kojem su sudjelovali hrvatski policijski helikopteri zbio se u (pred)ratnom vremenu 17. kolovoza 1990. pri pokušaju sprječavanja terorističkog djelovanja pobunjenih Srba na prostoru Dalmatinske zagore i Like. Njihov zadatak uspostave javnog reda i mira te poštivanja ustavnopravnog poretka zaustavila je prijetnja Komande 5. Zrakoplovnog korpusa JNA da će po njima djelovati zrakoplovi JNA te su se helikopteri pod prisilom vratili u Lučko.

Na sinjskom sportskom aerodromu 17. listopada 1990. oformljena je zrakoplovna skupina, Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split, sastavljena od pilota aero-klubova Sinj i Split koristeći zrakoplove tipa C-172, C-188, UTVA-5, AN-2 i DO-28. Tijekom proljeća 1991. ušla je u sastav 4. brigade ZNG-a kao Samostalni zrakoplovni vod gdje je i ostala do siječnja 1992. kada dolazi do njezine reorganizacije i resistematizacije. Jedan dio ostaje pri 4. gbr HV, a ostatak prelazi pod upravu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Prvi borbeni let izveli su u lipnju 1991. godine. Još je jedan zrakoplovni vod osnovan 1990. i to u Slavonskome Brodu, Samostalni zrakoplovni vod.

U srpnju 1991. formirane su zrakoplovne grupe pri Zapovjedništvu ZNG-a, a početkom rane jeseni nakon što su preuzete zrakoplovne baze i zračne luke Lučko, Pula i Divulje (tek 25. prosinca i baza Pleso), započinje osnivanje zapovjedništava zrakoplovnih baza HRZ-a i prvih zrakoplovnih eskadrila. Stupanjem na snagu Zakona o obrani 20. rujna 1991. snažnije se počinje s ustrojavanjem hrvatskih obrambenih snaga, kopnene vojske, ratne mornarice (HRM) i ratnog zrakoplovstva (HRZ), ne samo zakonski već i funkcionalno, tamo gdje je bilo mogućnosti osobito nakon uspješnih akcija preuzimanja vojarni JNA širom Hrvatske.

Upravo ta početna faza ustrojavanja hrvatskoga ratnog zrakoplovstva završava utemeljenjem Zapovjedništva HRZ-a i PZO-a (Protuzračne obrane) 12. prosinca 1991. te se na taj datum svake godine obilježava Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Može se zaključiti da su temelji hrvatskih vojnih zračnih snaga stvoreni na krilima privrednih i sportskih zrakoplova, ali i na velikom entuzijazmu hrvatskih zrakoplovaca.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.