Nakon mnogobrojnih pregovora, sporazuma i primirja, koji su se posebno intenzivirali 1994. godine (Zagrebački sporazum krajem ožujka i zatim Gospodarski sporazum početkom prosinca 1994.), koje srpska strana nije poštovala, 1. svibnja 1995. hrvatske snage brzom su akcijom u svega tridesetak sati oslobodile oko 500 kvadratnih kilometara dotad okupiranog teritorija i oslobodile zapadnu Slavoniju. Vojno-redarstvena operacija Bljesak trajala je od 1. do 4. svibnja i Hrvatska vojska bila je za nju dobro pripremljena. U vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Poginuo je ili od posljedica ranjavanja preminuo 51 hrvatski branitelj, a 162 branitelja su ranjena.
U znak odmazde zbog gubitaka koje su pretrpjele u Bljesku, srpske su snage 2. i 3. svibnja 1995. izvršile niz terorističkih napada na civile u hrvatskim gradovima. Zagreb je napadnut raketama s kasetnim punjenjem, dok su građani Karlovca i Siska bili izloženi topničkim projektilima. Napadnuto je i Jastrebarsko.
Drugog dana operacije, u utorak 2. svibnja 1995. te zatim sljedećeg, 3. svibnja, pobunjeni Srbi s okupiranog hrvatskog teritorija napali su grad Zagreb. Napad je izveden višecjevnim raketnim bacačem M-87 Orkan, kojime se ispaljuju nenavođene rakete i inače se tijekom vojnih djelovanja primarno koristi za djelovanje po vojnicima i oklopnim vozilima. M-87 Orkan ispaljen je sa okupiranog područja, sa Slavskog polja u blizini Vojnića.
Svaka raketa ispaljena na Zagreb 2. i 3. svibnja 1995. sadržavala je kazetnu bojevu glavu s 288 tzv. zvončića. Ti zvončići izbacuju se na visini od 1.000 metara iznad cilja. Prilikom udara svaki zvončić eksplodira i oslobađa 420 čeličnih zrna. Ubojiti domet svakog čeličnog zrna je deset metara. Maksimalni domet paljbe je 50 kilometara i na toj udaljenosti greška paljbe po cilju je jedan kilometar u bilo kojem smjeru.
Dana 2. svibnja na Zagreb su iz raketnog bacača Orkan ispaljene rakete koje su izbacile zvončiće na nekoliko lokacija iznad grada. Stradalo je križanje Vlaške i Draškovićeve, te nekoliko okolnih ulica, zatim područje Zrinjevca i Strosssmayerovog trga i okolne ulice (ulica Matice Hrvatske, Petrinjska ulica, Boškovićeva ulica, Mrazovićeva ulica), gimnazija u Križanićevoj ulici te zračna luka Pleso i pojedine kuće u Velikoj Gorici. Najteži udar pogodio je upravo područje Vlaške i Draškovićeve ulice gdje je poginulo 5 osoba (odnosno jedna osoba je teško ranjena i od posljedica ranjavanja je umrla mjesec dana kasnije, 3. lipnja). Nakon napada veliku opasnost za građane predstavljali su neeksplodirani zvončića rasuti po gradu.
Sljedećeg dana napad je ponovljen i ovoga puta stradalo je Hrvatsko narodno kazalište, Dječja bolnica u Klaićevoj, Akademija za kazališnu i filmsku umjetnost, Dom umirovljenika Centar te brojne stambene zgrade uglavnom u centru grada. Nekoliko je osoba ozlijeđeno i na području Kozari boka i postrojenja Chromos.
Posebno je dramatično bilo raketiranje Dječje bolnice u Klaićevoj ulici. Zgrada je teško oštećena a pogođena je i operacijska dvorana za vrijeme operacije. U bolnici se u tom trenutku nalazilo 300 djece u krevetima i 200 koja su s roditeljima čekala pregled te je u napadu ozlijeđeno dvoje djece (jedno od njih tromjesečna beba), dva djelatnika bolnice i troje roditelja. U dvorištu bolnice poginuo je tijekom deaktiviranja „zvončića“ pirotehničar zagrebačke policijske uprave a kasnije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, razminiravajući „Chromos“ na Žitnjaku.
Bolnicu su ubrzo obišli američki, ruski i francuski veleposlanik u pratnji ministra vanjskih poslova Mate Granića. Galbraith je pritom izjavio kako je neshvatljivo da se 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata događa ovakav barbarizam. Naglasio je kako se radi o čistom kršenje svih normi međunarodnog prava, a oružje koje se upotrebljavalo u napadima služi jedino i isključivo ubijanu što više ljudi. Ruski veleposlanik Leonid Kerestedžijanc, koji je napomenuo da je samo dva dana ranije bio u ovoj bolnici s unukom, dodao je kako se napad na civile i Dječju bolnicu jednostavno ne može oprostiti.
Osim raketiranja dječje bolnice Zagrepčani, ali i cijela hrvatska i svjetska javnost, posebno su bili zgroženi napadom na Hrvatsko narodno kazalište, u kojem su se upravo u tom trenutku odvijao pokus međunarodnog baletnog projekta „Donauballet“. Ranjeno je 14 osoba, uključujući 6 stranih državljana i to iz Ukrajine, Velike Britanije, Poljske i Slovenije.
Drugog dana raketiranja Zagreba ponovno je ozlijeđeno mnogo ljudi, u blizini Klaićeve – odnosno u Medulićevoj, Deželićevom prilazu, a ranjeno je i nekoliko umirovljenika u susjednom Domu umirovljenika.
Zvončići su nakon pada projektila pali i na drugu stranu Mažuranićeva trga, kod Obrtničkog doma i na autobusnu postaju te je i ovdje ozlijeđeno nekoliko osoba, kao i desetak osoba u autobusu koji je taman kretao s postaje, uključujući i vozača.
Raketiranje Zagreba 3. svibnja odnijelo je dva života – osim pirotehničara koji je poginuo na zadatku u Klaićevoj bolnici, 6. lipnja preminuo je i teško ozlijeđeni student filmske režije prve godine.
Ukupno je napadima na Zagreb 2. i 3. svibnja 1995. godine poginulo 7 osoba: Ivan Brodar, Damir Dračić, Stjepan Krhen, Ivanka Kovač, Ana Mutevelić, Ivan Markulin i Luka Skračić, a ranjeno njih 204. Važno je reći da su uz Zagreb napadnuti i gradovi Sisak, Karlovac ali drugi gradove u kojima je također bilo poginulih.
Kaosa u Zagrebu tijekom i nakon napada nije bilo. Sve su službe odradile svoj posao, na teren su uz policiju izašli i vatrogasci i Civilna zaštita, kola hitne pomoći u rekordnom su roku stigla do ozlijeđenih, nastava je privremeno prekinuta no vrtići su ubrzo nastavili s radom, a rad sveučilišta se odvijao neometano. Samo tijekom prvog dana napada na Zagreb prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih zvončića. Zanimljivo je spomenuti kako se, prema riječima načelnika Protueksplozivnog odjela, radilo se o zvončićima proizvedenima u Bugojnu 1989. godine, dakle o ostavštini arsenala JNA.
Također, o organiziranosti ali i humanosti i solidarnosti Zagrepčana svjedoči i činjenica da se nakon početka napada na Zagreb u tri dana u Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu javio 1131 dobrovoljni davatelj krvi, samo prvog dana krv je dala 621 osoba. Ispred zavoda u Petrovoj 3 čekalo se u redovima za dati krv, a dio davatelja je odgođen za druge dane jer su stvorene dovoljne rezerve. Bilo je i djece i staraca preko 65 godina koji zbog dobi nisu mogli dati krv.Bolnice iz čitavog svijeta nudile su pomoć Dječjoj bolnici u Klaićevoj, a strani liječnici željeli su doputovati i i pomoći ranjenima u bolnici.
Fotografija: Spomen ploča poginulima u napadu na Zagreb 1995. godine, Zagreb.hr, Službene stranice Grada Zagreba
„Jednodušno protiv Hrvatske“, Vjesnik, 4. 5. 1995.
„Sve laži kninskog radija“, Vjesnik, 4. 5. 1995.
„Dezaktivirano 490 neeksplodiranih „zvončića“, Vjesnik, 4. 5. 1995.
„Otvoreno optuživanje Martića“, Vjesnik, 5. 5. 1995.
