Domovinski rat Izdvojeno Povijest

Masovna grobnica Carev ribnjak u mjestu Antin

Malo slavonsko mjesto Antin smješteno u općini Tordinci, Vukovarsko-srijemska županija, heterogene nacionalne strukture, odnosno naseljeno s gotov 97% stanovništva hrvatske narodnosti, koja je na predmetnome području, nakon okupacije mjesta, gotovo u pravilu bila katalizator za provedbu etničkoga čišćenja.

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske operativnim je radom već do 1993. godine raspolagalo dijelom informacija koje se odnose na postojanje masovnih grobnica i to posebno onih na području istočne Slavonije, a uglavnom temeljem izjava preživjelih svjedoka. Tako su u odnosu na mjesto Antin prva svjedočanstva govorila kako postoji grobnica u blizini željezničke stanice, u dvorištu vikendice Ivana Matanovića zv. „Car“, a s kojima su pokopane i uginule domaće životinje.

Iako se glavnina podataka zapravo temeljila na izjavama svjedoka, nakon provedbe mirne reintegracije te zapljenom oskudne dokumentacije koja se odnosila na područje istočne Slavonije nalazio se i dokument tadašnjega SUP-a Vukovar od 14. studenoga 1991. godine. U istome je bilo jasno naznačeno kako su 7. studenoga 1991. godine pripadnici 12. (Novosadskoga) korpusa JNA u Antinu u Kolodvorskoj ulici u ribnjaku bez vode dimenzija 10x20x3 metra u dvorištu gore spomenutoga Ivana Matanovića pronašli posmrtne ostatke više osoba te o istome obavijestili djelatnike Stanice milicije Markušica. Drugoga dana licu mjesta pristupila su civilna tijela okupacijske paravlasti, Osnovnoga suda u Vukovaru s privremenim sjedištem u Dalju, te djelatnici SUP-a Vukovar. Iz spomenutoga je dokumenta razvidno kako su u ribnjaku pronašli  posmrtne ostatke 17 osoba, a za kojih 15 je ustanovljeno kako su usmrćeni tupim predmetima u predjelu glave dok su dvije (2) osobe usmrćene ubodom oštrim predmetom u predjelu vrata čiji se raspon dobi kretao od 50 do 66 godina te je tek jedna osoba bila ženskoga spola.

Po obavljenom uviđaju, u zaključku je navedeno je kako je istražni sudac naredio zalijevanje posmrtnih ostataka krečom te kako je isto i učinjeno.

Dana 13. travnja 1999. godine Županijski sud u Vukovaru naredio je ekshumaciju posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila stradalih tijekom agresije na Republiku Hrvatsku u mjestima Vukovar, Lužac, Sotin, Mikluševci, Antin, Tordinci, Korođ, Cerić i Bršadin za koja su saznanja ukazala kako se radi upravo o mjestima skrivenih masovnih i pojedinačnih grobnica.

Uz tadašnju Komisiju za zatočene i nestale, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske rukovodilo je operativnim dijelom posla – ekshumacije posmrtnih ostataka kao i njihova prijevoza na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku radi daljnje obrade istih te otkrivanja uzroka smrti.

Lokacija same masovne grobnice nalazi se u ulici Kolodvorska kbr.45 na kojoj se nalazila tada razrušena vikendica vl. Ivana Matanovića, a iza iste ribnjak dubine dimenzija približno 20×10 metara, dubine od 1.5 do 4 metra. Ribnjak je bio tek dijelom ispunjen vodom, a rubovi istoga obrasli vodenim raslinjem kao i obala oko istoga. Od jugoistočnog zida na rečene vikendice u smjeru juga pružaju se ostaci ograde načinjene od betonskih stupova. Uzevši u obzir navedene parametre, lokacija je obrađena strojno pri čemu je strojno kopanje započelo na površini od približno 5m2.

Jedna od poteškoća prilikom obrade ukazala se u samom početku kada se na oko 1 m južno od jugoistočnog ugla srušene vikendice naišlo na septičku jamu, s unutarnje strane obzidana punom opekom, a koja se prema izjavama sagradila nakon okupacije samoga mjesta. Jama je promjera 180m te pokrivena s dvije slomljene armirane betonske ploče dimenzija 1.50 x 0.60m. U komadu natrulog crvenkasto-bijelog pokrivača koji je izvučen žlicom bagera iz septičke jame, pronađena je jedna potkoljenica. S obzirom na to da je unutrašnjost septičke jame bila ispunjena vodom te neutvrđene dubine, voda je iz iste crpljenja motornom crpkom.

Dolaskom dva vatrogasna vozila započelo je crpljenje vode pomoću više crpki te je do poslijepodneva istoga dana iscrpljen veći dio vode iz ribnjaka kada su u njegovom sjeverozapadnom uglu postali vidljivi neraspoznatljivi ostaci odjevnih predmeta i nekoliko posmrtnih ostataka ljudskoga kostura – rebara. Tijekom čišćenja samoga ribnjaka, otkriveno je više posmrtnih ostataka nekoliko žrtava, a pored tijela dvije čahure strjeljiva 7.62 mm te uz iste i kosti životinja. Ukratko, kao i u slučaju većine pronađenih masovnih grobnica, korištena je takva lokacija koja ne samo što otežava pronalazak posmrtnih ostataka i sukladno tome onemogućuje progon odgovornih za počinjene zločin, ukazuje i na u potpunosti nedostojan pokop i dehumaniziranje usmrćenih osoba.

Preliminarnim nalazom utvrđeno je kako su iz masovne grobnice ekshumirani posmrtni ostaci devet osoba što je već tada naznačilo mogućnost kako je dio posmrtnih ostataka premješten na sekundarnu lokaciju, a uzevši u obzir ranije spomenuti dokument prema kojemu su u ribnjaku primarno bili pokopani posmrtni ostaci 17 osoba. Obradom i pregledom ekshumiranih posmrtnih ostataka utvrđeno je kako se radi o osobama srednje životne dobi, odnosno prosječne starosne dobi od 52 godine, raspona od najmanje 40 do najviše 61 godine pri čemu je jedna osoba bila ženskoga, a osam muškoga spola.

Svi usmrćeni bili su mještani Antina, koji su nakon njegove okupacije ostali u mjestu te u okvirnom razdoblju, pojedinačno od 25. listopada pa do 7. studenoga 1991. godine usmrćivani i naposljetku bačeni u masovnu grobnicu Carev ribnjak.

Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 12 osoba nestalih u mjestu Antin upravo nakon njegove okupacije i to uglavnom od kraja rujna do sredine studenoga 1991. godine. Mjesta skrivenih lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica mještana, žrtava iz Antina jedno je od otvorenih zahtjeva Republike Hrvatske prema Republici Srbiji. Do danas nadležna tijela te države, između ostaloga, nisu pokazala ikakav angažman koji bi ukazao namjeru rasvjetljivanja ove još uvijek najteže humanitarne posljedice iz Domovinskoga rata. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Literatura:

Evidencija o ekshumiranim, identificiranim i neidentificiranim posmrtnim ostacima iz pojedinačnih, masovnih i asanacijskih grobnica (stanje na dan: 06.XII.2021.)
Evidencija osoba nestalih u Domovinskom ratu i Evidencija smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa (stanje na dan: 06.XII.2021.)
Županijski sud u Vukovaru, Kazneno-istražni odjel, Poslovni broj: Kir-52/97, Zapisnik od 13. travnja do 23. travnja 1999. godine
MHB-UZN-STOZNDR: Srpska oblast Slavonija, Baranja i zapadni Srem, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sekretarijat u Vukovaru, Broj: D-17/91, Dalj, 14.11.1991. Predmet: Sitar Ivan i dr., nasilna smrt, izveštaj, dostavlja se-

O autoru

Ana Filko

Magistra socijalnog rada i magistra međunarodnih odnosa i diplomacije. Tijekom studija honorarno je radila u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata gdje se upoznaje s problematikom žrtava Domovinskoga rata. Profesionalni put nastavlja u Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja gdje se zadnje četiri godine primarno bavi pitanjem nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu s naglaskom na područje hrvatskoga Podunavlja. Povremeno objavljuje tekstove u svezi problematike pitanja nestalih, nasilno odvedenih i zatočenih osoba u Domovinskom ratu. Trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij povijesti na Fakultetu hrvatskih studija s temom masovnih grobnica žrtava Domovinskoga rata na području hrvatskoga Podunavlja.