Plasirati informaciju da 100%-tni ratni invalid prima mirovinu od 25.000 kuna i pritom u ta primanja uračunati dodatak za ortopedska pomagala i dodatak za tuđu njegu i pomoć krajnje je bešćutno čak i za ministra Matića.
Ovih smo dana bombardirani u medijima – što na portalima, što u novinama, što na društvenim mrežama, ustvari gdje god se okrenemo samo se priča o „visokim“ primanjima 100%-tnog hrvatskog ratnog invalida Đure Glogoškog. Tako možemo vidjeti kako ministar Matić na ploči zbraja ukupna primanja Glogoškog, iako je ustvari jasno da je naš ministar podatke već ranije pripremio na papiru, stavio pored ploče pa ih prepisuje kako ne bi ispao matematički nepismen; ipak je to viša matematika.
No, ustvari je žalosno gledati ga kako ispada smiješan – da se jedan ministar i uz to hrvatski branitelj, upušta u takve stvari da bi zadovoljio političare, odnosno prodavatelje magle.
Plasirati informaciju da 100%-tni ratni invalid prima mirovinu od 25.000 kuna i pritom u ta primanja uračunati dodatak za ortopedska pomagala i dodatak za tuđu njegu i pomoć krajnje je bešćutno čak i za ministra Matića. Nadalje, ministar govori o svojim primanjima, ali ne spominje sve silne dodatke i povlastice koje prima. Također, ne objašnjava kako je moguće da je na osnovi PTSP-a ostvarivao pravo na 80% invalidnosti, pa je ta invalidnost nakon naglog ozdravljenja pala na 50%.
Potrebno je istaknuti dvije činjenice koje zapanjuju; kao prvo, kako je netko uopće bio radno sposoban s 80% invalidnosti na osnovi PTSP-a da bi mogao raditi u Uredu Predsjednika RH, te druga – što to znači kada se smanji invalidnost sa 80% na 50%, je li onda osoba potpuno psihički zdrava, je li radno sposobna, gdje je nestao PTSP?
Poznavajući činjenicu da branitelji oboljeli od PTSP-a u najvećem broju slučajeva imaju invalidnost od 20% do 30%, a za iznimno teški oblik PTSP-a invalidnost je 50%, tražimo ministra Matića da transparentno izvijesti javnost o svojoj invalidnosti i po kojim je ona kriterijima ostvarena. Možemo stoga uočiti mnoge nedoumice i nejasnoće jer zakon propisuje jedno, a ministar Matić se svojim slučajem izdvaja iz toga zakona.
Primanja Đure Glogoškog donesena su prema zakonu i on je svoja primanja svakako zaslužio, borbom za slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku, za koju je bio spreman umrijeti te nikako ne zaslužuje da ga se proziva u svrhu politike i politikantstva. Tko su ti koji prozivaju Đuru i kolika su njihova primanja? Tko su ti hrvatski političari koji godinama unazađuju Hrvatsku, koji sve rade u vlastitome interesu, predstavljajući to kao rad za opće dobro? Tko su ti hrvatski političari koji svojim objašnjenjima odlazaka na skijanje službenim automobilom, korištenja zrakoplova i sličnim vrijeđaju intelekt i zdrav razum hrvatskoga naroda?
Političari koji se zatim pravdaju na način da ističu koliko su neki drugi koristili zrakoplov, a hrvatski narod bi onda trebao presuditi tko je manji lopov i njemu dati glas na izborim. Ti isti političari, kojima više od 60% hrvatskoga naroda ne vjeruje, daju si za pravo prozivati teško ranjenoga branitelja koji potpuno ovisi o brizi druge osobe, branitelja koji se je u tom nezavidnom položaju našao jer je časno branio Domovinu, dok su neki političari za to vrijeme studirali, gradili svoje karijere i brinuli se samo o svome interesu, što, možemo vidjeti, i danas rade.
Kakva god bila njegova mirovina, nitko se na svijetu ne bi mijenjao za njegov invaliditet i nehumano je o tome uopće raspravljati, a posebno na način na koji to radi ministar Matić. Ta je mirovina najmanje što se može učiniti za one koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države i koji su pri tom, uz poginule, najteže stradali. Sjetimo se kako nam je, kada smo i najmanje bolesni, jedina želja ozdraviti. A zamislite kako je jednom 100% invalidu koji se svako jutro budi svjestan da taj dan ne može otići na nasip prošetati, da se ne može poigrati sa svojom djecom, da ne može sve one osnovne stvari obaviti bez neke druge osobe koja se brine o njemu.
Žalosti spoznaja da se i ministar branitelja spušta na razinu pokvarenih političara i udara ispod razine osnovne pristojnosti, a sve zbog svoje taštine jer njegova braća po oružju ne žele više da ih predstavlja u ministarstvu branitelja.
Poručujemo svim političkim elitama da je naša stranka Hrvatska i da nas nikakve političke spletke ne mogu omesti u borbi za dostojanstvo Domovinskog rata i čast hrvatskog branitelja. Ovakvim podlim postupcima samo se jača naše zajedništvo i motivacija da još više ustrajemo, a svi znamo da su zajedništvo i motivacija bila dva najznačajnija čimbenika i 91′ godine, kada smo se suprotstavili onima koji su željeli pokoriti hrvatski narod.
