Ugodna mi je dužnost izreći nekoliko biranih recenzentskih riječi o ovoj knjizi i moram dometnuti da to činim s velikim zadovoljstvom. Profesorica Milica Mihaljević iz svojega se recenzentskoga kuta razmotrila opća, važna polazišta nastanka monografije, a ja ću nekoliko riječi reći o strukturi knjige i osvrnuti se na dijakronijski presjek postanka i razvoja hrvatskoga vojnog nazivlja o kojoj kolega Vrgoč tako upućeno piše. Sinkronijskoga se opisa neću doticati, o njemu će obavijestiti profesorica Lana Hudeček.
Što se tiče strukture knjige, ona je zamišljena jednostavno i pregledno, a sazdana osmišljeno i temeljito od šest poglavlja, od uvoda, preko teorijskoga i metodološkoga prikaza, dijakronijskoga opisa, sinkronijskoga opisa i na kraju zaključka. Sadržaj monografije otvara uvodni osvrt o pozadini, ciljevima, hipotezama, važnosti i ustroju istraživanja. Slijedi poglavlje u kojemu se podrobno razlažu teorijska polazišta rada, temeljni teorijsko-terminološki postulati na kojima rad počiva i koji će kasnije u radu služiti pri potvrđivanju hipoteza, usklađivanju primjera s terminološkim načelima te iscrpnoj raščlambi korpusno potvrđenoga nazivlja prema sedam načina postanka naziva. Nakon prikaza teorijskoga okvira predočuju se metodološki okvir i korpusna uporišta rada. Autor je u usustavljivanju hrvatskoga vojnog nazivlja odabrao instrumentarij klasične bečke terminološke škole s jedne strane i primjenu korpusne analize s druge strane. Taj se pristup pokazao dobrim polazištem za sustav, analizu i opis korpusa. Svoj je korpus autor podijelio na dva potkorpusa, dijakronijski (od 1578. do 1990.) i sinkronijski (od 1990. do danas), a svaki je potkorpus razložio na rječničku i specijaliziranu građu. Slijede dva središnja poglavlja monografije – četvrto koje obaseže dijakronijski opis i peto koje obaseže sinkronijski opis. U zaključnome se poglavlju razmatra ovjerenost hipotezâ rada, sažimaju se rezultati istraživanja, dok se terminološka razradba prototipnih i odabranih primjera i njezini rezultati preporučuju kao model za usustavljivanje nazivlja, upotpunjavanje postojećih općih i terminoloških rječnika te polazište za budući terminološki rad, analize i usustavljivanje vojnoga nazivlja. Na kraju je iscrpan bibliografski popis koji obaseže respektabilan broj referentnih jedinica okupljenih na jednome mjestu koji će nedvojbeno biti sigurno polazište budućim istraživačima.
Iako je fokus autorova istraživanja usmjeren ponajprije sinkronijskome opisu i raščlambi vojnoga nazivlja, dakle suvremenosti i sadašnjosti, autor nije upao u istraživačku zamku “prije mene nitko, a poslije mene potop” pa je prvo sustavno, temeljito i iscrpno istražio povijesne aspekte nastanka hrvatskoga vojnog nazivlja, i to od prvih poznatih službenih dokumenata u kojima se evidentira vojni leksik na hrvatskome jeziku u 16. stoljeću, preko leksikografske i terminografske baštine kroz stoljeća, zaključno s 1990. godinom koja se u radu smatra dijakronijsko-sinkronijskom razdjelnicom. U prikazu se povijesnoga vojnog nazivlja autor služio leksikografskim i uporabnim priručnicima. Od leksikografskih izvora tu je dakako Vrančićev rječnik, ali i svi drugi dvojezičnici i višejezičnici od 16. do 19. stoljeća znamenitih hrvatskih leksikografa kao što su Mikalja, Habdelić, Belostenec, Sušnik Jambrešić, Della Bella, među njima svakako značajan Tanzlingerov rukopisni rječnik. No isto tako autor je uzeo u obzir i manje poznate stručne vojničke rječnike, poput Tot-Schweitzer-Pandić-Špicerova rječnika.
Zapaženi su autorovi napori u istraživanju, analizi i opisu do sad neistražene ili slabo istražene građe pocrpljene iz različitih izvornih vojnih dokumenata i drugih tekstova, (gotovo) nedostupnih, pri čemu se osobito izdvajaju uporabni tekstovi, vojni priručnici koji su zaokupili autorovu pozornost, primjerice Mushtranje, Naredbenik, Službovnik, Domobranski žepnik, Obučevnik u kojima je skriveno ozbiljno terminološko blago na koje se autor uspješno osvrće. Nijedan redak o sadržaju i važnosti tih priručnika nije napisan ni površno ni napametno. Treba spomenuti i autorovo odmjereno propitivanje monumentalnoga rada Bogoslava Šuleka u području ustroja hrvatskoga vojnog nazivlja pri čemu je bio objektivan, nepristran i odmaknut od uobičajena, katkad pretjerana veličanja Šulekovih zasluga. Hvale je vrijedan cjelovit uvid u građu Šuleka prije Šuleka, odnosno iscrpan prikaz vojnoga nazivlja u nedovoljno isticanu dvojezičniku Nĕmačko-ilirski slovar (1842) Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz kojih je Šulek doslovce pocrpio gotovo cijeli korpus hrvatskoga vojnog nazivlja.
Istaknuti valja i autorovo podrobno istraživanje službenih vojnoterminografskih iskoraka s kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća te jasan, upućen, neutralan i jasan stav prema nasilnomu utrnuću hrvatskoga vojnog nazivlja 1918. i 1945. Tu se pokazuje autorova znanstvenička, objektivna crta – osjetljivoj je prošlosti hrvatskoga vojnog nazivlja (koju se nerijetko razmatra u rukavicama i politički korektno), od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. do sloma Nezavisne Države Hrvatske 1945. pristupio s odmakom od političkih utjecaja, strogo se fokusirajući na predmet svojega istraživanja i ne upadajući u zamku politikanstva i površnosti.
Cijela monografija odaje dojam akribičnosti, sustavnosti, preglednosti, objektivnosti i prikladnosti. Izvorno je djelo u kojemu je prvi put sveobuhvatno, temeljito i iscrpno na visokoj znanstvenoj razini prikazan razvoj hrvatskoga vojnog nazivlja od druge polovine 16. stoljeća do danas i predočen sinkronijski opis hrvatskoga vojnog nazivlja. Na temelju analize korpusa hrvatskoga vojnog nazivlja ponuđena su rješenja za njegovo usustavljivanje kako bi se unijela stabilnost u vojni pojmovni sustav. Izniman je znanstveni doprinos jezikoslovnoj kroatistici i vojnim znanostima, a izvornost se ogleda u rezultatima autorova istraživanja i zaključcima do kojih autor dolazi provjerenim znanstvenim metodama. Može se slobodno reći da su ovom monografijom pomaknute granice i uzdrmani temelji u istraživanju hrvatskoga vojnog nazivlja u prošlosti i sadašnjosti te da će ju pažljivo čitati i pomno iščitavati svi zainteresirani za sustavan prikaz, objektivan opis i iscrpnu analizu hrvatskoga vojnog nazivlja u prošlosti i sadašnjosti.
