Zoran Marunček, predsjednik Udruge veterana 5. gardijske brigade „Sokolovi“, popričao je s nama o aktivnosti svoje udruge, ali i o slici te problematici hrvatskih branitelja.
Zoran Marunček, predsjednik Udruge veterana 5. gardijske brigade „Sokolovi“, popričao je s nama o aktivnosti svoje udruge, ali i o slici te problematici hrvatskih branitelja.
Kako drugi ljudi reagiraju na rad Sokolova? Kakvi su odnosi sa vlastima?
Rad naše udruge i njenih članova nailazi na odobravanje i potporu kako od naših prijatelja iz braniteljskih udruga tako i od predstavnika lokalne i državne uprave. Posebice nas raduje reakcija običnih ljudi koji prate naš rad i za svaku akciju koju članovi naše udruge provedu daju otvorenu, bezrezervnu i izravnu potporu i zahvalu.
Svojom sadašnjom, ali i proširenjem djelatnosti, nastojati ćemo se dodatno uklopiti u funkcioniranje društva kako na lokalnoj razini tako i diljem RH. Želja nam je dati doprinos u izgradnji boljeg, pravednijeg života za male obične ljude, njihove obitelji, za hrvatsku mladež kao jamstvo budućnosti i opstojnosti RH na način da ćemo se aktivno uključivati u sve akcije organizirane sa ciljem
poboljšanja života u RH.
U budućnosti, s obzirom na trenutnu gospodarsku situaciju u RH, morati ćemo se izgleda više baviti popravljanjem trenutnog stanja u državi i zaštite najugroženijih slojeva našeg društva. No bez obzira na to i dalje ćemo raditi na proširenju i uključivanju našeg članstva, te jačanju naših redova kao protuteža društvenim elitama koji našu državu ne vode u dobrom smjeru.
Koje sve aktivnosti obuhvaćate u svojemu radu?
Udruga se bavi, sukladno Statutu, svim onim što jedna braniteljska udruga u svojim okvirima, snagom, ljudstvom, resursima i financijama može da radi. Bavimo se problemima koji godinama muče i uništavaju braniteljsku populaciju i problemima koji nam se javljaju svakodnevno. Prisutni smo i aktivni u raznim inicijativama i aktivnostima, kako fizičkom prisutnošću (prosvjedi, okupljanja, društveno korisnim radom, suradnjom sa istim ili sličnim udrugama itd.) tako i kroz razne vrste potpora. Trudimo se da udruga zastupa i da da podršku svim braniteljima, invalidima, stradalnicima, drugim udrugama, sindikatima i svima onim koji žele da nam ova zemlja izgleda onako kako smo željeli kada smo uzeli oružje u ruke i prvo obranili a zatim i oslobodili dragu nam domovinu.
Kada smo već kod toga, kakvo je vaše stajalište o tome kako Hrvatska tretira branitelje?
Danas kada gledamo cjelokupnu situaciju sa stajališta braniteljske populacije vidimo da je sve učinjeno suprotno. Dok su mnogi od nas još bili po bojišnicama širom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, počela je gospodarska pljačka, što su neki tada nazivali privatizacija. Svjedoci smo da su mnogi ratnici koji su se vraćali iz rata dolazili kući svojoj obitelji, želeći da rade u svojim poduzećima, tvornicama, nailazili na “privatizirana” poduzeća (prodana za jednu kunu) koja su privatizirali lokalni “poduzetnici” ili neki drugi.
Vojnik koji je mogao ostati u vojsci, ostao je, a koji nije mogao, već tada je bio prepušten sam sebi. To vrijeme je pogodovalo da se počinju javljati lažni branitelji, lažni invalidi, lažni domoljubi, što se kasnije nije moglo ispraviti nikakvim postrojavanjima, popisima ili registrima. Nakon vremena kada je hrvatski branitelj opljačkan i kada je financijski satjeran u kut, dolazi vrijeme kada je moralno uništen, obezvrijeđen, kada svaka reforma koja se radila u bilo kojim sferama društva udarala direktno hrvatskog branitelja.
Trenutna situacija je takva da je većina građana u Republici Hrvatskoj, radnika, seljaka, sindikata i drugih nalazi u istim problemima, kako socijalnih tako i moralnih. Većina građana je osjetila potrebu za ujedinjenjem i osjetila da ujedinjeni mogu postati velika snaga i razvijati se prema naprijed. Većini je dosta partijskih sekretara, jednoumlja, razjedinjenosti i stalnog previranja između određenih grupacija ovoga društva bez konkretnih rješenja.
Imate li kakvo stajalište o izborima koji se spremaju?
Ove snage koje se trenutno bore doći na vlast samo razmišljaju kako do nje doći, bilo kojim sredstvima, bez jasnog programa. Svi koji se bore za vlast razmišljaju samo, kada pobijede na izborima, kako zadržati postignuto pa ako treba i na štetu onih koji su ih izabrali. Oni koji izgube na izborima razmišljaju samo kako se ponovno vratiti na vlast ne birajući sredstva. Obični hrvatski čovjek pa tako i hrvatski branitelj u svakom slučaju je izigran, podcijenjen i obezvrijeđen, rastrgan između raznih nametnutih mišljenja, bez mogućnosti da sam odlučuje o svojoj sudbini, prevaren je nakon izbora raznim drugim tumačenjima predizborne kampanje ili čak se ne poštuju obećanja data u tim prljavim kampanjama.
To se ponavlja iz izbora u izbore, što je pokazatelj zašto većina glasača u ovoj zemlji ne izlazi na izbore. Na lokalnoj razini, županijama i gradovima, najveći su primjeri nepotizma. Prisutne su razne vrste lobija (stranački, ugostiteljski, sportski, obiteljski i dr.). Obični čovjek, radnik, student pa čak i visoko obrazovani ljudi, ako nisu prisutni u nekom od ovih vrsta lobija, jako teško pronalaze mjesto u društvu. Sve prisutni smo svjedoci da nam mladi i progresivni, ne samo napuštaju gradove i županiju, nego odlaze iz ove zemlje, zemlje za koju su se borili njihovi očevi i majke, bake i djedovi.
Za to vrijeme krupni i veliki političari i “zaslužnici”, dobrano materijalno osigurani (oni, njihova djeca i rodbina), polako izlaze iz svega skidajući odgovornost sa sebe, puštaju sitne i male i one koji nadolaze, da preuzmu njihova mjesta i položaje u društvu. Ti nadolazeći bespoštedno se bore u početku kako si osigurati političku poziciju, po sistemu poslušnosti, a kasnije će težiti za materijalnom i financijskom sigurnosti kao njihovi prethodnici. Sa pozicije braniteljske populacije situacija je ista.
Udruge koje su bliže vlasti ili nekoj političkoj stranci, ili koje su čak u sprezi sa njom (stranački obojeni), puno bolje prolaze. Puno im je lakše na lokalnoj razini osigurati sredstva za daljnji rad, prostorije i sve ono što je potrebno da bi jedna udruga imala za lakše funkcioniranje, to jest bavila se onim za što je namijenjena. Dobra stvar je ta što se istinske braniteljske udruge udružuju, te se udružuju sa drugim populacijama ovoga društva (sindikati, seljaci, radnici, učitelji, profesori, liječnici, studenti i dr.) te tim postaju velika snaga, uteg prijašnjim i nekim budućim vladama, snaga koja može zaustaviti propadanje ove zemlje, snaga kojoj je jedina boja crven, bijeli i plavi.
