Nakon neuspjelog pokušaja priključivanja Pakraca SAO Krajini početkom ožujka 1991., pobunjeni Srbi započeli su 19. kolovoza 1991. kombinirani pješačko-artiljerijski napad na Pakrac. Intervencijom specijalaca iz Lučkog, Kutine i Bjelovara pobunjenici su izbačeni iz grada te su specijalci ušli i u Pakračke vinograde, sve do samog kraja današnje Ulice 105. brigade (onda Ulice 6. korpusa). Tada ih je nadletio zrakoplov JNA te su dobili ultimatum da se povuku ili će u protivnom helikopter koji je evakuirao ranjenike biti oboren. Nakon toga su Vinogradi bili prazni, hrvatske snage nisu bile dovoljno brojne kako bi zauzele te dominantne točke, dok su se pobunjeni Srbi povukli u Kraguj nakon akcije specijalne policije. Nažalost pobunjenici se ubrzo vraćaju, a nesrpsko stanovništvo Pakračkih vinograda proživjet će strašne torture tijekom okupacije.
Pobunjenici se u Vinograde vraćaju 7. rujna 1991. kada Predrag Sarajlija, Zoran Pejaković, Slobodan Marić, Predrag Prodanović i Nedjeljko Ivičić pod prijetnjom oružjem uhićuju hrvatske mladiće Zvonimira Milera, Željka i Dragu Nađa, Stipu Skeledžiju, Gorana Djaka i Marijana Šmita. Uhićenike su prvo odveli u obližnje selo Kraguj, a od tamo u logor Bučje gdje su trpjeli stalne torture. Iz Bučja su prebačeni početkom prosinca 1991. u Staru Gradišku da bi na koncu bili razmijenjeni 16. siječnja 1992. na Gavrinici u Pakracu. Predrag Sarajlija 1996. osuđen je na 6 godina zatvora zbog tog čina. Tjedan dana kasnije, 14. rujna otet je još jedan stanovnika Pakračkih vinograda, Antun Kroupa.
Ubrzo nakon toga, prema jednom svjedoku neutvrđenog datuma sredinom rujna 1991. godine pobunjenici su pod zapovjedništvom Luke Krajnovića iz Kusonja, oteli Ivicu Grubinića (45), koji je iz Lipika išao u posjet ocu Lazaru u Pakračke vinograde te Ivicu Jankovića (40), kojeg su oteli iz njegove kuće. Nakon toga gubi im se svaki trag te se i dan danas vode nestalima. Navedeni Krajnović osuđen je na 15 godina zatvora, ali zbog drugog zločina, onog u Kusonjama 8. rujna 1991. godine. Krvavi pir u Pakračkim vinogradima nastavio se sredinom listopada 1991. godine. Susjed iz Vinograda Milan Kovačević i Nenad Bojić iz Kukunjevca prvo su ubili Lazu Grubinića (69), Srbina iz Vinograda, koji je bio oženjen za Hrvaticu. Kao razlog ubojstva Kovačević je naveo to što je Grubinić davao signale hrvatskim snagama, odnosno palio je traktor te bi nakon toga počelo granatiranje. Međutim, tu nije stao njihov svirepi pohod. Otišli su u kuću Šmitovih, gdje su ubili Ivana (57), njegovu suprugu Zdravku (59) i njihovog unuka Zorana (10). Zdravka, koja je bila invalid, imala je velik broj ubodnih rana, Ivan je imao veliku ubodnu ranu u vratu, dok je malom Zoran sjekirom odsječen komad lubanje te su mu stavili svijeću u ruke ne bi li zapalili kući i uništili dokaze, međutim to im nije uspjelo. Postoje indicije da su iste večeri ubijeni Jozo (40) i Zvonko Nadaždi (40).
U noći s 15. na 16. listopada Kovačević i Bojić iz Kukunjevca pod prijetnjom oružjem ušli su u jednu kuću u kojoj je boravilo nekoliko hrvatskih obitelji, ukupno jedanaest osoba, od čega troje djece. Opljačkali su ih te odveli Lucu Kroupu, koja je boravila s njima, kako bi im dala još novca koji je navodno skrivala u kući. Ostalima su zaprijetili da ne pokušavaju bijeg ili će im se dogoditi isto što i njihovim susjedima. Ipak, troje ih je uspjelo pobjeći i prijaviti pobunjeničkoj miliciji što se dogodilo. Sljedeći dan postali su svjesni razmjera pokolja koji su počinili Bojić i Kovačević. Đuro Teteši (62) pronađen je ubijen s tri hica u glavu, a njegovoj supruzi Rozaliji (62) nanesen je smrtonosan udarac sjekirom u glavu. Dragica Hunjek (65) pronađena je u svom dvorištu dekapitirana (najvjerojatnije sjekirom), a njezin suprug Zvonko (60) ubijen je hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući. Lucu Kroupu (46) koju su odvojili od ostalih civila opljačkali su, silovali, mučili te potom ubili. Prema iskazima, pronađena je s odsječenim ušima i razbijene lubanje. Pobunjenička milicija odvela je zločince u zatvor na Bučju, gdje su bili smješteni s ostalim pobunjeničkim vojnicima koji su kršili pravila, odnosno koje su našli pijane na položaju.
Međutim, nisu se tamo dugo zadržali. Sam Kovačević rekao je jednom pobunjeničkom obavještajcu da su ga pustili jer su bili svjesni da je opasan za Hrvate, a ne za njih. Ubrzo nakon što su pušteni, vratili su se po osvetu onima koji su ih prijavili. Prvo su otišli u kuću Ive Nađa. Njegova supruga, kći i unučad uspjeli su pobjeći, a Ivo (52) je ubijen i bačen u obližnji bunar. Zatim su ubojice otišle u kuću Blaža Djaka, gdje je osim obitelji Djak, boravila i obitelj Miler. Blaž Djak (61) i Zvonimir Miler (52) zadržali su ubojice te tako omogućili ostalim članovima svojih obitelji da izbjegnu smrt. Nažalost, tom prilikom su i ubijeni. Osim navedenih civila, u Pakračkim vinogradima pod autoru nepoznatim okolnostima, ubijeni su Stjepan Karacson (61) i Marija Vacek (85), dok se Ana Svast (56) i danas vodi kao nestala. Još jedno dijete poginulo je za vrijeme okupacije Pakračkih vinograda. Ivo Puhmajer (16) poginuo je prilikom granatiranja 5. prosinca 1991., nakon što je skupa sa svojom obitelji živio u neljudskim uvjetima na okupiranom području.
U Pakračke vinograde 26. i 27. prosinca 1991. ulaze snage pakračkog 76. samostalnog bataljuna HV-a i varaždinske 104. brigade te tom prilikom pogiba pripadnik 76. sb Željko Škrlin. Međutim, već 28. prosinca hrvatske snage su primorane napustiti Vinograde zbog protunapada JNA. Sljedeći dan, 29. prosinca hrvatske snage pokušavaju ponovno zaposjesti Pakračke vinograde. U tom pokušaju pogibaju izviđači bjelovarskog 55. samostalnog bataljuna HV-a Ivan Bedeković, Ante Ćurić, Franjo Gašpar, Dražen Hudec, Željko Novosel i Darko Peroš te zamjenik zapovjednika 76. sb Marijan Kulhavi – Foka. Tako su Pakrački vinogradi ostali okupirani do Bljeska, kada u njih ulaze pripadnici pakračke bojne 52. domobranske bojne i pripadnici pakračkog MUP-a. Iako je tijekom 1991. godine ubijeno sedamnaest civila (od čega dvoje djece) i osam branitelja te se još troje civila vode kao nestali, o zločinima u ovom dijelu Pakraca u javnosti se gotovo ništa ne zna. Iako lokalni stanovnici navode da su ubojice osuđene i zatvorene, autoru ovog članka nije poznato kolikog je ona trajanja.
NASLOVNA FOTO – Spomenik ubijenim civilima u Pakračkim vinogradima (izvor pakrackilist.hr)
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Literatura:
Križan, Branko; Benković, Stjepan: Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac – Lipik 1991.-1995., Grad Pakrac i Grad Lipik, Pakrac-Lipik, 2009.
Jadranka Pavić: UBIJENA DJECA U DOMOVINSKOM RATU: PAKRAČKI VINOGRADI Susjedi egzekutori ubili i dvoje djece, URL: <https://www.glas-koncila.hr/ubijena-djeca-u-domovinskom-ratu-pakracki-vinogradi-susjedi-egzekutori-ubili-i-dvoje-djece/>, pristupljeno 23. srpnja 2020.
Raguž, Jakša: „Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Vol. 8, Bjelovar, 2014., str. 71-131
The application of the Convention on the prevention and punishment of the crime of genocide (Croatia v. Yugoslavia) – Memorial of the Republic of Croatia (Volume 2, Part II), URL: <https://www.icj-cij.org/files/case-related/118/18176.pdf>, pristupljeno 23. srpnja 2020.