Domovinski rat Izdvojeno Zdravlje

“Volim putovati Hrvatskom i upoznavati je sa svojim prijateljima. To je s koronom prestalo.” – putovanja 100%-tnih ratnih vojnih invalida za vrijeme pandemije korona virusa

Vrijeme pandemije korona virusa znatno je ograničilo naša kretanja i putovanja. Vodeći razgovore sa 100%-tnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima o njihovom životu u vrijeme pandemije uočili smo da je na mnoge od njih nedostatak putovanja zaista negativno utjecao. (Ne)odlascima na put u vrijeme pandemije stoga ćemo se pažljivije posvetiti kroz naredne retke. Zatvaranje granica, kako županijskih, tako i državnih, u pojedinim trenucima, zasigurno je najviše utjecalo na one kojima je o tome ovisio posao. Ipak, 100%-tni HRVI dokaz su da su posljedice zatvaranja granica i restriktivnih mjera, daleko šire.

Mladen Katavić, rodom iz srednje Bosne, u Fojnici ima veliko imanje o kojemu brine. Za njega boravak na rodnoj grudi ima terapijski učinak te mu pomaže i fizički i psihički u oporavku od teškog ranjavanja:

Nisam gotovo godinu dana bio u Bosni. To me boli i psihički i fizički. Ondje imam veliko imanje koje je trebalo održavati. Primio sam jednu dozu cjepiva, a kad primim drugu napokon idem u Bosnu. Bogu hvala na prijateljima koji su se brinuli o imanju i održavali ga, prvom prilikom vratiti ću im i sada kada korona utihne proveseliti ćemo se. Oni su stvarno pomogli, no bilo bi mi draže da nisu morali. Nedostaje mi hladna piva iz mog potoka i taj mir koji imam samo ondje.

Najdraži kutak svemira za Mladena Katavića (privatna arhiva)
Hladna piva u Mladenovu potoku (privatna arhiva)

Da Katavić nije izuzetak, dokazao je njegov imenjak Mladen Pavlović, rodom iz 50-ak kilometara udaljenog Viteza:

U mom životu korona je najviše utjecala na putovanja. Fali mi putovanja, a i drugim ljudima. Ne mislim sada s kontinenta na kontinent nego iz grada u grad što se na početku nije moglo. To sve malo vuče na rat ta zatvorenost, fobija, strah. Volim putovati Hrvatskom i upoznavati je sa svojim prijateljima. To je s koronom prestalo. U Vitezu u BiH nemam nikog osim brata. Doduše imam groblje i bio sam ondje u veljači 2021. U BiH ušao sam bez problema, a po povratku sam morao testirati broj antitijela.

Mladen Pavlović uživa u otkrivanju novih mjesta diljem Hrvatske (privatna arhiva)

U proljeće 2020. godine Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uspostavilo je punktove među županijama. Naime jedino s propusnicom moglo se prelaziti iz jedne županije u drugu. Ivica Mužić propusnicu nije imao pa jedno vrijeme nije išao na putovanja koja su mu bila dio rutine:

Svakako najveći problem mi je bio kada se zatvorio promet među županijama. Prema koprivničkom kraju i prema Bjelovaru sam inače išao puno češće. Ondje živi obitelj moje žene, a imam i brojne prijatelje. Kada su uveli propusnice, nisam tražio propusnicu jer za nju nisam imao uvjete, a i pazio sam se zbog korone.

Ivica Mužić sa suprugom u Zadru (privatna arhiva)

Zbog korone puno oprezniji bio je i Niko Pilipović koji je samoinicijativno reducirao putovanja:

Brat mi živi kraj Slavonskog Broda, a ondje u blizini, u Bukovju, žive roditelji od supruge. Prije pandemije često smo se međusobno posjećivali. Za vrijeme pandemije sam se pazio i nisam htio ići u obilaske. Ne samo zbog mjera, nego sam vidio da oni ondje i dalje imaju druženja i nisu disciplinirani.

Ipak putovanja nisu stala. Svake godine, zajedno sa suprugom, Pilipović ide u Rovinj na tri tjedna u Specijalnu bolnicu za ortopediju i rehabilitaciju “Martin Horvat”:

U rujnu svake godine na tri tjedna idem onamo na rehabilitaciju i to nisam prekinuo niti za vrijeme korone. Tamo idem preko HZZO-a. Boravak u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju puno mi znači. Moram pohvaliti osoblje koje se pobrinulo da se poštuju sve mjere i da boravak u ondje bude ugodan čak i u ovo pandemijsko vrijeme.

Omiljeno odredište Nike Pilipovića – specijalna bolnica kraj Rovinja (www.bolnica-rovinj.hr)

Jozo Miloš rodom je iz Bosanske Posavine. U svoje selo prije korone išao je svako ljeto no od proglašenja pandemije to se zaustavilo:

Sada više ne idem. Neću ići niti ovo ljeto. Procedura mi se čini kompliciranom tako da će ići moj brat koji se cijepio. K tome njemu se lakše tamo i kretati, meni je s kolicima ipak preteško.

Jure Planinić, rođen je u Hercegovini. Prije pandemije išao je onamo najmanje tri do četiri puta godišnje:

U Hercegovinu sam za vrijeme pandemije išao puno rjeđe. Evo do 13. lipnja ove godine, kada sam za svetog Antu bio na obljetnici osnivanja “Bušića” u Posušju, nisam išao još od Svih Svetih prošle godine. Bilo je to malo neugodno, odnosno nezgodno. Odjednom ne možeš otići roditeljima zapaliti svijeću na grob bez da prođeš 10 različitih procedura. Ipak, ja sam osoba koja ima filozofiju – što se mora nije teško i prilagodljiv sam.

Jure Planinić na obilježavanju osnivanja “Bušića” u Posušju 2021. godine (privatna arhiva)

Istu filozofiju gaji i Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom Hasib Alibegović. Za vrijeme pandemije, unatoč obavezama, morao je smanjiti putovanja na relaciji Zagreb – Dubrovnik:

Pa sigurno da mi je sama situacija ograničila putovanja, ali time smo svi bili pogođeni. Redovito  sam pratio odluke i preporuke stožera Civilne zaštite i planirao putovanja, svedena na minimum i uz pridržavanje svih mjera. Nisam imao nekih velikih problema s prilagođavanjem, ipak iskustva iz Domovinskog rata su me naučila i puno težim prilagodbama od ove s pandemijom.

Hasib Alibegović u Dubrovniku se opušta uz pecanje (privatna arhiva)

Mnogim 100%-tnim HRVI putovanja su usko vezana uz sport. Ta dva aspekta života neodvojiva su kod Ivice Vujice koji je zbog košarke u kolicima na putu „non-stop“, odnosno bio je do pandemije:

Kad krene sezona svaki vikend sam inače na putu. Igram i međunarodnu ligu NLB u kojoj smo s klubovima iz Austrije, BiH, Srbije, Slovenije. Zbog korone nismo to mogli igrati. Zato smo išli u lipnju ove godine u Sloveniju. Ondje smo u četiri dana, svih osam ekipa, odigrali sve odjednom podijeljeni u dvije grupe. Zbog nemogućnosti putovanja u dužem periodu pandemije sada nadoknađujemo propušteno i to uz udarnički ritam. Treba odigrati tri utakmice u četiri dana. Privatno, prošlog ljeta puno sam putovao. Bio sam u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Bez problema sam prolazio granice i putovao sam najnormalnije.

S hrvatskom reprezentacijom Ivica je obišao niz zemalja (privatna arhiva)

Čovjek koji je baveći se tenisom u kolicima prošao čitav svijet, Dražen Mikšić, odjednom nije mogao u inozemstvo. Nedostatak međunarodnih natjecanja pogodio ga je, kako zbog društvenog i sportskog aspekta, tako i zbog putovanja na koja je bio naviknut:

Naviknut sam ići na međunarodne turnire na kojima nisam bio jako dugo. Napokon, ove godine u svibnju u Austriji sam bio na jednom takvom međunarodnom turniru. Bio je to prvi takav turnir nakon Umaga u srpnju 2019. godine. Na turnir u Austriju mislili smo da nećemo ni moći. Morali smo imati negativan PCR test i 10 dana karantene. To je u međuvremenu ukinuto i onaj tko se cijepio mogao je bez problema sudjelovati na turniru. Tu nam je puno pomogla zamjenica ravnatelja za Javno zdravstvo Ivana Pavić Šimetin. Cijepio sam se i dobili smo potvrde o cijepljenju te bez problema sudjelovali na turnitu. Također, tko se nije cijepio na licu mjesta odradio je PCR test tako da je sve bilo organizirano na visokom nivou. ITF je jako rigorozne protokole propisao kod dolazaka na turnire, ali barem su napokon krenuli.

Dražen Mikšić na stadionu u Umagu (privatna arhiva)

Naslovna fotografija – Mladen Pavlović

Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.

O autoru

Borna Marinić

Borna Marinić

Magistar povijesti, Radno iskustvo stjecao je u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji. Autor je nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Urednik je portala Domovinskirat.hr te Facebook stranice Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat, također uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju.