KOS – Kontraobavještajna služba koja je bila sastavni dio JNA u nekadašnjoj SFRJ, nastala je 1946. godine iz Trećeg odsjeka OZNE. Glavne dužnosti KOS-a bile su; borba protiv unutrašnjeg neprijatelja, suprostavljanje aktivnoj političkoj emigraciji, borba protiv težih slučajeva razbijanja moralno političkog jedinstva i zaštita državnih tajni. Nakon dolaska Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji krajem 1980-ih, KOS se daje u službu velikosrpske politike i time, uz JNA koja se bespredmetno priklanja Beogradu, postaje Miloševićev aparat protiv nesrpskih naroda sa područja bivše Jugoslavije.
Tijekom Domovinskog rata, obavještajne službe imale su za zadatak nizom operacija, sredstvima psihološkog rata umanjiti međunarodni ugled Hrvatske, pouzdanje hrvatskog naroda u vodstvo države, u vojno-obrambene snage i povjerenje u sposobnost Hrvatske da opstane u nametnutom ratu. Operacije “Labrador” i “Opera” bile su akcije koje je KOS od kolovoza 1991. provodio u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu. Te su akcije bile dio specijalnog rata protiv Hrvatske koji se vodio intenzivnom medijskom propagandom i terorističkim akcijama, a počeo je puno ranije nego sama oružana agresija na RH.
Opera
“Opera”je naziv za “Odjeljenje za propagandni rat” ili “Operativnu grupu za propagandni rad”. Grupa je formirana početkom jeseni 1991. i sastojala se od petnaestak srpskih novinara, snimatelja i tehničara, koji su sudjelovali u medijsko-propagandnom ratu protivih Hrvatske, stavljanjem u opticaj dezinformacija i montiranih video reportaža kroz domaće i svjetske medije. Neke od subverzivno-propagandnih metoda “Opere” bile su slanje faksova na lažno pripremljenim memorandumima raznih izmišljenih organizacija, pisanje pisama adekvatnog sadržaja u ime određenih organizacija i slanje na određene adrese (pr. da su prilikom raketiranja hrvatskih vojnih snaga tobože poginuli neki njemački vojni instruktori), montaža video zapisa u cilju prikazivanja lažnog stanja sa svrhom obmane stranih novinskih agencija (pr. ubijeni hrvatski civili predstavljani su kao srpski), sastavljanje lažnih ili kompromitirajućih tekstova i objava u vodećim medijima u regiji, pisanje i plasiranje raznih letaka (pr. pozivi na otpor “podivljalim ustašama”, na južnom bojištu u kasnu jesen 1991.), plasiranje raznih dezinformacija prema potrebama rukovodećih ljudi. Najčešće se manipuliralo brojkama i nazivima negativnog prizvuka pa se tako nerijetko “desetci hrvatskih branitelja” pretvaraju u “tisuće povampirenih ustaša”.
U ožujku i travnju 1994. godine Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990.-te godine. Tu navodi imena većeg broja ljudi koji su organizirano pomagali u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja RH i razoružavanje RH, neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990. godine. Navodi se da su hrvatske obavještajne službe razotkrile 63 agenta KOS-a u gradovima Hrvatske ali da su i nakon toga nastavljene aktivnosti KOS-a, kojima se upravljalo sa zapovjednog mjesta u Komandi Ratnog zrakoplovstva JNA u Begradu.
“Opera” je demonstrirala koliko štete može napraviti mala grupa operativaca ako ima sredstva i znanje, u informativno-propagandnom djelovanju, u uvjetima ratnog stanja.
Operacija Labrador
U noći s 18. na 19. kolovoza 1991., u središtu Zagreba, u 4 sata i 50 minuta odjeknula je jaka eksplozija u zgradi Židovske općine, a deset minuta poslije i druga eksplozija na židovskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj. Srpski mediji su isti dan počeli s optužbama da su eksplozije rezultat hrvatskog antisemitizma i fašizma, odnosno obnove NDH. Stvarna istina je bila da je operacija bila još jedan zadatak KOS-a, s ciljem kompromitiranja Republike Hrvatske svjetskoj javnosti.
Operaciju Labrador vodio je pukovnik general Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. Na suđenju srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću na Haškom tribunalu, bivši operativac KOS-a, major Mustafa Čandić, posvjedočio je da je navedeni teroristički napad izveden u sklopu operacije Labrador.
Prema riječima admirala Davora Domazeta-Loše:
Rat i agresija na Hrvatsku nisu bili plod okolnosti, nego plana. Još 1987. godine, nakon velikog preustroja JNA, Prva armija sa zapovjedništvom u Beogradu sezala je približno do crte Virovitica – Karlovac – Karlobag.
Medijsko-propagandni rat protiv Hrvatske bio je uvertira u vojna djelovanja koja su uslijedila krajem ljeta 1991., a nastavio se i nakon početka vojne agresije. Za KOS je raspad Jugoslavije, gubitak teritorija i neovisna Hrvatska bilo nešto nezamislivo. Agenti KOS-a su godinama stvarali svoju agenturu, buduću petu kolonu koja će u konačnici biti presudna u podizanju i vođenju pobune hrvatskih Srba. Gotovo svi ključni vođe pobune, od Martića, Babića, preko Paspalja i Hadžića, bili su registrirani suradnici ove kontraobavještajne službe.
- Hrvatska šutnja i izdaja, Večernji list, Zagreb, 2014.
- Radenko Radojčić: Izjava, National security and the future, Vol.10 No.3-4, 2009.