Kome smeta objava registra agresora, kome smeta da se napravi jasna distinkcija između agresora i civilnih žrtava.
Kome smeta objava registra agresora, kome smeta da se napravi jasna distinkcija između agresora i civilnih žrtava. Naime pod krinkom Zakona o civilnim žrtvama rata Zoran Pusić i Vesna Teršelič pokušavaju u okrilje hrvatskih zakona i prava provući pripadnike agresorske vojske. Vladajuća elita dozvolila je da udruga Dokumenta, a ne institucije ove države, izrađuje Zakon o civilnim žrtvama rata i ono još opasnije da ta ista udruga radi popis civilnih žrtava rata bez detaljne institucionalne provjere jesu li osobe na tom popisu aktivno sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku. Hrvatske branitelje posebno brine što je ovako odgovoran zadatak prepušten Vesni Teršelič koja u svojim intervjuima naglašava kako ne priznaje niti izgovara naziv Domovinski rat.
Usuglašeno s djelovanjem udruge Dokumenta ministar branitelja Predrag Matić, zajedno sa svojom zamjenicom Vesnom Nađ kao kreatoricom Zakona o hrvatskim braniteljima, mijenja isti Zakon ignorirajući bilo kakvu komunikaciju s braniteljskim udrugama i samim braniteljima. Predviđene izmjene Zakona idu nauštrb hrvatskih branitelja zato što se kao korisnici prava uvrštavaju agresori na Republiku Hrvatsku pod krinkom civilnih žrtava rata.
Registar agresora nužno je potreban kako bi se spriječilo materijalno iskorištavanje hrvatske države od strane pripadnika agresorske vojske te kako bi se spriječilo i zaustavilo njihovo zapošljavanje u državnu upravu, a posebno u policiju. Također zakon o aboliciji ne podrazumijeva potpuni oprost. Zakon o općem oprostu, abolira samo one koji su sudjelovali u oružanoj pobuni, ali nisu počinili zločine nabrojane u Članku 3. Zakona. Stoga treba dobro istražiti sve one koji su prekršili taj članak zakona i počinili kaznena djela da napokon za njih odgovaraju. Zbog nerada državnih institucija silovane žene u Vukovaru susreću svoje silovatelje, a neke čak u odorama hrvatske policije.
Iako se hrvatske institucije nisu bavile ovim problemom, hrvatski znanstvenici rade na tome, kao i brojne braniteljske udruge koje već niz godina prikupljaju i objavljuju podatke o pripadnici agresorske vojske. Kao mali doprinos već uloženom radu i trudu znanstvenika i branitelja prenosimo dio iz znanstvenog rada: Janja Sekula; „Ustroj i djelovanje Sekretarijata unutrašnjih poslova Okučani“, Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. -1995.: nositelji, institucije, posljedice, (ur. Ivica MIŠKULIN, Mladen BARAĆ), Slavonski Brod – Zagreb, 2012. u kojem je objavljen
Sredinom kolovoza 1991., istovremeno s proglašenjem SAO Zapadne Slavonije, na području zapadne Slavonije započeli su oružani sukobi hrvatskih snaga sa snagama pobunjenih Srba i JNA. Otprilike u isto vrijeme organiziran je i Sekretarijat unutrašnjih poslova Okučani kojeg su činili “pročišćeni” kadrovi pakračke policijske stanice i novoprimljeni milicajci.
U izvještaju o petomjesečnom radu SUP-a Okučani početkom 1992. godine navedeno je: „jer smo sve pripadnike milicije srpske nacionalnosti koji su radili u MUP-u Hrvatske i potpisali lojalnost (Republici Hrvatskoj op.a.) poskidali iz sastava i primili smo nove ljude koji su se pokazali u borbi i svojim ponašanjem dokazali da mogu biti pripadnici SUP-a“.
Krajem rujna 1991. Srpsko nacionalno vijeće općine Okučani, u okviru ustrojavanja tijela civilnih vlasti pobunjenih Srba na području općine, imenovalo je Miodraga Ribića rukovoditeljem „Milicije Krajine Službe unutrašnjih poslova općine Okučani“. Međutim, otprilike mjesec dana kasnije komandir SUP-a bio je Zdravko Rakonić, koji se na toj dužnosti nalazio i početkom prosinca 1991.
Sekretarijat unutrašnjih poslova na okupiranom području zapadne Slavonije je u drugoj polovici 1991., koliko se može zaključiti prema slabo očuvanoj dokumentaciji iz tog razdoblja, obuhvaćao stanice milicije u Okučanima, Staroj Gradišci, Rajiću i Bučju, a u Velikoj Peratovici djelovala je stanica milicije Grubišno Polje.
U ratnim sukobima 1991. godine oružane snage SAO Krajine činile su jedinice milicije SAO Krajine i Teritorijalna obrana. Nešto ranije, u svibnju 1991. godine, Skupština SAO Krajine donijela je odluku o osnivanju jedinice za specijalne namjene MUP-a SAO Krajine, pod nazivom „Milicija Krajine“, koja je bila podređene Ministarstvu obrane. Zadatak jedinice bila je obrana teritorijalnog integriteta SAO Krajine i osiguranje ključnih objekata i institucija SAO Krajine. Zapoviješću predsjednika SAO Krajine Milana Babića od 9. listopada 1991., određeno je da sve jedinice milicije na području SAO Krajine u „planiranju i izvršavanju borbenih zadataka“ budu podređene komandantima krajinskog TO-a. Slično je bilo i na području SAO Zapadne Slavonije. Štab TO SAO Zapadne Slavonije je 2. rujna zapovjedio osnivanje jedinice milicije za posebne namjene za područje zapadne Slavonije, s komandantom Krstom Žarkovićem i njegovim zamjenikom Zoranom Lužajićem. Vojno zapovjedništvo SAO Zapadne Slavonije osnovalo je dakle milicijsku postrojbu koja je imala vojnu namjenu. U jedinicu su primani milicajci koji su završili obuku i ranije bili pripadnici specijalnih jedinica, te pripadnici TO-a starosti do 30 godina. Ljudstvo jedinice za posebne namjene trebali su osigurati Općinski štabovi Teritorijalne obrane: Pakrac i Daruvar 15 pripadnika, Podravska Slatina s 10, Daruvar s 15, a Grubišno Polje i Slavonska Požega po 5 pripadnika. Mjesec dana kasnije, Štab TO SAO Zapadne Slavonije je, „raspravljajući o organizaciji i ulozi jedinice milicije za posebne namjene“ zapovjedio ustrojavanje jedinice milicije za posebne namjene u okviru Sekretarijata za unutrašnje poslove Pakrac; najvjerojatnije se radi o istoj jedinici koju je Štab TO SAO Zapadna Slavonija osnovao mjesec dana ranije.
SAO Zapadna Slavonija je nakon proglašenja Republike Srpske Krajine krajem 1991. postala njezinim sastavnim dijelom. Odlukom o pripajanju RSK navedeno je da će se na području dotadašnje SAO Zapadne Slavonije organizacija vlasti i propisa vršiti u skladu s Ustavom RSK. Ministarstvo unutrašnjih poslova RSK donijelo je 24. siječnja 1992. odluku o ustroju Regionalnog sekretarijata unutrašnjih poslova Pakrac. Sekretarijat unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije dobio je status Regionalnog sekretarijata za unutrašnje poslove koji je obuhvaćao područje općina Daruvar, Grubišno Polje, Okučani, Podravska Slatina i Novska (pobunjeni Srbi nisu kontrolirali čitav teritorij ali su s vremenom planirali i ovo područje staviti pod svoj nadzor). Općina Pakrac u ovoj odluci nije spomenuta, no u kasnijim dokumentima općina Pakrac uvijek će se navoditi kao jedna od općina pod nadležnošću SUP-a u zapadnoj Slavoniji, koji je jedno vrijeme i službeno nosio naziv „SUP Pakrac“. Privremenim sjedištem SUP-a određeni su Okučani, a sekretaru SUP-a je naloženo da razradi organizaciju stanica javne bezbjednosti s njihovim sjedištima.
U travnju 1992. ministar unutrašnjih poslova RSK donio je, na osnovu odredbi Zakona o unutrašnjim poslova iz veljače 1992., Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova RSK. Potrebno je spomenuti da su na ustroju i organizaciji službe unutrašnjih poslova sudjelovala i tijela vlasti SFRJ. U Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove SFRJ osnovana je radna grupa koja je surađivala sa predstavnicima krajinskih vlasti na izradi nacrta organizacije milicije pobunjenih Srba.
U siječnju 1992. godine ustrojen je SUP Pakrac sa privremenim sjedištem u općini Okučani. Spomenuti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u MUP-u RSK navodi isti naziv, no usprkos službenom imenu, SUP je zbog sjedišta u Okučanima često nazivan SUP Okučani. Pitanje ustaljenog službenog nazivlja državnih i javnih institucija uopće je bilo poprilično problematično tijekom postojanja RSK, što je u konačnici i očekivano i nije čudno s obzirom da se radilo o umjetno „sklepanoj“ paradržavi na tlu Republike Hrvatske.
Još veći problem pri ustroju sekretarijata unutrašnjih poslova u zapadnoj Slavoniji bilo je pitanje njegove teritorijalne nadležnosti. Naime, Vanceovim planom definirano je da područje pod zaštitom UN-a u zapadnoj Slavoniji čine općine Grubišno Polje, Daruvar i Pakrac, te zapadni dio općine Nove Gradiške i istočni dio općine Novska. No, nakon uspješnih oslobodilačkih operacija hrvatske vojske i policije u jesen i zimu 1991. pod kontrolom pobunjenih Srba ostalo je samo 500 km² zapadne Slavonije. Područje općina Grubišno Polje, Daruvar te najveći dio općine Pakrac nije bilo pod kontrolom pobunjenih Srba, te je Srpsku oblast Zapadna Slavonija najvećim dijelom činila novoformirana općina Okučani, koja je obuhvaćala okupirane dijelove općina Nova Gradiška i Novska. Usprkos tome, prema planovima krajinskih Srba, sekretarijat unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije trebao je obuhvaćati stanice milicije nadležne za sve općine koje su činile područje pod zaštitom UN-a u zapadnoj Slavoniji, a predviđena je i stanica milicije za općinu Podravska Slatina koja nije bila dijelom područja pod zaštitom UN-a. Pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji planirali su naime područje čitave UNPA Zapad, a i šire, podvesti pod svoju vlast, pri čemu se računalo na pomoć mirovnih snaga UN-a.
Kao što je već spomenuto, organizacijske jedinice sekretarijata unutrašnjih poslova na području zapadne Slavonije nikad nisu u potpunosti odgovarale Pravilniku iz travnja 1992. godine, a s vremenom su se pojedine stanice milicije osnivale, a pojedine ukidale. Primjerice, prema jednom dokumentu iz sredine 1992. godine milicija u zapadnoj Slavoniji obuhvaćala je organizacijske jedinice: SUP Pakrac, SJB Okučani, SJB Daruvar, SM Jasenovac, SM Rajić, SM Stara Gradiška, OM Brusnik, OM Gornja Šumetlica, te granična odjeljenja Paklenica, Rajčić, Kovačevac, Donji Čaglić, Bobare, Smrtić, Dragalić i Donji Bogičevci. U travnju 1992. godine osnovane su stanice milicije u mjestima Bukovčani i Bjelanovac koje su kratko djelovale, a zatim su ukinute.
Tijekom prve polovine 1992. godine sekretar SUP-a na području zapadne Slavonije bio je Milenko Zrnić, a od 1. lipnja 1992. na toj je dužnosti bio Vaso Ostrolučanin. Tijekom prve polovine 1992. Krsta Žarković vršio je dužnost načelnika odjeljenja milicije, a 1. srpnja postavljen je mjesto pomoćnika ministra MUP-a RSK nadležnog za područje zapadne Slavonije. Stevo Kresović, jedno vrijeme komandir SM Jasenovac, u tom je razdoblju bio šef odsjeka za poslove milicije u SUP-u, Milan Ajdinović načelnik odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u SUP-u, a na čelu poslova državne bezbjednosti bio je Zlatko Mažibrada. Na čelu SMON Daruvar bio je Stevo Orozović, Ranko Đurić bio je komandir SMON Pakrac, Nedjeljko Kosić komandir SM Rajić, Nikola Borković SM Stara Gradiška, Tešo Tešić OM Lipik a Živko Metikoš bio je komandir OM Mlaka.
U srpnju 1993. sekretar SUP-a Okučani bio je Vaso Ostrolučanin, na čelu odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u Sekretarijatu nalazio se i dalje Milan Ajdinovi , Stevo Kresović bio je načelnik odjeljenja milicije a Slobodan Mrkonjić odjeljenja za zajedničke poslove. Milivoj Maksić bio je šef odsjeka za suzbijanje kriminaliteta a nekadašnji sekretar Milenko Zrnić bio je šef odsjeka za pogranične poslove. Komandir SMON Okučani bio je Rade Španović a SMON Pakrac Stevan Orozović. Komandir SM Stara Gradiška bio je Nikola Borković a SM Daruvar Milutin Amidžić.
Početkom 1994. godine ustroj milicije pobunjenih Srba na području zapadne Slavonije obuhvaćao je organizacijske jedinice: Sekretarijat, SMON Okučani, SMON Pakrac, SM Stara Gradiška, SM Jasenovac, SM Daruvar (stanica milicije grada Daruvara, koji nije bio pod kontrolom pobunjenih Srba bila je smještena u naselju Bijela Stijena), SM Rajić, OM Lipik, OM Mlaka, GOM Dragalić, GOM Medari, GOM Most, GOM Paklenica (selo), GOM Paklenica (auto-put) i Posebnu jedinicu milicije.
Sredinom 1994. čelne pozicije u SUP-u Okučani obnašali su Miladin Relić , na mjestu sekretara SUP-a, Drago Veselinović na mjestu načelnika odjeljenja milicije, Milan Abramović na mjestu načelnika odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta i Slobodan Mrkonjić na mjestu načelnika odjeljenja za zajedničke poslove u SUP-u. Na čelu SMON Okučani nalazio se Rade Španović, SMON Pakrac Željko Dokić, SM Jasenovac Živko Metikoš, SM Rajić Đorđe Španović a SM Stara Gradiška Nikola Borković. Komandir SM Daruvar bio je Milutin Amidžić, OM Lipik Milorad Pavić, OM Mlaka Milenko Dedić, GOM Dragalić Davorin Ćetojević a komandir Posebne jedinice milicije bio je Gojko Savanović.
Krajem godine Miladina Relića je na mjestu sekretara SUP-a Okučani zamijenio dotadašnji načelnik odjeljenja milicije Drago Veselinović, a Stevo Kresović postavljen je na dužnost načelnika za poslove milicije. Veselinović i Kresović na tim dužnostima ostali do oslobađanja zapadne Slavonije u svibnju 1995.
Pozivamo sve hrvatske građane koji imaju točne informacije o pripadnicima agresorske vojske da nam ih dostave ili da ih proslijede u Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata kako bi se hrvatska povijest mogla pisati na istinit i vjerodostojan način.
Izvor:
1. HMDCDR, SUP Okučani, kut. 73, RSK, Opština Okučani, SUP Okučani, Petomjesečni izvještaj SUP-a Okučani od 15. siječnja 1992. 2. HMDCDR, Općina Okučani, kut.1, SAO Zapadna Slavonija, Opština Okučani, Srpsko nacionalno vijeće, Dekret o imenovanju rukovodioca od 26. rujna 1991. 3. HMDCDR, Općina Okučani kut.1, SAO Zapadna Slavonija, Srpsko nacionalno vijeće opštine Okučani, SUP Okučani, Potvrda o prijemu štambilja od 20. listopada 1991.; SUP Okučani kut. 73, SAO Krajina, Opština Okučani, SUP Okučani, Rješenje od 9. prosinca 1991. 4. Dokumenti, knj. 2, Zapisnik 5. sjednice Vlade SAO Krajine od 5. rujna 1991., 211. 5. Glasnik Krajine, br. 4, 5. 6. 1991., 188. 6. N. BARIĆ, Srpska pobuna, 344. 7. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Dokumenti – Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (1990.-1991.), knj. 1, (ur. Mate RUPIĆ), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb 2007., Zapovijed Štaba TO Zapadna Slavonija za osnivanje jedinica policije za posebne namjene te za imenovanje zapovjednog kadra od 2. rujna 1991., 280. 8. Dokumenti, knj. 2, Odluka Narodne skupštine „SAO Zapadna Slavonija“ o pripajanju „SAO Zapadna Slavonija“ „Republici Srpskoj Krajini“ od 24. prosinca 1991., 378. 9. HMDCDR, SUP Okučani kut. 70, RSK, MUP, Odluka o formiranju regionalnog Sekretarijata za unutrašnje poslove od 24. siječnja 1992.
10. HMDCDR, SUP Okučani kut. 70, RSK, MUP, Pravilnik o sistematizaciji radnih mesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova, strogo poverljivo, april 1992.
11. HMDCDR, MUP RSK kut. 39, Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove, Osnove organizacije službe unutrašnjih poslova u Republici Srpskoj Krajini, bez broja i datuma
12. HMDCDR, SUP Okučani kut. 70., RSK, MUP, SUP Pakrac, br. I-02/1-639/92, Potrebe opreme za Miliciju u oblasti Zapadna Slavonija od 27. svibnja 1992.
13. HMDCDR, SUP Okučani kut. 11-24., Dosjei zaposlenika.
14. HMDCDR, SUP Okučani kut. 24., Dosjei zaposlenika, Krsto Žarković.
15. HMDCDR, SUP Okučani kut.70, RSK, MUP, SUP Pakrac br.I-02/1-684/92, Prijedlog rasporeda rukovodećih radnika na radna mjesta u Sekretarijatu unutrašnjih poslova Pakrac sa sjedištem u Okučanima od 27. svibnja 1992.
16. Milan Ajdinović razriješen je 25. kolovoza 1993. dužnosti načelnika odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta u SUP-u Okučani zbog neizvršenja na zadovoljavajući način radnih dužnosti i obaveza na koje je raspoređen. Pozadina toga bio je sukob sa Krstom Žarkovićem, HMDCDR, SUP Okučani kut. 71, RSK, MUP, SUP Okučani 08-05/4-3-12173-93, Prigovor Milana Ajdinovića od 1. listopada 1993.
17. HMDCDR, SUP Okučani kut.73, Spisak radnika SUP-a Okučani za 15.1.1994. godine po organizacijskim jedinicama od 17. siječnja 1994.; SUP Okučani kut.73, RSK, MUP SUP Okučani 08-05/1-2-1278/1-94, Prijedlog organizacijskih promjena u SUP-u Okučani od 2. lipnja 1994. 18. Miladin Relić 5. siječnja 1994. imenovan je vršiteljem dužnosti sekretara SUP-a Okučani a 1. kolovoza 1994. imenovan je sekretarom SUP-a Okučani, HMDCDR, SUP Okučani kut. 20, Dosije Miladina Relića.
