„Petnaest poznatih sportaša kojima se pridružuju i glazbene zvijezde odlučili su – obilazit će ratišta Hrvatske“. Tako je započeo HRT-ov prilog u rujnu 1991. godine u kojemu je cijela nacija saznala kako su sasvim neočekivano hrvatski vojnici dobili moralnu podršku na licu mjesta, na bojišnicama na kojima se životi gube, a država brani.
Gledatelji doma zasigurno su bili oduševljeni kada su ugledali poznata lica o kojima su slušali do tada na vijestima ili pak na radijskim stanicama, pogotovo na crti kod Komareva koja je bila ključna za obranu Siska. Koji sportaši i pjevači su se usudili u teškim početcima proviriti na bojište i ohrabriti prvu liniju obrane?
Poznata lica sporta za ohrabrenje
Damir Škaro aktivno je sudjelovao na čak trima Olimpijskim igrama kao boksač. Šesterostruki državni prvak, srebrni na Univerzijadi, bronca na Svjetskom prvenstvu. Glavni pokretač cijele inicijative Sportske satnije, bio je njezin zapovjednik.
Perica Bukić jedan je od najnagrađivanijih vaterpolista na svijetu. Dva puta je s ekipom osvojio titulu prvaka svijeta, dva puta je pobijedio na Olimpijskim igrama (1984., 1988.) te je četiri puta osvojio titulu klupskog prvaka svijeta. U svojem ormaru ima 40 odličja
Branko Cikatić je četverostruki svjetski prvak u kickboxu i tajlandskom boksu, kao i jednostruki europski prvak, a posebno je bio popularan u Japanu. Ukupno je bio 13-struki svjetski prvak u raznim disciplinama.
Dubravko Šimenc također je poznato sportsko lice. Vaterpolist koji u svojim rukama ima 350 utakmica, osvojio je zlato i srebro na Olimpijskim igrama, te dva zlata na svjetskom prvenstvu. To je samo početak medalja koje je skupio u svojoj dugoj karijeri.
Posebno oduševljenje zavladalo je i pojavom Jure Stublića i Dine Dvornika.
Bilo me je malo strah. Prvi put u životu sam na frontu i nisam mislio da ću ikada biti na frontu, no nažalost rat je tu, rat je stvarnost.
izjavio je Jura Stublić te godine. Dino Dvornik radosno je zapjevao i nasmijavao vojnike, no koliko je ozbiljno doživio cijelu situaciju svjedoči činjenica kako se od tih dana nikada nije u potpunosti oporavio.
Sportska satnija Split
U Stobreču je 1991. godine osnovana Sportska satnija Split iz odreda Narodne zaštite. Prvi zapovjednik ove posebne satnije postaje Goran Bonačić, proslavljeni hrvatski jedriličar koji je ostvario i nekoliko europskih titula u svojoj dugoj karijeri. Sportska satnija okupila je ukupno 413 pripadnika i bila je na raspolaganju zapovjedniku grada Splita prilikom blokadi vojarni i vojnih objekata, te se fokusirala na obranu sportskih objekata. Pripadnici Satnije uskoro su se priključili u 114. brigadu, 4. gardijsku brigadu, a kasnije i u 6. domobransku brigadu.
U djelovanju im je pomogla specijalistička obuka 1991. godine, što ih je opremilo za daljnji nastavak obrane i ratovanja na bojišnicama diljem Hrvatske. Zabilježili su i gubitak u ljudstvu. Vlado Bekić poginuo je u sklopu akcije Oluja 5. kolovoza 1995. godine kao pripadnik 6. domobranske pukovnije Split na pravcu planina Svilaja – Knin. Kroz svoje postojanje bili su u kontaktu s još jednim sportašem i vrsnim generalom-bojnikom: Petrom Šimcem. Sami Šimac aktivno se bavio jedriličarstvom te je bio veoma poznat u sportskim krugovima. Iz redova Sportske satnije Split može se izdvojiti i dvostruki državni prvak u veslanju Mladen Marinović.
Branko Bošnjak, suosnivač Alfi
Nikako ne smijemo zaboraviti i Branka Bošnjaka, suosnivač Specijalne jedinice policije „Alfa“. Bošnjak je tijekom školovanja na Policijskoj akademiji počeo trenirati kyokushin karate, a izbijanjem rata odlučuje se dragovoljno u srpnju 1997. godine priključiti SPJ. Sudjelovao je u akcijama Topusko, Pokupsko, Bulice, Maslenica, Poskok 2, Kocka, Krug. Život je izgubio u siječnju 1995. godine zajedno s Krunoslavom Fušem po povratku sa zadaće Krug-Dubrovnik. Bošnjak je u Alfama rado dijelio svoje znanje borilačkih vještina, a suborci su ga istaknuli kao moralnu vertikalu. U rat je krenuo bez oklijevanja, a njegovi suborci često govore kako je njegova smrt, baš zato zbog njegove ljudskosti i otvorenosti, bila jedan od najvećeg šoka u cijelom ratu. Bošnjak je dobio svoj memorijal, knjigu i dokumentarni film.
Sportaši u dijaspori
Mimo bojišnice, hrvatski sportaši diljem svijeta su na svoje načine nastojali odigrati ulogu u dizanju svijesti o borbi i ratu koji se spremao ili je već bio u tijeku. Tako je spomenuti Damir Škaro u kolovozu 1991. godine organizirao prosvjed ispred zgrade Ujedinjenih naroda, ispred koje su inače zabranjeni politički prosvjedi. Podržali su ga Dražen Petrović i Stojko Vranković.
Petrović je mimo skupa često novinarima govorio o ratu, a s obzirom da je tada bio popularno lice NBA-a, novinari su ga pažljivo slušali te su počeli pratiti događanja. Goran Ivanišević situaciju je razglasio i u teniskom svijetu, pa je tako za Hrvatsku čulo itekako puno ljudi.
U Domovinskom ratu sportaša je bilo doista i treba ih istaknuti. Od onih koji su imale možda nezapažene rezultate do doista svjetskih zvijezdi, svi oni su zamijenili svoje sportske rekvizite za oružje ili su dignuli glas u vremenu kada je to bilo opasno. Svakom sportašu njegovo tijelo je hram, no kada taj sportaš koji se pazi i priprema za natjecanje odluči izložiti to tijelo na bojišnici, taj čin doista govori ne samo o hrabrosti pojedinaca, već i o snazi volje i ljubavi prema ciljevima u koje se vjeruje.
NASLOVNA FOTO – Branko Bošnjak s kolegama iz karate kluba “Mladost” Samobor na ljetnoj školi (Izvor – Monografija Memorijal Branka Bošnjaka)
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
