Sjećanje na Ivicu Matešića Jeremiju

U ranim jutarnjim satima 21. lipnja 2020. godine u 62. godini života nakon kratke i teške bolesti preminuo je pukovnik Ivica Đovani Matešić Jeremija, hrvatski branitelj, književnik i publicist.

Rođen je 27. veljače 1959. godine u Zadru. Odrastao je u težačko-radničkoj obitelji u zadarskom naselju Arbanasi. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju, a potom je studirao hoteljerstvo u Opatiji koje je prekinuo i posvetio se različitim poslovima. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je na Odsjeku za komunikologiju i turizam. Dolaskom demokratskih promjena uključio se u politički život lokalne zajednice te je 1990. postao predsjednik skupštine Mjesne zajednice Ričine. U sklopu nje i Mjesne zajednice Arbanasi, zajedno s Danijelom Kotlarom, utemeljuje nenaoružane odrede u kojima je vršio dužnost dozapovjednika. U obrani Domovine sudjelovao je sve do konca 1995. godine obnašajući niz dužnosti – zapovjednik voda veze Sveti Ivan – Poličnik; zapovjednik diverzantskog voda bataljuna „Sveti Mihovil“; pomoćnik zapovjednika 7. domobranske pukovnije; pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar.

Nakon rata zaposlio se kao nastavnik na Zrakoplovnom vojnom učilištu „Rudolf Perišin“ u Zemuniku, a 2001. godine završio je zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro“ u Zagrebu kao IX. naraštaj. Istovremeno, od 1997. do 2001. bio je vijećnik Gradskog vijeća Zadra, a od 1999. do 2004. godine i predsjednik Turističke zajednice grada Zadra. S mjesta nastavnika u zrakoplovnom učilištu u Zemuniku kod Zadra prebačen je 2004. godine u Zagreb na obuku i pripreme za vojnu diplomaciju. Godine 2005. postavljen je za vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Rimu gdje ostaje tri godine te polazi Visoke studije obrane Talijanske Republike. Magistrirao je 2009. godine na fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri sveučilištu u Perugiji, a iduće godine stekao je stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru. Od 2010. do 2013. godine bio je načelnik službe za međunarodnu vojnu suradnju Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U razdoblju od 2013. do 2017. bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u Makedoniji, Kosovu i Albaniji. Dobitnik je više vojnih i civilnih nagrada, priznanja i odličja među kojima su Nagrada grada Zadra za kulturu; Županijska nagrada za kulturu; Orden Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića; Spomenica Domovinskog rata 1990.-1991.; Medalja Oluja.

Za vrijeme agresije na Zadar 1991. godine počeo se baviti pisanjem. Nakon ranjavanja, 1994. izlazi njegova prva knjiga „Križ moje braće“. Riječ je o kratkim pričama, realističko – naturalističkog stila, koje ispričane Matešićevim kratkim rečenicama dosežu razinu epskog prikazivanja događaja iz obrane grada Zadra. Godinu kasnije HRT je, prema knjizi, snimio istoimeni film u režiji Darka Dovranića. U njemu su prikazana odabrana poglavlja, o otporu Zadra i njegove okoline velikosrpskoj agresiji u trenucima kad se svaki otpor činio besmislenim. Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu (kod Rima), film je nagrađen plaketom “Narodi i vojske” za 2006. godinu. Na istom festivalu iduće godine istom plaketom nagrađen je trominutni dokumentarni film „Bombardiranje Zadra 1991.“ kojeg potpisuje zajedno s Miljenkom Dujelom. Istu plaketu dobio je i 2008. zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film „Zadar-Maslenica 1993.“. Njegova druga knjiga „Uskrs duše gardijske“ izašla je 1996. godine. U njoj se Điđi, kako su ga zvali prijatelji, dirnuo teme poslijeratnih sudbina dragovoljaca Domovinskog rata pišući o strahotama rata koje su se pretvorile u užas mira. Do konca života napisao je još osam knjiga među kojima se ističe knjiga „Mi smo Zadar“ iz 2009. godine. Ona je zbirka njegovih reportaža, kratkih eseja, komentara, priča i sjećanja koje je objavio u dnevniku Zadarskom listu u kolumni „Četiri kantuna“.

Ivica Matešić – Jeremija u svojim kolumnama uvijek je progovarao jedino i isključivo, u ime etike, humanosti, pravednosti i naglašene ljubavi, brižno, nikad dvosmisleno, vrlo jasno, nadasve iskreno i osobno. Pisao je jednostavnim, bogatim nekićenim razumljivim jezikom, pučkim, svakodnevnim. Može se kazati kako je Jeremija bio pučki, narodni tribun, koji svojim toplim, emotivnim pričama o ljudskim sudbinama, najčešće tužnim, podsjeća, upućuje, savjetuje… Na prvi pogled bavio se uskim krugom tema – Domovinski rat, prije i poslije, no to je samo privid. Svakoj temi, ma koliko god se puta ponavljala, davao je novi vid, novu sliku, svježi osvrt i pred nama nizao slike i misli bogatog unutrašnjeg života nadarenog pisca koji je itekako raznovrstan, suvremen, iskren, uvjerljiv. U toj uvjerljivosti i lakoći pripovijedanja bila je najveća Matešićeva umjetnička snaga.

kazao je na jednom skupu zadarski publicist Pavao Jerolimov.

Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici  i kao memoarski zapisi i kao dokumentarno gradivo. Prema njegovoj priči „Zaboravljene bitke“, Ivica Božić režirao je 2017. film „Oni su Hrvatska“. Pisao je nezaboravne i dirljive govore kojima se opraštao od hrvatskih branitelja, a njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru „Oni su Hrvatska njima je dugujemo“ uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu zadarskog kraja. Jednako je volio pisati i u prozi i u stihu.

Kao sudionik Domovinskoga rata, a gonjen svojom unutarnjom potrebom da iz mene izađu riječi, rečenice, priče, već godinama pišem o sudbinama svojih suboraca, o svemu onome što smo proživjeli u tim godinama krvi i ponosa. Svatko on nas, siguran sam, može pronaći dva – tri temeljna pojma koja su ga odredila kao čovjeka. Jesu li to događaji, osobe, prostori, vrlo je individualno, no ako se dobro zagledamo u svoje živote, moći ćemo ih pronaći. Za sebe mogu reći da su mi životni put najviše odredili upravo Domovinski rat, ali i moji Arbanasi – ta mala sredina došljaka koji su prije uskoro 300 godina stigli u okolicu Zadra i prihvatili svoju novu Domovinu toliko srčano da im je bilo sasvim prirodno u Domovinskom ratu za nju život dati.

kazao je jednom prilikom Matešić, a upravo su Arbanasi bili tema njegova posljednjeg djela izdanog pod nazivom „Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu“. Ono je bilo pripremljeno prije njegove bolesti, ali ju je urednik Bernard Kotlar tiskao i podijelio prijateljima dok Ivica Matešić nalazio u bolnici. Nažalost, nedugo nakon njenog izlaska Jeremija je preminuo.

U utorak, 23. lipnja 2020. uz nepregledno mnoštvo Zadrana i svih onih koji su došli na posljednji ispraćaj, jer su ga voljeli i cijenili, na Gradskom groblju u Zadru pokopan je Ivica Matešić Jeremija. Uz počasni odar bili su brigadir Danijel Kotlar, pukovnik Mihovil Zubčić, pukovnik Danijel Telesmanić Did, general bojnik Mladen Fuzul, bojnik Joško Pulja te bojnik Elvis Kurić, Đovanijevi zapovjednici, suborci i prijatelji.

U predvorju Doma Zadarske županije otvorena je knjiga sućuti povodom smrti Ivice Matešića Jeremije. Svi koji žele, mogu se upisati u knjigu sućuti do petka, 26. lipnja 2020. u vremenu od 8 do 15 sati te mu na taj način iskazati počast.

NASLOVNA FOTO – Danijel Kotlar i Ivica Matešić Jeremija (izvor – 057info.hr)

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.