Koja su bila tri glavna SS logora, a koja su tri stupnja koncentracijskih logora? Saznajte u prvom od četiri članka o logorima.
Naša studentica diplomskog studija povijesti upoznat će vas s poviješću koncentracijskih logora kroz četiri članka. Prvi članak u nizu donosi vam priču o razvoju prvih zarobljeničkih logora u Drugom svjetskom ratu. U narednim člancima moći ćete pročitati kako su izgledali logori i kako je tekla njihova izgradnja. Zatim ćemo vam predsstaviti analizu razlika između srbijanskih i nacističkih logora. Na kraju naša Leona prikazat će vam kakav je bio odnos prema zatvorenicima u logorima. Krenimo s početkom razvoja koncentracijskih logora u Njemačkoj.
Prvi koncentracijski logori u Njemačkoj nisu bili onakvi kakve ih je izgradio SS. Godine 1933. otvara ih SA. Bilo ih je u početku 50 u Berlinu i okolici, manji broj u srednjoj Njemačkoj (Saksonija, Turingija, Lichtenburg, Sachsenburg, Hohenstein, Bad Sulz…) i u drugim krajevima Njemačke (logor Hueberg kraj Stuttgarta, osnovan 1933. na mjestu bivšeg vojnog vježbališta, tad je primio do 3,500 političkih zatvorenika). U prvom redu su se u logore stavljali politički zatvorenici: komunisti i slični. Prvi logori bili su kasarne, tvorničke zgrade, udaljena skladišta… Tamo su se zatvorenici podvrgavali svim vrstama mučenja.
Rudolf Diels, šef novoosnovanog Gestapa, rekao je Göringu da ove divlje metode mogu naštetiti ugledu nacionalsocijalističke države i da su sadašnji objekti pretrpani, tako da je predložio da Gestapo, policija i sudske vlasti preuzmu zaduženost nad logorima koji bi se mogli izgraditi. Göring je na to pristao, pa je Diels preuzeo zadaću na sebe, raspustio neke logore. Tada su ostali logori Oranienburg i Dachau: napušteno tvorničko zemljište i šljunčara gdje je bilo nekoliko baraka. SS tamo dovodi „preventivne zatvorenike“, a Heydrich ih počinje nazivati koncentracijskim logorima. Oba logora se počinju sistematski izgrađivati od 30.6.1934.
Prvi koncentracijski logori nikadanisu imali više od 1.000 zatvorenika (osim navedenih), uvijek nekoliko stotina. Oni preživjeli opisali su kako su se tamo izvršavale različite torture i perverzije. Koncentracijski logori, kasarne i naseobine planirale su se i gradile kao nedjeljive cjeline pa su tako nastala tri glavna, velika SS logora:
1. Dachau u blizini Münchena (zadržan, proširen) – južna Njemačka
2. Buchenwald kraj Weimara (nastao 1937.) – srednja Njemačka
3. Sachsenhausen kod Berlin-Oranienburga. – sjeverna Njemačka
Manji koncentracijski logori djelomice su bili raspušteni, a djelomice pridruženi ovima kao vanjske jedinice. Kasnije su osnovani Gross-Rosen kod Striegaua (okrug Wroclaw), Flossenburg kod Weidena (bavarska Gornja Falačka u blizini češke granice), Neuengamme kod Hamburga, Ravensbrück u Macklenburgu kao ženski koncentracijski logor i nakon osvajanja Austrije Mauthausen kraj Linza. Sve naredbe oko koncentracijskih logora pristizale su direktno iz Berlina. U jesen 1934. Heydrich je osnovao „Ured inspektora koncentracijskih logora“ koji je predan Eickeu, poglavaru Saveza mrtvačkih glava (SS-a). 1939. navedeni ured pridružen je Glavnom uredu SS-a za privredu, a taj ured je 1942. pod zapovjedništvom Pohla ušao u SS-WVHA (SS-Wirtschafts-Verwaltungshauptamt – SS glavni ured za ekonomiju i administraciju), uredi su se nalazili u Oranienburgu kraj logora Sachsenhausen. Novoosnovana Uredska grupa D preuzima djelatnosti oko koncentracijskh logora, a od tog trena SS-WVHA stvorio je tri stupnja koncentracijskih logora:
1. stupanj je radni logor, najblaži oblik – Dachau (iako su tamo bili jako teški uvjeti)
2. stupanj je pooštrenje životnih i radnih uvjeta – Buchenwald, kasnije ’44. degradiran u 1.
3. stupanj su mlinovi za kosti iz kojih ljudi izlaze živi u najrjeđim slučajevima. Gestapo je htio u 3. stupanj staviti sve kriminalce, homoseksualce, Židove i opasne političke zatvorenike.
Po početku rata, SS je povećao broj koncentracijskih logora zbog novog priljeva ljudi. 1939. godine postojalo je više od 100 njemačkih koncentracijskih logora, a najezda nacionalsocijalizma donijela je „građanski bum koncentracijskih logora“. Nastaju svjetski ozloglašeni logori: Auschwitz, Lublin-Majdaneka, Rige, Stutthof kraj Danziga, Natzweiler u Bogesima, Bergen-Belsen kod Hannovera i dr.
Nastavak povijesne priče o koncentracijskim logorima možete pronaći na linku.