Kolika je ta famozna snaga mase? Može li nadjačati snagu moći i autoriteta?
Kako i zašto nastaju prosvjedi te koji su ključni faktori u njihovome održavanju često je istraživačko pitanje u području socijalne psihologije. Kolika je ta famozna snaga mase? Može li nadjačati snagu moći i autoriteta?
Budući da se teorijska načela najbolje dočaravaju pomoću konkretnih primjera, u nastavku će biti prikazana analiza karakteristika aktualnih braniteljskih prosvjeda.
1. (I)racionalnost mase/gomile
Francuski socijalni psiholog Gustav Le Bon 1895. u svojoj je knjizi opisao ponašanje mase kao iracionalno – jednom kad pojedinac postane dio anonimne mase, više ne može logički razmišljati i zaključivati, već postaje histeričan. Njegova tvrdnja danas je u potpunosti opovrgnuta, što nam najbolje pokazuje primjer braniteljskih prosvjeda.
Uočavamo kako je riječ o brojnoj skupini ljutitih pojedinaca koji su se u vrlo kratkom vremenu uspješno organizirali kako bi postigli promjene u vladajućim strukturama. Dakle, ne samo da nisu histerični, već su naprotiv razboriti i odlučni u svojim namjerama.
Danas se ponašanje mase smatra boljom metodom rješavanja određenih problema. Koncept mudrost mase (eng. wisdom of crowds) govori da su grupe često uspješnije u rješavanju različitih problema od stručnih pojedinaca. Primjerice, grupa će donijeti točnije odgovori na pitanja koja uključuju procjenu količine, opće znanje i prostorno zaključivanje, u odnosu na pojednica, čak i kad je riječ o stručnjaku u tom području.
Potonji koncept jedan je od mogućih faktora uspješnog održavanja braniteljskih prosvjeda više od dva tjedna. Nadolazeći problemi brzo su i efikasno rješavani zahvaljujući mudrosti mase. Više ljudi bolje će procijeniti poteze vladajućih ili količinu potpore prosvjeda nego što će to učiniti jedan ekspert u tome području.
2. Prosvjedi nemaju vođu
Prosvjedi nemaju formalno definiranog vođu. Mnogi to istodobno vide kao prednost i nedostatak mase. Zbog nepostojanja jasne strukture ili hijerarhije teško je postići kontrolu nad masom, no ujedno je teško i postići politički utjecaj pomoću tako neorganizirane skupine.
Kao što i braniteljski prosvjedi pokazuju, u pozadini ipak uvijek djeluju neformalne vođe. Oni su nužni zbog izravnog pregovaranja s nadležnima: neizvedivo je da skupina od 100 ili 500 ljudi uspješno i razumljivo iznese svoje zahtjeve, to je posao pojedinca ili grupe do maksimalno 5 ljudi.
U većini slučajeva, pa tako i u ovome, može se zaključiti o voditeljima prosvjeda na temelju učestalosti njihovih nastupa u medijima, ali i koliko mediji obraćaju pozornost na njihove privatne i poslovne (ne)uspjehe pokušavajući narušiti njihov autoritet i utjecaj koji imaju među prosvjednicima.
Vođe prosvjeda obično su ljudi koji imaju široku društvenu mrežu: mnogo poznanika, prijatelja i kolega. Upravo je ta povezanost s većim brojem ljudi ključan faktor za pokretanje prosvjeda. Takve vođe sposobne su u vrlo kratkom vremenu mobilizirati članove svoje skupine da se pridruže prosvjedima.
Zahvaljujući specifičnosti braniteljske populacije, dovoljno je da se bivši zapovjednici aktiviraju i samo jednim pozivom potaknu svoje bivše suborce na angažman. To se događa zahvaljujući jedinstvenosti odnosa između branitelja, snazi njihove empatije i međusobnog pomaganja.
Ovo su pozitivni koncepti koje inozemni stručnjaci vezuju uz hrvatske branitelje i zbog toga ih smatraju jedinstvenom skupinom u Europi, no u hrvatskoj znanstveno-istraživačkoj djelatnosti posvećuje im se vrlo malo pažnje. Aktualni prosvjedi najbolje pokazuju koliko su odnosi između hrvatskih branitelja specifični i značajni za razumijevanje pozitivnih grupnih procesa.